ma sve je to stvar psihe,i stanja psihe neke osobe (a u mnogih je i masta razvijena) .
imas ti i onih sto im se prividjaju bijeli misevi (alkoholicari)
evo vama jedan link pa se pozabavite malo. ja iako ne vjerujem u te stvari,moram priznati da sam osjecao strah dok sam gledao ovo.
http://www.net.hr/planet-x/page/2008/11/09/0059006.html
tko ima zelju neka pogleda video koji se nalazi na dnu ovog clanka
Da li Vjerujete u duhove i zasto ?
Re: Da Li Vjerujete U Duhove I Zasto ?
nevjerujem bas....al sigurno neka veca sila postoji....inace se nebi pricalo o tome...
Thank´s god i´m a women
Re: Da li Vjerujete u duhove i zasto ?
Mnoge stvari koje se desavaju oko nas a neobjasnjive su ko je proizvod tih promjena ili dogadjaja, ljudi kazu neka sila postoji...OK
Ako sila postoji , to je za mene Dragi Bog...
Ako Bog postoji , postoje i meleci/andjeli kao i djavoli/sejtani..onda postoje i duhovi.
Nista nisam dozivila licno od toga , ali sam slusala i saznala neke stvari iz tudjeg iskustva.
Ako sila postoji , to je za mene Dragi Bog...
Ako Bog postoji , postoje i meleci/andjeli kao i djavoli/sejtani..onda postoje i duhovi.
Nista nisam dozivila licno od toga , ali sam slusala i saznala neke stvari iz tudjeg iskustva.
Zadnja izmjena: ra-ja, dana/u 13 Okt 2010 19:33, ukupno mijenjano 1 put.
- Bausstelac
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 403
- Pridružen/a: 01 Apr 2010 01:38
Re: Da li Vjerujete u duhove i zasto ?
Duhovi tj Dzini su stvarnost,koju potvdzuje Kuran.U Kuranu je citava jedna sura objavljena o njima i zove se bas Al-Jinn.
"Smrt je jedna,pa zato neka bude na Allahovom putu"
Re: Da li Vjerujete u duhove i zasto ?
Ewo jedna priÄÂa koju sam naÅ¡la sa neta,ako se neko plaÅ¡i nek neÄÂita.To je bolje u danu proÄÂitati.
Ova se priÄÂa dogodila davno prije automobila, autocesta ili motela. Ljudi su putovali sporo i dugo na konjima ili koÄÂijama. I vagoneri – kako su prije zvali ljude koji ÄÂesto putuju, bili su jako umorni od puta i željeli su naći mjesto gdje mogu prespavati.
Jedan vagoner – Božo Nikolić je krenuo na jedno dugo putovanje. Vozio je potrepÅ¡tine za jednu farmu u LiÄÂkoj RjeÄÂici. To putovanje je trebalo trajati 2 dana. Kada je poÄÂela padati noć, postajalo je hladno, a i Božo je postajao umoran i gladan. Stoga je on odluÄÂio negdje stati da odspava.
Vidio je jednoga farmera koji se vraća sa polja i Božo ga upitaÅ¡e ga gdje može naći neko mjesto da odspava. Starac mu odgovori da nema nikakvog odmoriÅ¡ta u blizini ali zna jednu preÄÂicu do LiÄÂke RjeÄÂice, ali mu preporuÄÂava da tamo ne ide po noći. Kada ga Božo pitao zaÅ¡to, on mu odgovori da je taj put uklet.
Ali Božo je bio preumoran i rekao je starcu da će ipak ići tim putem. Rekao je da se ne boji da tamo ima duhova i da je putovajući Likom ÄÂuo mnogo takvih legendi i da nijedna nije bila istinita.
