Kolumna

[mala-plava21]

Brzina ili romantika
Bas sam nasla naslov hm ali nekako mi se najvise uklapao u ono o cemu zelim pisati. Necu vas vise drzati u neizvjesnosti zanima me dali vam je draze vjecno dopisivanje preko interneta gdje je odmah povratna poruka ako je rijc o msn-u ili malo kasnije ako je rijec o mailu ili PP ili se volite sjetiti nekad jedinog nacina komunikacije pisma. Smatram da su pisma romanticna u jednu ruku naravno ovisi o tome s kime se dopisujete. Ja volim pisma naravno ne uvijek i sa svakim da se tako dopisujem ali s vremena na vrijeme. Smatram da imaju neku posebnu car, ipak onaj koji pise pismo mora odvojiti vrijeme za to i pripremiti se. Iz iskustva govorim da tada intezivno razmisljate o toj osobi kojoj pisete i posvecujete potpunu paznju tom pismu. Pisma su puno puno toplija i neusporediva sa ostalim vrstama komunikacije. Iz pisma mozete puno saznati prvo je sto vidite rukopis te osobe vidite koliko je paznje ili ljubavi ulozeno u njega moze se cak osjetiti miris osobe koja ga je pisala. I kada napokon napisete pismo za sto se danas jako rijetko odlucuju trebate odsetati do poste da bi bilo poslano. Tada sa nestrpljenjem i radoscu iscekujete odgovor na poslano pismo. Zaista smatram da je to poseban osjecaj na koji su neki potpuno zaboravili a zaista je steta jer puno propustate. Predlazem da vama dragoj osobi uputite nekoliko lijepih rijeci ujedno ih iznenadivsi pismom otkrijete tu zaboravljenu car. Ja jesam i neizmjerno sam sretna radi toga.

ja lièno mrzim msn jer tu obièno pi¹u gluposti i to brzo, bez ikakvog reda. a najmr¾e mi je kad neko jednu reèenicu po¹alje od tri puta. a drugi razlog za¹to mrzim msn je ¹to nisam brza u tipkanju i onda imam osjeæaj dok pi¹em da se taj neko s druge strane dosaðuje i tapka nogom od pod èekajuæi dok ja napi¹em ¹to sam namjeravala.PP i mail su druga stvar. tu mo¾e¹ razmisliti ¹ta æe¹ napisati a ¹to je najva¾nije nisi pod pritiskom jer ima¹ vremena koliko hoæe¹. za pismo se sla¾em s tobom. samim tim ¹to ga je po¹iljaoc dodirivao nekako ti je prisnije. a i uvijek ne¹to mo¾e¹ ubaciti u kovertu (ne mislim na pare).ali ne samo pisma. zamisli kako je super kad ti neko iz neke tamo zemlje po¹alje razglednicu iako æe ta osoba prije razglednice stiæi kuæi. ili one ¹arene i simpatiène èestitke....pa ih skuplja¹, dr¾i¹ u kutiji da bi ih mogla èitati za desetke godina i prisjeæati se starih dana... ehh da.....

E bas sam na to mislila jer sam uz pismo dobila lijepu cestitku i cd sa najdrazom muzikom te osobe bas mi je drago da se slazes sa mnom

[mala-plava21]

Zaborav

Evo ja razmisljala o cemu da pisem veceras jer mi je draga ova tema kolumna a nazalost u manjini sam sto se tice toga misljenja,pitam se jel to jer treba odvojiti vrijeme i mucnuti glavom ili je problem smisliti o cemu da se pise. Bar je ovdije dozvoljena sloboda pisanja i dok sam tako govorila prijateljici preko msn-a mislim da je mogu nazvati prijateljicom jer puno toga dijelimo povjerljivog da bi nesto pisala u kolumni ali da ne znam o cemu i kome rekla mi je da sam u pravu jer sve zanimljivo o cemu se treba razmisljat padne u zaborav i tako sam ja veceras odlucila pisati o zaboravu.
Jeste li razmisljali kako neke stvari ljudi stvarno zaboravljaju i bitne i one manje bitne ne samo dogadjaje vec i nas same jeste li ikada razmisljali jesam li ja kod nekoga pala u zaborav. S nekim s kim ste si bili jako dobri gotovo nerazdvojni i odjednom vas putevi razdvoje i necujete se nikako i jednostavno jedno drugome padnete u zaborav kao da se nikada niste ni poznavali meni je to nekako tuzno i zalosno ali to je danasnja stvarnost tempo i ritam zivota nam ostavljaju malo vremena, daljnje skolovanje promijene posla i udaje nas razdvajaju od ljudi koji su nam bili jako dragi neki dogadjaji zbog kojih smo patili i plakali vise ih ni nema u nasim mislima kao i nekih prije sretnih trenutaka pa kako takvo nesto takvo moze pasti u zaborav ne mogu razumijeti ali to je takvo. Inace sam osoba jako dobrog sijecanja lica dogadjaja i detalja sjecam se nekih stvari koje bi se rijetko tko sijeti ali opet mi se desi da mi nesto padne u zaborav. Odlucila sam to promijeniti i nedopustiti da mi itko vise padne u zaborav jer ni ja jednog dana ne zelim biti zaboravljena kao ni itko od nas.

