Danielle je napisao/la:Meni licno, moram da priznam, se razum probudio onda kada je dolazio kraj. Znam da nikada necu voljeti razumom i da cu ostariti kao romanticar, bez obzira koliko ce mi se to mozda slupati od glavu. Razum je tu samo da mi pokaze put ka cilju, a ne da upravlja mojim emocijama.
Da je tako, vjerovatno bih se udala za nekoga ko je iz "dobre" porodice(uvijek sam mrzila taj izraz), situiran, ko moze da mi na svaku moju materijalnu zelju odgovori, gdje bi moja osjecanja i strast bila toliko povrsna da bi svi drugi govorili:"Pametna i razumna zena, zna sta hoce." Da, ja znam sta hocu, ali ne na onaj nacin koji drugi misle i vjerujem da me mnogi ne mogu shvatiti, sto mi i nije posebno bitno.
Da li se djeca vole zato sto se vole ili sto bi to trebalo biti razumno? Ne, nema tu razuma! To je samo instinkt i neizmjerna ljubav koja nas ispunjava i koju dobijamo nazad svakim novim danom.Zasto onda nije dozvoljeno i nekog drugog voljeti tako
bezuslovno? Zasto treba biti u kliseu svih onih nesretnih koji nam pridikuju kad volimo, ili mozda onih koji ljubav jos nisu osjetili?
Ne znam, mozda bi mi razum bio bolji prijatelj, ali je suvise proracunat i predvidiv, zahtjevan i hladan, a niko od nas ne voli takvog "prijatelja"
Drzim se moga srca makar jednom i stradalo od prebrzih otkucaja, strepnje, po nekad i bola. Snjim mogu da se radujem i tugujem, pa kako nam bude, bice nam zajedno kao kod pravih prijatelja.
jos uvijek sam istog misljenja
Make my day!