Božo je ipak otiÅ¡ao preÄÂicom i nakon nekoliko sati je shvatio da ta ´´preÄÂica´´ ustvari nije preÄÂica. Oko njega je bilo samo mraÄÂno, zastraÅ¡ujuće drveće i ÄÂuli su se zastraÅ¡ujući zvukovi iz Å¡ume. Nakon nekog vremena Božo je uoÄÂio s lijeve strane malu bijelu crkvicu. Božo je zakljuÄÂio da su vjerojatno otkljuÄÂana vrata crkvice i da u crkvici može prespavati, a ujutro nastaviti s putovanjem. DoÅ¡ao je do crkve, otvorio Å¡kripava vrata i uÅ¡ao u crkvu.
Crkva je bila prazna. Nije mogao vjerovati kako je imao sreće što je našao tako mjesto u sred šume. Božo je legao na klupu u stražnjem dijelu crkve i ubrzo je zaspao.
Sat vremena poslije Božu je probudio ÄÂudan zvuk iz prednjeg dijela crkve. ÄŒuo je zvuk ponovno, ali ovaj put glasnije. Božo je naÅ¡ao svijeće, ali nije naÅ¡ao Å¡ibice da ih upali. Duboko je udahnuo i krenuo u prednji dio crkve. Kada se približavao u mraku je vidio neÅ¡to bijelo da se polako kreće. ´´Tko je to?´´, upitao je Božo. Jedini odgovor koji je dobio, bilo je glasno, bolno stenjanje.
Božo je našao šibice u svome džepu i pokušao je zapaliti svijeću, ali neuspješno. Sada se već bio jako prestrašio kada je vidio da mu se to približava. Kada mu se više približila, mogao je vidjeti da je to žena u dugoj, bijeloj haljini, njezina duga, neuredna kosa prekrivala je njezino lice. Sve je glasnije stenjala kada mu se približavala.
Božo je poÄÂeo bježati prema vratima i pokuÅ¡ao je ponovno upaliti svijeću, ali ponovno neuspjeÅ¡no. Žena se joÅ¡ viÅ¡e približila njemu. On je primijetio da je prednji dio njezine haljine umrljan blatom.
´´Šššššštto želiš???´´, pitao je Božo, njegov glas je podrhtavao od straha. Došao je do vrata, ali vrata su bila zatvorena. Žena se približavala sve bliže i bliže i njezino stenjanje je postajalo glasnije.
Božo je ponovno pokuÅ¡ao upaliti svijeću i ovaj put je jedva uspio. I kada je podigao svijeću u zrak, prepao se i poÄÂeo je teÅ¡ko disati – njezino lice je bilo toÄÂno pred njegovim. OÄÂi su joj bile krvave, koža blijeda i ispucana kao stara, baÄÂena lutka. PokuÅ¡ala je dodirnuti njegovo lice i u tom djeliću sekunde Božo je mogao da su njezini prsti bili slomljeni i prljavi.
Božo je otvorio vrata i trÄÂao u svoju koÄÂiju, mogao je ÄÂuti njezine korake iza sebe. Brzo je odvezao konje i sjeo na vozaÄÂevo mjesto i prije nego je krenuo, žena ga je vukla u pokuÅ¡aju da ga sruÅ¡i iz koÄÂije.
Božo je ipak uspio pobjeći i rano ujutro je stigao u LiÄÂku RjeÄÂicu. Uletio je u restoran i sruÅ¡io se na stolicu. Zapalio je cigaretu i samo sjedio. Ljudi su ga samo gledali.
´´Jesi li dobro?´´, pitao ga je vlasnik restorana. Božo mu je ispriÄÂao priÄÂu o duhu. Vlasnik ga je gledao neko vrijeme i rekao mu: ´´To nije bio duh. Mislim da si vidio Helenu Ivanković. Policija ju već traži nekoliko dana.´´
Vlasnik je poÄÂeo objaÅ¡njavati Boži o Heleni. On je rekao je Helena mlada djevojka koja je pobjegla iz ludnice. Ona je rodila izvan grada, a nije imala muža i bojala se Å¡to će mjeÅ¡tani govoriti o njoj, pa je ona ubila dijete i zakopala ga duboko u Å¡umi izvan grada.
Ali nju je izjedala krivnja i poludila je. Nije ju se više moglo kontrolirati, pa ju je njezina obitelj strpala u ludnicu. Dok je bila tamo, ona je tamo plakala i govorila da je imala dijete koje je sada samo negdje u hladnoj šumi. Ali problem je bio što ni ona više ne zna gdje ga je zakopala.
Jedne noći kad je doktor otišao u Heleninu sobu da joj da lijek, nje tamo nije bilo.
Nakon što je Božo rekao da je ona u crkvi, policija je tamo otišla, ali tamo su pronašli samo blatne otiske nogu. Božo nije ostao u gradu dovoljno dugo da sazna što je bilo Heleni.
Božo se kune da viÅ¡e nikad neće ići preÄÂicama u koje nije siguran da su sigurne, koliko god one skraćuju put.
I nauÄÂio je da treba sluÅ¡ati priÄÂe koje narod govori, zato Å¡to u njima uvijek ima malo istine, ako pažljivo sluÅ¡aš……
Ova se priÄÂa dogodila davno prije automobila, autocesta ili motela. Ljudi su putovali sporo i dugo na konjima ili koÄÂijama. I vagoneri – kako su prije zvali ljude koji ÄÂesto putuju, bili su jako umorni od puta i željeli su naći mjesto gdje mogu prespavati.
Jedan vagoner – Božo Nikolić je krenuo na jedno dugo putovanje. Vozio je potrepÅ¡tine za jednu farmu u LiÄÂkoj RjeÄÂici. To putovanje je trebalo trajati 2 dana. Kada je poÄÂela padati noć, postajalo je hladno, a i Božo je postajao umoran i gladan. Stoga je on odluÄÂio negdje stati da odspava.
Vidio je jednoga farmera koji se vraća sa polja i Božo ga upitaÅ¡e ga gdje može naći neko mjesto da odspava. Starac mu odgovori da nema nikakvog odmoriÅ¡ta u blizini ali zna jednu preÄÂicu do LiÄÂke RjeÄÂice, ali mu preporuÄÂava da tamo ne ide po noći. Kada ga Božo pitao zaÅ¡to, on mu odgovori da je taj put uklet.
Ali Božo je bio preumoran i rekao je starcu da će ipak ići tim putem. Rekao je da se ne boji da tamo ima duhova i da je putovajući Likom ÄÂuo mnogo takvih legendi i da nijedna nije bila istinita.
Božo je ipak otiÅ¡ao preÄÂicom i nakon nekoliko sati je shvatio da ta ´´preÄÂica´´ ustvari nije preÄÂica. Oko njega je bilo samo mraÄÂno, zastraÅ¡ujuće drveće i ÄÂuli su se zastraÅ¡ujući zvukovi iz Å¡ume. Nakon nekog vremena Božo je uoÄÂio s lijeve strane malu bijelu crkvicu. Božo je zakljuÄÂio da su vjerojatno otkljuÄÂana vrata crkvice i da u crkvici može prespavati, a ujutro nastaviti s putovanjem. DoÅ¡ao je do crkve, otvorio Å¡kripava vrata i uÅ¡ao u crkvu.
Crkva je bila prazna. Nije mogao vjerovati kako je imao sreće što je našao tako mjesto u sred šume. Božo je legao na klupu u stražnjem dijelu crkve i ubrzo je zaspao.
Sat vremena poslije Božu je probudio ÄÂudan zvuk iz prednjeg dijela crkve. ÄŒuo je zvuk ponovno, ali ovaj put glasnije. Božo je naÅ¡ao svijeće, ali nije naÅ¡ao Å¡ibice da ih upali. Duboko je udahnuo i krenuo u prednji dio crkve. Kada se približavao u mraku je vidio neÅ¡to bijelo da se polako kreće. ´´Tko je to?´´, upitao je Božo. Jedini odgovor koji je dobio, bilo je glasno, bolno stenjanje.
