Cesto sam se od tada cula s njom preko telefona..Znala je svasta raditi kuhati kolace pite ..ustvari svo domacinstvo u kuci vodila je ona...jer joj se mama razbolila ..a kako i nebih se razbolila kada joj je snajperista ubio sina u Sarajevu odmah nekako s pocetkom rata....
Tu kobnu noc .je izasla sa svojom dobrom drugaricom Edisom..jer je noc bila bas izmisljena za setnju...
Sanjale su mnoge snove kao i svaka mlada djevojka...i nadale se da ce se ostvariti...
Tu noc se nisu vratile kuci...Amiru je mama isla u bolnicu da identifikuje..kakav je dojam ostavila zena na gledaoce...kada je prepoznala. zajaukala..Pa ljudi ubili su mi sina ,evo i kcerku sam izgubila....To je strasno...
Edisin tata je radio negdje u NJemackoj kazu da je prepoznao svoju kcerku, preko tog prenosa,Tv...Mogu misliti kako se osjecao..nije mogao ni na sahranu doci...
Sta bi njihove porodice dale da su one zive...
Te sve dane dok je trajala zalost...stalno su me nazivali neki nepoznati ljudi ,zene..izjavljivali su mi saucesce zbog mojih sugradjana koji su poginuli tu noc...
Amira i Edisa ..neka vam je vjecni rahmet....



