Nedavno,kad sam bila kuci, dodjose mi navece rodjak s porodicom, a koji su inace na odmoru, dakle, ni oni nisu sa stalnim boravkom u BiH.
Da na vrijeme naglasim, taj rodjak mi, aman sto se "usrecio".
Ostali bi oni duze ali, dijete se unervozilo, zadrijemalo, sprovodil sprovodi, nemoguce ga smiriti, samo knjeza i time sprjecava nastavak komunikacije.
Vec se kane poci na sto sugerisah zasto ne bi dijete uspavali tu i na miru ostali jos sjediti. Ne vrijedi, vec ustaju.
Polaze, ispracam ih i pri pozdravu mi njegova supruga rece: hvala na svemu, paa ... eto, svraticemo mi i danju kad nam bude usputno, ako te bude kuci a gledacemo i da dodjemo te zadnje ti sedmice boravka, na sijelo.
Ne znam jel mi vise smijesno il zalosno, u svakom slucaju je i jedno i drugo - ne rece ono uobicajeno - dodji i ti nama.
Na vrh mi jezika, hocul, necu ... hocu i hop: "Nema na cemu, doci cu i ja vama"
Il se pravila da ne konta il nije skontala ... ma, bice da je ovo prvo
Al, eto, ne odoh im - nije se imalo prilike.
Posto nemam takvih gostiju ..koje vi navodite..a osoba sam koja vise volim da mi se dodze nego da ja idem...neznam sta bih napisala....
Veoma sam sretna ako ono sto stavim na sto bude pojedeno..znaci kompliment bez rijeci, da je bilo dobro i ukusno....Onda sam zaista sretna...
Zao mi je ako vam gosti pricinjavaju toliki problem...Meni je bilo uvijek teze biti gost nego domacin...Jer znam ljude kojim sa vrata mozes procitati raspolozenje..sa ili bez umjetnog smijeha....
Nekako odem negdje .kazem domacinu "BLAGO VAMA KADA STE U SVOJOJ KUCI.... pa se nemorate vracati.....budem umorna...