Božo je našao šibice u svome džepu i pokušao je zapaliti svijeću, ali neuspješno. Sada se već bio jako prestrašio kada je vidio da mu se to približava. Kada mu se više približila, mogao je vidjeti da je to žena u dugoj, bijeloj haljini, njezina duga, neuredna kosa prekrivala je njezino lice. Sve je glasnije stenjala kada mu se približavala.
Božo je poÄÂeo bježati prema vratima i pokuÅ¡ao je ponovno upaliti svijeću, ali ponovno neuspjeÅ¡no. Žena se joÅ¡ viÅ¡e približila njemu. On je primijetio da je prednji dio njezine haljine umrljan blatom.
´´Šššššštto želiš???´´, pitao je Božo, njegov glas je podrhtavao od straha. Došao je do vrata, ali vrata su bila zatvorena. Žena se približavala sve bliže i bliže i njezino stenjanje je postajalo glasnije.
Božo je ponovno pokuÅ¡ao upaliti svijeću i ovaj put je jedva uspio. I kada je podigao svijeću u zrak, prepao se i poÄÂeo je teÅ¡ko disati – njezino lice je bilo toÄÂno pred njegovim. OÄÂi su joj bile krvave, koža blijeda i ispucana kao stara, baÄÂena lutka. PokuÅ¡ala je dodirnuti njegovo lice i u tom djeliću sekunde Božo je mogao da su njezini prsti bili slomljeni i prljavi.
Božo je otvorio vrata i trÄÂao u svoju koÄÂiju, mogao je ÄÂuti njezine korake iza sebe. Brzo je odvezao konje i sjeo na vozaÄÂevo mjesto i prije nego je krenuo, žena ga je vukla u pokuÅ¡aju da ga sruÅ¡i iz koÄÂije.
Božo je ipak uspio pobjeći i rano ujutro je stigao u LiÄÂku RjeÄÂicu. Uletio je u restoran i sruÅ¡io se na stolicu. Zapalio je cigaretu i samo sjedio. Ljudi su ga samo gledali.
´´Jesi li dobro?´´, pitao ga je vlasnik restorana. Božo mu je ispriÄÂao priÄÂu o duhu. Vlasnik ga je gledao neko vrijeme i rekao mu: ´´To nije bio duh. Mislim da si vidio Helenu Ivanković. Policija ju već traži nekoliko dana.´´
Vlasnik je poÄÂeo objaÅ¡njavati Boži o Heleni. On je rekao je Helena mlada djevojka koja je pobjegla iz ludnice. Ona je rodila izvan grada, a nije imala muža i bojala se Å¡to će mjeÅ¡tani govoriti o njoj, pa je ona ubila dijete i zakopala ga duboko u Å¡umi izvan grada.
Ali nju je izjedala krivnja i poludila je. Nije ju se više moglo kontrolirati, pa ju je njezina obitelj strpala u ludnicu. Dok je bila tamo, ona je tamo plakala i govorila da je imala dijete koje je sada samo negdje u hladnoj šumi. Ali problem je bio što ni ona više ne zna gdje ga je zakopala.
Jedne noći kad je doktor otišao u Heleninu sobu da joj da lijek, nje tamo nije bilo.
Nakon što je Božo rekao da je ona u crkvi, policija je tamo otišla, ali tamo su pronašli samo blatne otiske nogu. Božo nije ostao u gradu dovoljno dugo da sazna što je bilo Heleni.
Božo se kune da viÅ¡e nikad neće ići preÄÂicama u koje nije siguran da su sigurne, koliko god one skraćuju put.
I nauÄÂio je da treba sluÅ¡ati priÄÂe koje narod govori, zato Å¡to u njima uvijek ima malo istine, ako pažljivo sluÅ¡aš……
Re: Da li Vjerujete u duhove i zasto ?
Verujem da postoje ali bilo kakvo prizivanje i petljanje sa takvim stvarima ne moze donjeti nista dobro,jednom rjecju to je cackanje macke u dzaku.
- PIRAT_SA_KARIBA
- Velicanstvo Foruma
- Postovi: 4009
- Pridružen/a: 03 Dec 2008 23:37
- Lokacija: Na moru