[mala-plava21]

i zna¹ ¹ta jo¹? kad poslije nekolike godine sretne¹ neku biv¹u prijateljicu drago ti je naravno. sjednete, poprièate, poku¹ate obnoviti prijateljstvo ali to vi¹e nije to. jednostavno ima¹ osjeæaj kao da to vi¹e nije ona ista osoba. ili se mo¾da ti promjeni¹... i bez obzira koliko se trudi¹, koliko s njom provede¹ vremena nikad se ne vratite na ono staro. to se meni de¹avalo.
a najvi¹e me ljuti kad neko zaboravi koliko si mu pomogao, bilo finansijski ili moralno. ne oèekujem da mi neko zahvaljiva èitav ¾ivot ali nije u redu kad pomogne¹ nekom, a on ne samo da to zaboravi veæ ti i zabije no¾ u leða.

Mislim da je to zato sto se vise ne krecete u istim krugovima ne vezu vas vise zajednicki ciljevi i nema vise one povezanosti i meni se to desavalo da se nemogu prijateljstva vratiti na staro pa smatram da su to razlozi i zasto.

[mala-plava21]

sla¾em se. ali primjetila sam da mi nije ¾ao i da mi te osobe poslije ne nedostaju. èudno :-k ali i bolje je tako

I tu si u pravu ne nedostaju ni meni ali mislim da je to jer ih zamjene neki drugiprijatelji koliko god to mozda ruzno zvucalo to je tako

[mala-plava21]

Nemoc

Mislim da je nemoc nesto najgore u zivotu barem meni ma zar ima ista gore?
Najgore je sto smo uglavnom nemocni kada nam je to bitno kada nam je tesko radi necega a mi kao da tada imamo svezane ruke e kako nekada boli ta nemoc do mjere da vam suze krenu koliko ste nemocni.
Evo primjera: neki dan sam isla s posla i pred mojim ocima tramvaj je pokupio covjeka i vuko ga barem 4m tramvaj je stao i jedna cura i ja smo prisli ona mu je provjerila bilo otvorio je oci krvario je htijela sam ga izvuc i pomoc mu jer je lezao nemocan i u mukama pod tramvajem e tada sam se osjecala nemocno gledajuci hoce li prezivjeti ili ne. Osjecam se nemocno zadnja dva dana jer me svaki dijelic tijela boli ova gripa me slozila do kraja nisam nasmijana ni vedra kao inace osjecam se nakljukano od tableta protiv bolova jednostavno sam nemocna nemogu uciniti da gripa nestane i da budem puna vedrine kao inace ruzan osjecaj. Najgora nemoc mi je kada mi tatu boli a nemogu mu pomoci nego samo gledati ga tako bespomocnog i biti mu podrska. Zasto je to tako u zivotu zasto smo nemocni kad su u pitanju stvari do kojima nam je stalo i koje su nam bitne. Zasto onda nema neke vise sile koja nam moze pomoc i promijeniti tu nemoc, sad malo i fantaziram neka visa sila cuj me ali nekada mi zna tako tesko biti kada osjetim tu nemoc a nemogu apsolutno nista. Ta rijec ima doslovno znacenje nekada se pitam ima li pravde u tome sto nam zivot donosi i onda kada vidim ruzne stvari koje se dogadjaju kazem sama sebi sve to ima neki smisao pa mozda i ta nemoc ima neki smisao. Nemogu dokuciti koji ali definitivno znam da se protiv nje ne mogu boriti i to mi tesko pada.Jedino sto mi preostaje nadati se da cu sto rijedje osjetiti taj osjecaj u svome zivotu.

[mala-plava21]

