Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade,
ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike;
trošimo više, a imamo manje;
kupujemo više - uživamo manje;
Imamo veće kuće, a manje porodice;
više udobnosti, a manje vremena;
imamo više diploma, ali manje razuma;
više znanja, a manje rasuđivanja;
viÅ¡e struÄÂnjaka, a joÅ¡ viÅ¡e problema;
više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.
Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nepromišljeno,
smijemo se premalo, vozimo prebrzo, olako se ljutimo,
prekasno liježemo, ustajemo umorni, ÄÂitamo nedovoljno,
gledamo TV suviše. Molimo se rijetko.
Uvećali smo naše posjede, ali smo umanjili naše
vrijednosti. PreviÅ¡e priÄÂamo, premalo volimo, preÄÂesto
mrzimo. NauÄÂili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako
da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.
Putovali smo na mjesec, a problem nam je otići preko ulice i
upoznati novog susjeda. Zagospodarili smo vanjskim prostorom,
ali ne i unutrašnjim. Napravili smo velike, ali ne i bolje stvari.
OÄÂistili smo vazduh, a zagadili duÅ¡u.
Razbili smo atom, ali ne i naše predrasude.
PiÅ¡emo viÅ¡e, ali uÄÂimo manje. Planiramo viÅ¡e, ali postižemo manje.
NauÄÂili smo žuriti, ali ne i ÄÂekati. Imamo viÅ¡u zaradu, ali i niži moral.
Imamo sve više hrane, a sve smo više nezahvalni.
Gradimo jaÄÂe kompjutere sa većom memorijom,
ali mi razgovaramo sve manje i manje. Težimo više kvantitetu,
a zaboravljamo na kvalitet.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave;
velikih ljudi, a malih karaktera; brzih zarada i površnih odnosa.
Ovo je vrijeme mira u svijetu, a rata u kući.
Vrijeme mnogo dokolice, a malo uživanja.
Vrijeme raznovrsne hrane i loše ishrane.
Sve je manje finansijskih problema u braku, a sve više razvoda;
sve je više luksuznijih kuća, ali i podijeljenih domova;
ovo su dani brzih putovanja, oskudne odjeće i niskog morala;
sve debljih ljudi, i tableta koje mogu sve - da te oraspolože, otupe ili ubiju.
ZAPAMTITE! Provedite Å¡to viÅ¡e vremena s vaÅ¡im voljenima, jer oni neće biti vjeÄÂno pored vas. Recite poneku ljubaznu rijeÄ onome ko vas odozdo gleda sa strahopoÅ¡tovanjem, jer će ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se dati topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete dati svojim srcem, a ne koÅ¡ta vas niÅ¡ta. Sjetite se reći “Volim te†vaÅ¡em partneru i vaÅ¡im voljenima, no najviÅ¡e od svega iskreno mislite tako. Poljubac i zagrljaj će izlijeÄÂiti svaku povredu ako dolaze duboko iz srca. Sjetite se držati se za ruke i cijeniti trenutke kada ste zajedno, jer jednoga dana te osobe neće biti tu.
Nađite vremena da volite, nađite vremena da razgovarate, i nađite vremena da podijelite vaše dragocjene misli sa drugima.
Smijte se ÄÂesto, dugo i iskreno. Smijte se dok ne izgubite dah. Suze se dogaÄ‘aju. Izdržite, odbolujte, preživite. Recite ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici, jer život se ne mjeri brojem udisaja koje udahnemo, nego trenucima koji nam oduzmu dah.
*** Ovaj tekst je napisao ameriÄÂki stand-up komiÄÂar Džordž Karlin nakon smrti svoje supruge.