Moj put u Bosnu

Evo da ne moram pojedinacno jer bi mi zaista bilo previse pisati da vam ispricam svoj put u Bosnu.
Krenula ja u petak u 17h za Bosnu naravno auto je dan prije bio kad mehanicara na mijenjanju ulja i filtera i pregledu ostalih dijelova i moj mehanicar kaze da je otisla mandjeta koja ce izdrzat put da ne dira nista sada. Da naglasim da mi do Novog grada treba 1.5h upala sam u takvu guzvu cim sam krenula da mi je trebalo sat vremena samo da dodjem do Gorice a zatim sam u Lekeniku naletila u kolonu jer su bilo radovi. Vrhunac je bio kad su mi riknula svijetla u Kostajnici prije same granice ali Bogu hvala uspijela sam to rijesiti i preci granicu. Taman sto sam presla granicu sva sretna jer se vozim vec 3h zaustavi me policija u Bosni radi prebrze voznje ali uspijem ih podmititi i krenem dalje ali opet mi svijetla riknu jer je problem bio u rucici kontakt je zezno i opet ih sredim i opet riknu, nakraju sam upalila maglenke i nakon 4h voznje sam uspijela stici u Novi grad. Malo se odmorila jela popila kavu i krenula uzvratiti Halidu posjetu u Buzim, pocela mi padat kisa magla je bila nenormalna od Une nisam bila sigurna dali dobro idem ali uspijela sam stici i sad ja trebam poslat poruku di se nalazim ali nemam nikakve mreze. Sva sreca da ima dobrih ljudi pa mi je neki covjek dao mobitel za poziv da se javim di sam. MI smo se ispricali i obisla sam Buzim i krenula natrag. Stigla sam natrag svijetla i dalje nisu radila. Te sam noci sanjala ruzen san uzas. Ujutro sam odvezla svoje stricu a ja se uputila elektricaru da mi popravi svijetla i zamislite elektricar upali auto a svijetla proradila i nije mogo popravit.
Krenula ja u Krslje selo gdije se rodila moja mama isli smo kod dijeda i na povratku zamislit Bogu iza noga opet bez mreze stane mi auto. I zaustavim ja neki kombi koji je isao u suprotnom smijeri i kazu mi da tu nema mehanicara ali da ce me odslepati kad se budu vracali da imaju samo nesto istovarit i stvarno 15min kasnije vratili se oni i slepali me sat vremena do Novog do mehanicara ma decki su kao kruh ma za pice nisu htijeli uzeti. I primi me mehanicar iako je bilo 15.40h a subota je i zamislite radi one mandjete koja ce kao izdrzati je otisao kineticki zglob ali da stvar bude bolja tog dijela nema nigdje osim u Banja luci trebam li ponavljati koliko je sati. Mozak me bio zabolio ali Bog mi je poslo Sasu prvog susjeda mehanicara koji je reko odvesti me u Banja luku i nazvo radionu da nezatvori odma i nazvo prijatelja i poslo ga da mi kupi dio. I tako smo mi sjeli i krenuli vozili smo se preko sat vremena uzeli dio i isli ostavit moje roditelje kod sestricne jer smo se tamo i uputili i pokupili prijatelja. Napokon smo se stigli nakon duge voznje natrag u Novi grad i u pola 8h je doso mehanicar od kuce to slozit, a Sasa nas je odveo na pice u svoj lokal i reko da cu ga sisat da ce nac da mu otvore salon. Vratili se u radionu i auto bio gotov i reko Sasa da ga slijedimo i stali smo ispred salona njegove sestricne koja je otvorila da ga osisam i osisala ga ja i krenula ponovo za Banja luku sa prijateljem. I mislim si kako je napokon kraj problemima kad smo vec usli u Banja luku kad ono bila prometna i naglo kocili i kako je padala kisa proklize mi auto i lupim covjeka ispred sva sreca pa je to bilo sa 20/30km/h pa sam samo malo udubila gepeg to smo se dogovorili nac kod limara da mu platim nije mi zvao policiju. Vec sam bila luda pitala sam se kako je to moguce ma jos se pitam sva sreca mom autu nije bilo nista i uspijela sam svijetla rijesit prije povratka u Zg ali u svemu tome losem provela sam dva lijepa dana u Banja luci upoznala nove prijatelje, vidjela Halida, vidjela da na ovom svijetu ima jos dobrih ljudi koji ti zele pomoc ne gledajuci svoju korist i sretno za samo 3h iz Banja luke se vrtila kuci i jos se oporavljam od puta.
Mislim da se to zove sreca u nesreci. :-k

[mala-plava21]

... :huh: ...¾ao mi je ¹to ti se ovo sve izde¹avalo...ne mogu da vjerujem...zona sumraka :-k

Da mi je to neko prico nebi povjerovala ali sta ces :huh:
ma ja se vratila ziva i zdrava sto je najbitnije a i bilo je lijepih trenutaka

[ADMIN_BOL-CHAT.DE]

Odlicna prica hvala na trudu

jos dobrih ljudi koji ti zele pomoc ne gledajuci svoju korist
Mislim da se to zove sreca u nesreci. :-k

Osim onih policajaca sto si ih podmitila

[mrki62]

mala-plava21

Èitajuæi sve to ¹to ti napisa, stekao sam dojam da ti taj auto nije suðen - rije¹i ga se , prodaj i nabavi drugog

[mala-plava21]

mala-plava21

Èitajuæi sve to ¹to ti napisa, stekao sam dojam da ti taj auto nije suðen - rije¹i ga se , prodaj i nabavi drugog

Ma nikakav kvar nisam imala do tad na njemu nista nikad mi se slicno nije desilo nemam pojma sto je bilomozda nisam trebala ici za Bosnu ma stvarno ne znam. :huh: