Haha izvini Myka ,ma slucajno se ja i Mrky malo tu pokacili ..u pravu si,to nije tema gore navedena...necemo vise P.S. Sta imamyka je napisao/la:Moze pitanjce....Izvinjavam se ali moram
Zasto pisete o nasoj vjeri ovdje i opet opradvate sve poznato sto drugi stalno nabijaju na nos(drugi=nemuslimani) zar to nije priznanje..zasto se ne ogranicite od toga
Ja ne mogu reci da poznajem druge vjere toliko,ali ok povrsinski,bitnije mi je da je pravi vjernik pa makar vjerovao i u Kravu
Poznajete li druge religije?................................
- carobnjak_iz_voza
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 316
- Pridružen/a: 19 Maj 2010 22:01
Re: Poznajete li druge religije?................................
Re: Poznajete li druge religije?................................
Emmi je napisao/la:poznajete li ovu religiju?
http://mbvtravel.com/burials-in-tibet-n ... tive-souls
Joj emmi draga odkud ti ovo....???
Re: Poznajete li druge religije?................................
Im orthodoxen Judentum ist es üblich, dass verheiratete und geschiedene Frauen sowie Witwen ihr Haar bedecken und Kopfbedeckungen tragen.
Allerdings gibt es für die Kopfbedeckung der verheirateten Frau noch andere Quellen: den Talmud Traktat Ketubot 72a, den Schulchan Aruch - Orach Chaim 75:2 und die Thora in Numbers 5:18.
Dort nämlich geht es um Ehefrauen, die verdächtigt werden, Ehebruch begangen zu haben und zum Beweis von Schuld oder Unschuld das "Sotahwasser" (Mei Sotah) vom Cohen (Tempelpriester) verabreicht bekommen. Dazu mußten sie ihre Kopfbedeckung absetzen (siehe Thora Parasha Nasso).
Soweit erst einmal zur Herkunft und Halacha der Kopfbedeckungen für verheiratete Frauen.
Dies alles geschieht aus Anstandsgründen (Zniut). Kein fremder Mann soll das Haar einer verheirateten Frau sehen und sich deshalb zu ihr hingezogen fühlen. Das Haar der Frau gehört zur Intimssphäre einer Ehe.
Jede Gruppe im orthodoxen Judentum hat ihre eigenen Regeln wie die Kopfbedeckung der Frau aussehen soll. Bei Nationalreligiösen reichen meistens Hut oder die sogenannte Midpachat (eine Art Netz, welches das gesamte Haar bedeckt). Eine Midpachat ist jedoch auch unter haredischen Frauen sehr geläufig.
Litvische haredische Frauen tragen normalerweise Perücke oder eine Midpachat. Bei chassidischen Frauen ist dies genauso, doch kommt es gewöhnlich auf den Brauch jeder chassidischen Gruppe an.
Die Frauen von Chabad und Ger (Gur) tragen normale Perücken, wogegen die Perücke bei Breslov gemieden wird. Chassidische Gruppen aus Ungarn / Rumänien (einige Satmarer Chassidim, aber insbesondere die Toldot Aharon) haben den Brauch, dass verheiratete Frauen sofort nach der Hochzeit ihr gesamtes Haar abrasieren. Diesen Brauch gibt es auch bei Vishnitz und teilweise bei Belz (zumindest zu früheren Zeiten).
Doch niemals habe ich Gruppen kennen gelernt, in denen das Abrasieren des Haares eine so große Rolle spielt wie bei Avraham Yitzchak oder Toldot Aharon. Eine Bekannte (Satmar) erklärte mir, dass die Mikwe (Ritualbad) der Grund sei. Schließlich solle das Wasser an jede Körperstelle gelangen, um eine koschere Mikwe zu gewährleisten. Die Gruppen Toldot Aharon sowie Avraham Yitzchak haben ihre hauseigenen Regeln, die Takanot. Wer als Gruppenmitglied jene Takanot unterschreibt, der rasiert seine Haare ein bis zwei Tage nach der Hochzeit ab.
Allerdings gibt es noch einen weiteren Grund:
Zur Zeit der Chashmonaim (Maccabim) wurde das Recht der ersten Nacht nach der Hochzeit von den griechischen Besatzern eingeführt. Jeder griech. Stadthalter konnte damit jede jüdische Braut in der ersten Nacht für sich beanspruchen. Dies war einer der Gründe für den Aufstand der Maccabim. Um die Griechen abzuschrecken, rasierten sich die Frauen die Haare ab. Der Brauch hat sich bis heute erhalten, aber nicht mehr, um die Männer abzuschrecken.
Bei Satmar oder Dushinsky trägt die Frau über dem kurzgeschorenen Haar eine Perücke und am Schabbat ein sogenanntes Tichel (kleines weisses Tüchlein - das Tichel) auf der Perücke.
Bei Toldot Aharon werden keine Perücken getragen, sondern es wird immer nur ein schwarzes Tuch um den Kopf gewickelt. Am Shabbat wird das Schwarz gegen Weiss eingetauscht.
Zusaetzlich gibt es unendlich viele Diskussionen zu dem Thema. Jede chassidische Gruppe entscheidet, was koscher genug für sie ist. Vor einigen Jahren kam es zu einem weiteren Eklat, da Perücken mit echtem Haar aus Indien importiert wurden, welche später als nicht koscher eingestuft und verbrannt wurden.
Manche sind gegen Perücken und andere nur gegen Kunsthaar oder echtes Haar.
Sängerinnen bei Stadtfesten sind verboten, unkoschere Schokoriegel auch, und "unzüchtige" Frauen werden drangsaliert: Ultrareligiöse Juden bestimmen zunehmend das öffentliche Leben in Jerusalem. Neueste Einrichtung: die Geschlechtertrennung im Bus.
Allerdings gibt es für die Kopfbedeckung der verheirateten Frau noch andere Quellen: den Talmud Traktat Ketubot 72a, den Schulchan Aruch - Orach Chaim 75:2 und die Thora in Numbers 5:18.
Dort nämlich geht es um Ehefrauen, die verdächtigt werden, Ehebruch begangen zu haben und zum Beweis von Schuld oder Unschuld das "Sotahwasser" (Mei Sotah) vom Cohen (Tempelpriester) verabreicht bekommen. Dazu mußten sie ihre Kopfbedeckung absetzen (siehe Thora Parasha Nasso).
Soweit erst einmal zur Herkunft und Halacha der Kopfbedeckungen für verheiratete Frauen.
Dies alles geschieht aus Anstandsgründen (Zniut). Kein fremder Mann soll das Haar einer verheirateten Frau sehen und sich deshalb zu ihr hingezogen fühlen. Das Haar der Frau gehört zur Intimssphäre einer Ehe.
Jede Gruppe im orthodoxen Judentum hat ihre eigenen Regeln wie die Kopfbedeckung der Frau aussehen soll. Bei Nationalreligiösen reichen meistens Hut oder die sogenannte Midpachat (eine Art Netz, welches das gesamte Haar bedeckt). Eine Midpachat ist jedoch auch unter haredischen Frauen sehr geläufig.
Litvische haredische Frauen tragen normalerweise Perücke oder eine Midpachat. Bei chassidischen Frauen ist dies genauso, doch kommt es gewöhnlich auf den Brauch jeder chassidischen Gruppe an.
Die Frauen von Chabad und Ger (Gur) tragen normale Perücken, wogegen die Perücke bei Breslov gemieden wird. Chassidische Gruppen aus Ungarn / Rumänien (einige Satmarer Chassidim, aber insbesondere die Toldot Aharon) haben den Brauch, dass verheiratete Frauen sofort nach der Hochzeit ihr gesamtes Haar abrasieren. Diesen Brauch gibt es auch bei Vishnitz und teilweise bei Belz (zumindest zu früheren Zeiten).
Doch niemals habe ich Gruppen kennen gelernt, in denen das Abrasieren des Haares eine so große Rolle spielt wie bei Avraham Yitzchak oder Toldot Aharon. Eine Bekannte (Satmar) erklärte mir, dass die Mikwe (Ritualbad) der Grund sei. Schließlich solle das Wasser an jede Körperstelle gelangen, um eine koschere Mikwe zu gewährleisten. Die Gruppen Toldot Aharon sowie Avraham Yitzchak haben ihre hauseigenen Regeln, die Takanot. Wer als Gruppenmitglied jene Takanot unterschreibt, der rasiert seine Haare ein bis zwei Tage nach der Hochzeit ab.
Allerdings gibt es noch einen weiteren Grund:
Zur Zeit der Chashmonaim (Maccabim) wurde das Recht der ersten Nacht nach der Hochzeit von den griechischen Besatzern eingeführt. Jeder griech. Stadthalter konnte damit jede jüdische Braut in der ersten Nacht für sich beanspruchen. Dies war einer der Gründe für den Aufstand der Maccabim. Um die Griechen abzuschrecken, rasierten sich die Frauen die Haare ab. Der Brauch hat sich bis heute erhalten, aber nicht mehr, um die Männer abzuschrecken.
Bei Satmar oder Dushinsky trägt die Frau über dem kurzgeschorenen Haar eine Perücke und am Schabbat ein sogenanntes Tichel (kleines weisses Tüchlein - das Tichel) auf der Perücke.
Bei Toldot Aharon werden keine Perücken getragen, sondern es wird immer nur ein schwarzes Tuch um den Kopf gewickelt. Am Shabbat wird das Schwarz gegen Weiss eingetauscht.
Zusaetzlich gibt es unendlich viele Diskussionen zu dem Thema. Jede chassidische Gruppe entscheidet, was koscher genug für sie ist. Vor einigen Jahren kam es zu einem weiteren Eklat, da Perücken mit echtem Haar aus Indien importiert wurden, welche später als nicht koscher eingestuft und verbrannt wurden.
Manche sind gegen Perücken und andere nur gegen Kunsthaar oder echtes Haar.
Sängerinnen bei Stadtfesten sind verboten, unkoschere Schokoriegel auch, und "unzüchtige" Frauen werden drangsaliert: Ultrareligiöse Juden bestimmen zunehmend das öffentliche Leben in Jerusalem. Neueste Einrichtung: die Geschlechtertrennung im Bus.
Zadnja izmjena: Emmi, dana/u 19 Okt 2010 17:28, ukupno mijenjano 2 puta.
Re: Poznajete li druge religije?................................
Frauen im Christentum
Ihre stufenweise Gleichberechtigung haben sich die Frauen im Christentum immer wieder
gegen den erbitterten Widerstand der Kirchen erkämpfen müssen. So zwang noch bis 1918
das Corpus Iuris Canonici, das katholische Gesetzbuch, ,,die Frau, ihrem Gatten überallhin zu
folgen, er durfte ihr Gelübde für unwirksam erklären, konnte sie schlagen, einsperren, binden
und fasten lassen"4) . Aber noch heute dürfen katholische Geistliche nicht heiraten, damit sie
nicht ,,unrein" werden. Noch heute dürfen Frauen in der katholischen Kirche keine höheren
Ämter bekleiden, dürfen weder Pfarrer, noch Bischof, noch Kardinal und natürlich erst recht
nicht Papst werden. Selbst in der sich so modern gebenden Evangelischen Kirche
Deutschlands ist es relativ neu, dass Frauen Pfarrerin werden können, wobei das z.B. im
Landkreis Schaumburg-Lippe bis heute untersagt ist. In erzkatholischen Ländern wie Spanien
oder Portugal konnten die Frauen noch in den siebziger Jahren ohne Bestätigung ihres Gatten
weder vor Gericht gehen, noch Geschäfte tätigen 5) . Noch 1974 durften Frauen in Spanien ihr
Elternhaus vor dem 25. Lebensjahr nur dann verlassen, wenn sie ins Kloster gingen oder
heirateten 6). Noch heute dürfen Frauen in Spanien und Irland über die Austragung ihrer
Leibesfrucht nicht selbst bestimmen.
1) Karlheinz Deschner: Das Kreuz mit der Kirche. Eine Sexualgeschichte des Christentums
Ihre stufenweise Gleichberechtigung haben sich die Frauen im Christentum immer wieder
gegen den erbitterten Widerstand der Kirchen erkämpfen müssen. So zwang noch bis 1918
das Corpus Iuris Canonici, das katholische Gesetzbuch, ,,die Frau, ihrem Gatten überallhin zu
folgen, er durfte ihr Gelübde für unwirksam erklären, konnte sie schlagen, einsperren, binden
und fasten lassen"4) . Aber noch heute dürfen katholische Geistliche nicht heiraten, damit sie
nicht ,,unrein" werden. Noch heute dürfen Frauen in der katholischen Kirche keine höheren
Ämter bekleiden, dürfen weder Pfarrer, noch Bischof, noch Kardinal und natürlich erst recht
nicht Papst werden. Selbst in der sich so modern gebenden Evangelischen Kirche
Deutschlands ist es relativ neu, dass Frauen Pfarrerin werden können, wobei das z.B. im
Landkreis Schaumburg-Lippe bis heute untersagt ist. In erzkatholischen Ländern wie Spanien
oder Portugal konnten die Frauen noch in den siebziger Jahren ohne Bestätigung ihres Gatten
weder vor Gericht gehen, noch Geschäfte tätigen 5) . Noch 1974 durften Frauen in Spanien ihr
Elternhaus vor dem 25. Lebensjahr nur dann verlassen, wenn sie ins Kloster gingen oder
heirateten 6). Noch heute dürfen Frauen in Spanien und Irland über die Austragung ihrer
Leibesfrucht nicht selbst bestimmen.
1) Karlheinz Deschner: Das Kreuz mit der Kirche. Eine Sexualgeschichte des Christentums
Re: Poznajete li druge religije?................................
Ja kad sam isla u skolu imala sam "odlican" u Istoriji, iako me istorija nije nimalo zanimala, ali sto se ucilo napamet-ucilo se. Formalno poznavanje istorije me jos uvijek nije dovelo do pozicije Istoricara/rke. Znanje ne cini stanje.
Sve zavisi sta covjeka zanima i koliko je radoznao, a nesto se i usput pokupi. Evo ima nas i ovdje na forumu koji uporno prate ove teme, ko zna zbog cega... dal' zbog radoznalosti ili su zedni/gladni znanja ili necega drugog. A vjerujem da su samim prisustvom i citanjem naucili dosta toga o vjeri iako ih ne interesuje, u stvari, ipak ih interesuje, inace ne bi bili ovde .
Sve zavisi sta covjeka zanima i koliko je radoznao, a nesto se i usput pokupi. Evo ima nas i ovdje na forumu koji uporno prate ove teme, ko zna zbog cega... dal' zbog radoznalosti ili su zedni/gladni znanja ili necega drugog. A vjerujem da su samim prisustvom i citanjem naucili dosta toga o vjeri iako ih ne interesuje, u stvari, ipak ih interesuje, inace ne bi bili ovde .
Re: Poznajete li druge religije?................................
Romi i njihove religije
CIGANSKI KRUG SVIJETOM
NAROD SA NAJVIÃ…Â E IMENA
Romi su uglavnom, izgubili svoje obiÄÂaje i obrede ponijete iz Indije. Nemaju zajedniÄÂku religiju.
Od vjerovanja u boga nijesu ni imali neke koristi. Oni se ne „radujuâ€Â, njima se „srce puniâ€Â
Ko su Romi, odakle su i kada su doÅ¡li u ove krajeve? Sve do 18. vijeka o porijeklu Cigana bilo je vrlo mnogo nagaÄ‘anja i pretpostavljalo se da su potomci Huna i Mongola, da su nastali od tatarskih hordi i da su porijeklom Egipćani... Legende i kazivanja samih Cigana isticali su, ipak, da su oni potomci Kama-sina biblijskog Noja. Najnovija istraživanja, meÄ‘utim, nedvosmisleno pokazuju da je postojbina Roma-Indija. Na osnovu karakteristika njihovog jezika i antropoloÅ¡kih osobina, utvrÄ‘eno je da su Romi porijeklom iz sjeverozapadnog Pakistana, podruÄÂja Penxaba. Uzima se kao vjerovatno da njihovo ime Roma (Å¡to znaÄÂi ÄÂovjek, ljudi), potiÄÂe od starijeg-Doma Loma, kako Cigane nazivaju u Persiji i Jermeniji.
Cigani su zagasita varijanta bijele rase. Oni su naÅ¡i daleki roÄ‘aci. Da su porijeklom južnjaci, osim rasne srodnosti Indije, pokazuje i to Å¡to se kod njih pubertet ranije javlja nekog kod mladih u naÅ¡em podneblju. Velika seoba Roma, poÄÂetak ciganskog kruga svijetom, poÄÂinje pred najezdom Huna u petom vijeku nove ere, preko pustinje Tar. Po svoj prilici u pustinji su se veoma dugo zadržavali gajeći nadu u povratak u domovinu. No, kako takve okolnosti nijesu nastale, Cigani kreću na nepovratni put... U Evropu Cigani stižu iz Turske preko Bosfora i iz Afrike preko Gibraltarskog moreuza u Ã…Â paniji. U naÅ¡e krajeve Romi stižu u ÄÂetrnaestom vijeku, preko MaÄ‘arske.
U raznim prilikama, u raznim vremenima, Romima su davana razliÄÂita imena. To je jedinstven primjer-jedan narod a toliko nadimaka. U vremeni kad se mislilo da Romi potiÄÂu iz Egipta nazvani su EGIPĆANIMA. Na jugu Francuske zvali su ih SARACENIMA i MORIMA. Rasprostranjenije ime u Francuskoj je BOEMI. Poznat je naziv KARAK. Na Pirinejskom poluostrvu oni su KARAKOS, Å¡to znaÄÂi lakrdijaÅ¡ i muÄÂenik. Ima i drugih imena nastalih u oblasti „humanistiÄÂke†Evrope. Jedno od njih je KASKAROT (bijedna koža). Gotovo sva imena imala su podrugljivo, degradirajuće znaÄÂenje. I danas, dominirajuće ime u Evropi-CIGANI jednako je ponižavajuće kao i sva ona koja su mu prethodila.
Romi su uglavnom izgubili svoje obiÄÂaje i obrede ponijete iz Indije, a primili su mnogo Å¡ta tuÄ‘e. Cigani nemaju zajedniÄÂku religiju. Oni su one vjere koja im je u odreÄ‘enim uslovima odgovarala. Od vjerovanja u Boga nijesu imali nikakve koristi. Ã…Â taviÅ¡e, u ime boga bili su surovo proganjani.
Romi su inaÄÂe, vanredno bistar narod. Njihov jezik je neÅ¡to posebno. Svako ko upozna graÄ‘u ciganskog jezika steći će predstavu o karakteru ovog naroda. Cilj im je prirodan, jednostavan ÄÂovjek. MeÄ‘utim, ako bježi od onoga Å¡to ga zadržava i podsjeća na probleme, u njegovom jeziku ima mnogo izraza koji svjedoÄÂe o dosta složenom naÄÂinu miÅ¡ljenja. Tako, na primjer, on nema rijeÄÂi za pojam „radujem seâ€Â, već kaže „puni mi se srce†ili „raste mi duÅ¡aâ€Â.
CIGANSKI KRUG SVIJETOM
NAROD SA NAJVIÃ…Â E IMENA
Romi su uglavnom, izgubili svoje obiÄÂaje i obrede ponijete iz Indije. Nemaju zajedniÄÂku religiju.
Od vjerovanja u boga nijesu ni imali neke koristi. Oni se ne „radujuâ€Â, njima se „srce puniâ€Â
Ko su Romi, odakle su i kada su doÅ¡li u ove krajeve? Sve do 18. vijeka o porijeklu Cigana bilo je vrlo mnogo nagaÄ‘anja i pretpostavljalo se da su potomci Huna i Mongola, da su nastali od tatarskih hordi i da su porijeklom Egipćani... Legende i kazivanja samih Cigana isticali su, ipak, da su oni potomci Kama-sina biblijskog Noja. Najnovija istraživanja, meÄ‘utim, nedvosmisleno pokazuju da je postojbina Roma-Indija. Na osnovu karakteristika njihovog jezika i antropoloÅ¡kih osobina, utvrÄ‘eno je da su Romi porijeklom iz sjeverozapadnog Pakistana, podruÄÂja Penxaba. Uzima se kao vjerovatno da njihovo ime Roma (Å¡to znaÄÂi ÄÂovjek, ljudi), potiÄÂe od starijeg-Doma Loma, kako Cigane nazivaju u Persiji i Jermeniji.
Cigani su zagasita varijanta bijele rase. Oni su naÅ¡i daleki roÄ‘aci. Da su porijeklom južnjaci, osim rasne srodnosti Indije, pokazuje i to Å¡to se kod njih pubertet ranije javlja nekog kod mladih u naÅ¡em podneblju. Velika seoba Roma, poÄÂetak ciganskog kruga svijetom, poÄÂinje pred najezdom Huna u petom vijeku nove ere, preko pustinje Tar. Po svoj prilici u pustinji su se veoma dugo zadržavali gajeći nadu u povratak u domovinu. No, kako takve okolnosti nijesu nastale, Cigani kreću na nepovratni put... U Evropu Cigani stižu iz Turske preko Bosfora i iz Afrike preko Gibraltarskog moreuza u Ã…Â paniji. U naÅ¡e krajeve Romi stižu u ÄÂetrnaestom vijeku, preko MaÄ‘arske.
U raznim prilikama, u raznim vremenima, Romima su davana razliÄÂita imena. To je jedinstven primjer-jedan narod a toliko nadimaka. U vremeni kad se mislilo da Romi potiÄÂu iz Egipta nazvani su EGIPĆANIMA. Na jugu Francuske zvali su ih SARACENIMA i MORIMA. Rasprostranjenije ime u Francuskoj je BOEMI. Poznat je naziv KARAK. Na Pirinejskom poluostrvu oni su KARAKOS, Å¡to znaÄÂi lakrdijaÅ¡ i muÄÂenik. Ima i drugih imena nastalih u oblasti „humanistiÄÂke†Evrope. Jedno od njih je KASKAROT (bijedna koža). Gotovo sva imena imala su podrugljivo, degradirajuće znaÄÂenje. I danas, dominirajuće ime u Evropi-CIGANI jednako je ponižavajuće kao i sva ona koja su mu prethodila.
Romi su uglavnom izgubili svoje obiÄÂaje i obrede ponijete iz Indije, a primili su mnogo Å¡ta tuÄ‘e. Cigani nemaju zajedniÄÂku religiju. Oni su one vjere koja im je u odreÄ‘enim uslovima odgovarala. Od vjerovanja u Boga nijesu imali nikakve koristi. Ã…Â taviÅ¡e, u ime boga bili su surovo proganjani.
Romi su inaÄÂe, vanredno bistar narod. Njihov jezik je neÅ¡to posebno. Svako ko upozna graÄ‘u ciganskog jezika steći će predstavu o karakteru ovog naroda. Cilj im je prirodan, jednostavan ÄÂovjek. MeÄ‘utim, ako bježi od onoga Å¡to ga zadržava i podsjeća na probleme, u njegovom jeziku ima mnogo izraza koji svjedoÄÂe o dosta složenom naÄÂinu miÅ¡ljenja. Tako, na primjer, on nema rijeÄÂi za pojam „radujem seâ€Â, već kaže „puni mi se srce†ili „raste mi duÅ¡aâ€Â.
Re: Poznajete li druge religije?................................
Judaizam je religija propovjeda vjeru u jednog, bestjelesnog i samo duhovnog boga, oca svih ljudi. Ovaj bog predstavlja sveukupnost moralnih savrÅ¡enstava i od ljudi zahteva ljubav i pravednost. Ime ovog Boga zbog svetosti ga nije dozvoljeno izgovarati. JudaistiÄÂka religioznost temelji se u posluÅ¡nosti prema “božanskom zakonuâ€Â. Ovaj zakon sadržan je u Starom zavjetu, odnosno u hebrejskoj Bibliji. Stari zavjet je sintetiziran rukopis od 24 knjige. Pisan je na hebrejskom i djelimiÄÂno na aramejskom jeziku. Govori o povijesti, idejama i druÅ¡tvenim borbama judinog naroda. Ujedno to je i zbirka vjerskih i pravnih propisa, kao i starih mitova koje su Judeji preuzeli od drugih naroda istoka.
Kršćanstvo; (lat. christianismus) monoteistiÄÂka svjetska religija, nastala u Palestini u prvom stoljeću naÅ¡e ere. Obuhvaća brojne kršćanske crkve, zajednice i sekte, kojima je zajedniÄÂka vjera u Isusa Krista, te prihvaćanje života u skladu s evanÄ‘eljem. Utemeljio ju je Isus Krist, a njezini sljedbenici nazivaju se kršćanima. Kršćanstvo pripada tipu povijesne, proroÄÂke i objavljene religije, etiÄÂno-mistiÄÂne strukture, spasenjski i eshatoloÅ¡ki usmjerene. Kroz povijest se raÅ¡ÄÂlanilo na viÅ¡e konfesija (katolicizam, pravoslavlje, protestantizam, nestorijanstvo i monofizitstvo) i njima odgovarajućih crkava (KatoliÄÂka Crkva, pravoslavne crkve, protestantske crkve i istoÄÂne pretkalcedonske crkve), vidi popis kršćanskih crkvi i pokreta. Kršćanska era poÄÂinje Isusovim roÄ‘enjem.
Islam (arapski: الإسلام; latiniÄÂno: al-'islÄÂm, predanost Bogu), monoteistiÄÂka svjetska religija utemeljena je u Arabiji u VII. stoljeću. Utemeljio ju je Muhamed, a njezini sljedbenici nazivaju se muslimani. Pripada tipu objavljene i pravne religije. Islam znaÄÂi religiju (din), stav predanosti Bogu (iman) i civilizaciju (ovozemaljsko ureÄ‘enje zajednice po islamskim zakonima). Islamska era poÄÂinje 622., kad Muhamed sa svojim pristaÅ¡ama bježi iz Meke u Medinu (hidžra).
Budizam je jedna od tri velike svjetske religije koja je nastala na tlu sjeverne Indije prije viÅ¡e od 2500 godina. OsnivaÄ budizma, ili po njegovim vlastitim rijeÄÂima onaj koji je ovo uÄÂenje samo nanovo otkrio, je Ã…Â akyamuni Buddha. Buddha nije osobno ime već titula koja oznaÄÂava budnoga ili probuÄ‘enoga, onoga koji se probudio iz sna o životu i koji stvarnost vidi onakvu kakva ona zaista jest. Prije nego Å¡to je kroz svoje duhovno pregnuće stekao taj naziv, Buddha je nosio ime Siddhartha Gautama, a roÄ‘en je kao kraljević u malom kraljevstvu Ã…Â akya. Odatle nam dolazi prvi dio njegova kasnijeg imena, Ã…Â akyamuni ili utihnuli mudrac plemena Ã…Â akya.
Hinduizam je drevna azijska religija ÄÂiji poÄÂetci sežu iz razdoblja od 16. do 15. stoljeća prije Krista, koja je zapoÄÂela svoj razvoj u Indiji, gdje je i danas glavna religija. Indijci, meÄ‘utim, radije govore o vjeÄÂnom uÄÂenju i zakonu (sanÄÂtana dharma), jer je naglasak na naÄÂinu života viÅ¡e nego na naÄÂinu miÅ¡ljenja.
Bahá'à(bahaizam) je monoteistiÄÂka religija ÄÂiji pripadnici slijede uÄÂenja Bahá'u'lláha. Vjeruju da je Bog jedan, da sve religije potjeÄÂu od istog Boga i da je ÄÂovjeÄÂansvo jedno. Temeljna ideja je da je ÄÂovjeÄÂanstvo poput jedne obitelji i da je doÅ¡ao dan ujedinjenja u jednu jedinstvenu zajednicu uz oÄÂuvanje kulturnih raznolikosti. Bahá'u'lláh (Iranac, ÄÂije ime na arapskom znaÄÂi "Slava Božja") uÄÂio je da postoji samo jedan Bog koji ÄÂovjeÄÂanstvu u svakom dobu pokazuje put, donosi svjetlo. Po Baha'i vjerovanju svaka od velikih svjetskih religija koja je ÄÂovjeÄÂanstvu doÅ¡la od Boga preko Njegovih odabranih Glasnika (... Mojsije, KriÅ¡na, Buda, Zaratustra, Isus, Muhamed...) predstavlja jednu etapu u nizu Božjih objava ÄÂovjeÄÂanstvu. Bahaisti vjeruju da je Bahá'u'lláh Glasnik naÅ¡eg doba, Å¡to ne znaÄÂi da nove Objave neće dolaziti u budućnosti.
Kršćanstvo; (lat. christianismus) monoteistiÄÂka svjetska religija, nastala u Palestini u prvom stoljeću naÅ¡e ere. Obuhvaća brojne kršćanske crkve, zajednice i sekte, kojima je zajedniÄÂka vjera u Isusa Krista, te prihvaćanje života u skladu s evanÄ‘eljem. Utemeljio ju je Isus Krist, a njezini sljedbenici nazivaju se kršćanima. Kršćanstvo pripada tipu povijesne, proroÄÂke i objavljene religije, etiÄÂno-mistiÄÂne strukture, spasenjski i eshatoloÅ¡ki usmjerene. Kroz povijest se raÅ¡ÄÂlanilo na viÅ¡e konfesija (katolicizam, pravoslavlje, protestantizam, nestorijanstvo i monofizitstvo) i njima odgovarajućih crkava (KatoliÄÂka Crkva, pravoslavne crkve, protestantske crkve i istoÄÂne pretkalcedonske crkve), vidi popis kršćanskih crkvi i pokreta. Kršćanska era poÄÂinje Isusovim roÄ‘enjem.
Islam (arapski: الإسلام; latiniÄÂno: al-'islÄÂm, predanost Bogu), monoteistiÄÂka svjetska religija utemeljena je u Arabiji u VII. stoljeću. Utemeljio ju je Muhamed, a njezini sljedbenici nazivaju se muslimani. Pripada tipu objavljene i pravne religije. Islam znaÄÂi religiju (din), stav predanosti Bogu (iman) i civilizaciju (ovozemaljsko ureÄ‘enje zajednice po islamskim zakonima). Islamska era poÄÂinje 622., kad Muhamed sa svojim pristaÅ¡ama bježi iz Meke u Medinu (hidžra).
Budizam je jedna od tri velike svjetske religije koja je nastala na tlu sjeverne Indije prije viÅ¡e od 2500 godina. OsnivaÄ budizma, ili po njegovim vlastitim rijeÄÂima onaj koji je ovo uÄÂenje samo nanovo otkrio, je Ã…Â akyamuni Buddha. Buddha nije osobno ime već titula koja oznaÄÂava budnoga ili probuÄ‘enoga, onoga koji se probudio iz sna o životu i koji stvarnost vidi onakvu kakva ona zaista jest. Prije nego Å¡to je kroz svoje duhovno pregnuće stekao taj naziv, Buddha je nosio ime Siddhartha Gautama, a roÄ‘en je kao kraljević u malom kraljevstvu Ã…Â akya. Odatle nam dolazi prvi dio njegova kasnijeg imena, Ã…Â akyamuni ili utihnuli mudrac plemena Ã…Â akya.
Hinduizam je drevna azijska religija ÄÂiji poÄÂetci sežu iz razdoblja od 16. do 15. stoljeća prije Krista, koja je zapoÄÂela svoj razvoj u Indiji, gdje je i danas glavna religija. Indijci, meÄ‘utim, radije govore o vjeÄÂnom uÄÂenju i zakonu (sanÄÂtana dharma), jer je naglasak na naÄÂinu života viÅ¡e nego na naÄÂinu miÅ¡ljenja.
Bahá'à(bahaizam) je monoteistiÄÂka religija ÄÂiji pripadnici slijede uÄÂenja Bahá'u'lláha. Vjeruju da je Bog jedan, da sve religije potjeÄÂu od istog Boga i da je ÄÂovjeÄÂansvo jedno. Temeljna ideja je da je ÄÂovjeÄÂanstvo poput jedne obitelji i da je doÅ¡ao dan ujedinjenja u jednu jedinstvenu zajednicu uz oÄÂuvanje kulturnih raznolikosti. Bahá'u'lláh (Iranac, ÄÂije ime na arapskom znaÄÂi "Slava Božja") uÄÂio je da postoji samo jedan Bog koji ÄÂovjeÄÂanstvu u svakom dobu pokazuje put, donosi svjetlo. Po Baha'i vjerovanju svaka od velikih svjetskih religija koja je ÄÂovjeÄÂanstvu doÅ¡la od Boga preko Njegovih odabranih Glasnika (... Mojsije, KriÅ¡na, Buda, Zaratustra, Isus, Muhamed...) predstavlja jednu etapu u nizu Božjih objava ÄÂovjeÄÂanstvu. Bahaisti vjeruju da je Bahá'u'lláh Glasnik naÅ¡eg doba, Å¡to ne znaÄÂi da nove Objave neće dolaziti u budućnosti.
Re: Poznajete li druge religije?................................
poznajete li mitraicku religiju? Gdje su zene iskljucene skroz samo muskarci mogu da budu u toj religiji........
Re: Poznajete li druge religije?................................
Sikhizam......
Sikhizam je osnovao Guru Nanak (1469-1538) kao cisti monoteizam odbacujuci kastinski sustav (iako se u praksi i tu vide odstupanja) i hramsko stovanje. Bog je osobni, s atrbutima i bezlicni, ima mnogo imena, moguce ga je spoznati meditacijom, a cilj religije je razvijanje ljubavi i odnosa sa njime. Sa hinduizmom djele koncept karme i reinkarnacije. Danas ima oko 23 miliuna sljedbenika. Tesko je jasno razaznati utjecaje i izvore – neki smatraju da je nastao kombinirajuci hindu bhakti utjecaje sa islamskom misticnom strujom sufizma, Sikhi pak vjeruju u autohtonost vlastite religije otkrivene bozijom objavom (Guru Nanaku).Nakon smrti Guru Nanaka devet drugih gurua vodi sljedbu nakon cega ulogu gurua preuzima sveti spis koji se satra jedanaestim zadnjim guruom. Sveta knjiga, Shri Guru Granth je izvorno sastavio Shri Arjan Dev Ji, peti guru. Ucenja kasnijih gurua do devetog su naknadno dodavana, a osim njihovih sadrzi i tekstove muslimanskih i hindu svetaca. Deseti je sastavo vlastite tekstove. I u Sikhizmu ostoje unutarnje podjele izmedju kojih nerjetko postoje napetosti. Poput liberalnih i ortodoksnih struja ili onih koji slijede zivu liniju gurua koja potice od prvih nasuprot onima koji sljedeci postavljanje teskta kao zadnjeg gurua takve stvari smatraju pomalo hereticnim.
Mjesto stovanja, Gurdwara, je svako gdje se nalazi sveta knjiga, no postoji pdredjeni broj vaznijih hramova od kojih se posebno istice Zlatni Hram u Amritsaru.
Striktni sljedbenici vjere slijede odredjeni broj odjevnih pravila, tj. nikad ne sisaju kosu koju obicno pokrivaju turbanom, nose ceremonialni bodez i odredjene formalne odjevne predmete. Zabranjena je konzumacija alkohola i cigareta.
Vrlo ih se jasno razaznaje i po imenu buduci svi muskarci nose prezime (ili nekad kao srednje ime) Singh (lav). Zene Kaur (princeza).
Postoji snazan osjecaj zajednice i u nekim periodima militantnost koja je u teznji za vlastitom drzavom (koju su i imali u jednom predkolonialnom periodu) i problemima nastalima odvajanjem paksistana koje je prolazilo kroz njihov teritorij znala doci do izrazaja sve do otvorenih sukoba sa vlastima i vojskom.
Sikhizam je osnovao Guru Nanak (1469-1538) kao cisti monoteizam odbacujuci kastinski sustav (iako se u praksi i tu vide odstupanja) i hramsko stovanje. Bog je osobni, s atrbutima i bezlicni, ima mnogo imena, moguce ga je spoznati meditacijom, a cilj religije je razvijanje ljubavi i odnosa sa njime. Sa hinduizmom djele koncept karme i reinkarnacije. Danas ima oko 23 miliuna sljedbenika. Tesko je jasno razaznati utjecaje i izvore – neki smatraju da je nastao kombinirajuci hindu bhakti utjecaje sa islamskom misticnom strujom sufizma, Sikhi pak vjeruju u autohtonost vlastite religije otkrivene bozijom objavom (Guru Nanaku).Nakon smrti Guru Nanaka devet drugih gurua vodi sljedbu nakon cega ulogu gurua preuzima sveti spis koji se satra jedanaestim zadnjim guruom. Sveta knjiga, Shri Guru Granth je izvorno sastavio Shri Arjan Dev Ji, peti guru. Ucenja kasnijih gurua do devetog su naknadno dodavana, a osim njihovih sadrzi i tekstove muslimanskih i hindu svetaca. Deseti je sastavo vlastite tekstove. I u Sikhizmu ostoje unutarnje podjele izmedju kojih nerjetko postoje napetosti. Poput liberalnih i ortodoksnih struja ili onih koji slijede zivu liniju gurua koja potice od prvih nasuprot onima koji sljedeci postavljanje teskta kao zadnjeg gurua takve stvari smatraju pomalo hereticnim.
Mjesto stovanja, Gurdwara, je svako gdje se nalazi sveta knjiga, no postoji pdredjeni broj vaznijih hramova od kojih se posebno istice Zlatni Hram u Amritsaru.
Striktni sljedbenici vjere slijede odredjeni broj odjevnih pravila, tj. nikad ne sisaju kosu koju obicno pokrivaju turbanom, nose ceremonialni bodez i odredjene formalne odjevne predmete. Zabranjena je konzumacija alkohola i cigareta.
Vrlo ih se jasno razaznaje i po imenu buduci svi muskarci nose prezime (ili nekad kao srednje ime) Singh (lav). Zene Kaur (princeza).
Postoji snazan osjecaj zajednice i u nekim periodima militantnost koja je u teznji za vlastitom drzavom (koju su i imali u jednom predkolonialnom periodu) i problemima nastalima odvajanjem paksistana koje je prolazilo kroz njihov teritorij znala doci do izrazaja sve do otvorenih sukoba sa vlastima i vojskom.
Re: Poznajete li druge religije?................................
Jainizam...
Jaini, pripadnici jedne od nehindu autohtonih Indijskih religija, svoju religiju vezu uz nasljednu tradiciju 24 (pobjednika) Jina istocne indije – Tirthankara (predhodnici, oni koji su pokazali put). Prvog od njih smjestaju 8,4 miliuna godina unatrag dok je posljednji Mahavira koji je u 6 st. P.K. oformio Jainsku zajednicu odnosno religiju. Posvetivsi se strogom asketizmu dostize prosvjetljenje nakon 13 godina, a svijet napustio postom do smrti. Jaini su savrsena karme oslobodjena bica cistog znanja koja su ovladala vezanosti, privlacnosti, odbojnosti, mrznju, ljubav itd. Po nekim pokazateljima, odnosno nalazima povezanima sa civilizacijom doline inda koji sadrze Jainsku simboliku moguce je da su izvori te religije veoma stari, a prvi Jainski vodja kojeg je moguce smatrati povijesnom licnoscu je Mahavirin predhodnik Parshvanatha kojeg smjestaju najvjerojatnije u 9 st. P.K. Jainima pripadaju najstarije biblioteke Indije, a djela su pisana na nasjtarijem pismu (Brahmi) za kojeg smatraju da ga je stvorio prvi Tirthankara. U budhistickim tekstovima tvrdi se da je u vrijeme Buddhe i Mahavire (suvremenici) Jainizam vec drevna religija. Tako da se danasnji Jainizam smatra nastavkom starije tradicije paralelne sa Vedskom.
Vjeruju kako se univerzum sastoji od niza svijetova (visih i nizih) od najnizeg pakla, 7 nizih svjetova preko zemlje, 30 visih svijetova do najviseg predjela oslobodjenih dusa. Kreacija je bez pocetka i vjecna iako prolazi kroz ciklicke promjene napredovanja i nazadovanja. Ne postoji tvorac, odnosno ne postoji vrhunsko bozansko bice, a svaka je osoba ima potencijal savrsenstva. Postoje nebeska bica, bogovi (Deve) ali i oni se moraju roditi kao ljudi zele li ukloniti karmu i postici oslobodjenje.
Jaini, pripadnici jedne od nehindu autohtonih Indijskih religija, svoju religiju vezu uz nasljednu tradiciju 24 (pobjednika) Jina istocne indije – Tirthankara (predhodnici, oni koji su pokazali put). Prvog od njih smjestaju 8,4 miliuna godina unatrag dok je posljednji Mahavira koji je u 6 st. P.K. oformio Jainsku zajednicu odnosno religiju. Posvetivsi se strogom asketizmu dostize prosvjetljenje nakon 13 godina, a svijet napustio postom do smrti. Jaini su savrsena karme oslobodjena bica cistog znanja koja su ovladala vezanosti, privlacnosti, odbojnosti, mrznju, ljubav itd. Po nekim pokazateljima, odnosno nalazima povezanima sa civilizacijom doline inda koji sadrze Jainsku simboliku moguce je da su izvori te religije veoma stari, a prvi Jainski vodja kojeg je moguce smatrati povijesnom licnoscu je Mahavirin predhodnik Parshvanatha kojeg smjestaju najvjerojatnije u 9 st. P.K. Jainima pripadaju najstarije biblioteke Indije, a djela su pisana na nasjtarijem pismu (Brahmi) za kojeg smatraju da ga je stvorio prvi Tirthankara. U budhistickim tekstovima tvrdi se da je u vrijeme Buddhe i Mahavire (suvremenici) Jainizam vec drevna religija. Tako da se danasnji Jainizam smatra nastavkom starije tradicije paralelne sa Vedskom.
Vjeruju kako se univerzum sastoji od niza svijetova (visih i nizih) od najnizeg pakla, 7 nizih svjetova preko zemlje, 30 visih svijetova do najviseg predjela oslobodjenih dusa. Kreacija je bez pocetka i vjecna iako prolazi kroz ciklicke promjene napredovanja i nazadovanja. Ne postoji tvorac, odnosno ne postoji vrhunsko bozansko bice, a svaka je osoba ima potencijal savrsenstva. Postoje nebeska bica, bogovi (Deve) ali i oni se moraju roditi kao ljudi zele li ukloniti karmu i postici oslobodjenje.
Re: Poznajete li druge religije?................................
Lamaizam
Na Tibetu se kasnije formirao poseban oblik budistiÄÂkog kulta, poznat pod nazivom Lamaizam.
I zraz je iz tibetanskog jezika i znaci "uÄÂitelj"- LAMA. To je ime za sveÅ¡tenika najviÅ¡eg ranga u postojećoj hijerarhiji.
Tibetom vlada dalaj-lama kao istovremeno duhovni i svetovni poglavar zemlje.Za Lamaizam se, vezuje pojam reinkarnacija duÅ¡e. Na latinskom reinkarnatio znaÄÂi ponovno ulaženje duÅ¡e u tijelo, poslije smrti.
Vjeruje se da se poslije smrti poglavara, dalaj-lame dusa reinkarnira ili, Å¡to je isto, ulazi u tijelo nekog muÅ¡kog djeteta. Budno se pazi na svu djecu koja imaju neko karakteristiÄÂno obiljezje, neku neobiÄÂnost: pjege po licu, izbuljene oÄÂi, velike uÅ¡i i sl. Potom se cjedulje sa imenima takve djece stavljaju u zlatnu ÄÂiniju i uz složeni obredni ceremonijal izvlaÄÂi jedno ime, ÄÂiji se nosilac odmah imenuje novim dalaj-lamom. Izabrano dijete se odvaja od roditelja, izoluje se od svih žena, ukljuÄÂujući tu i majku, i podvrgava strogom vjerskom obrazovanju. Trinaesti dalaj-lama je umro 1933, a ÄÂetrnaesti je "ritualno otkriven" i zatim, poslije vjerske obuke, postavljen na presto 1939. godine. Narodna Republika Kina je okupirala Tibet 1959. i od tada je dalaj-lama živio u izgnanstvu. Nedavno se vratio na Tibet.
Tantrizam
Sama rijeÄ znaÄÂi ''ono Å¡to se Å¡iri''. (inaÄÂe u Budizmi i Hinduizmu rijeÄ ''om'' je zastupljena u svakoj molitvi. RijeÄ ''om'' znaÄÂi zvuk prvobitnog Å¡irenja kosmosa)
Danas se ÄÂesto taj pojam pojednostavljuje sa tantriÄÂkim seksom kao Å¡to se nekad izraz ''kama sutra'' povezivao sa Å¡ibicama, jer je taj naziv stajao na kutijici Å¡ibica.
Veoma malo toga ima na internetu u vezi Tantrizma.
Istina je da se tantriÄÂkim seksom dolazi do uzviÅ¡enih stanja svijesti (a ta stanja nemaju veze sa seksualnim uzbuÄ‘enem na koja smo mi navikli).
Seksualna eneregija, kao najsnažniji pokretaÄ u ljudskom organizmu budi i podiže ''uspavanu zmiju'' u kiÄÂmi, tzv. Kundalini koja se postepeno penje kroz ÄÂakre.
Mnogi Tantrizam opisuju kao zlo, kao magiju.
Na Tibetu se kasnije formirao poseban oblik budistiÄÂkog kulta, poznat pod nazivom Lamaizam.
I zraz je iz tibetanskog jezika i znaci "uÄÂitelj"- LAMA. To je ime za sveÅ¡tenika najviÅ¡eg ranga u postojećoj hijerarhiji.
Tibetom vlada dalaj-lama kao istovremeno duhovni i svetovni poglavar zemlje.Za Lamaizam se, vezuje pojam reinkarnacija duÅ¡e. Na latinskom reinkarnatio znaÄÂi ponovno ulaženje duÅ¡e u tijelo, poslije smrti.
Vjeruje se da se poslije smrti poglavara, dalaj-lame dusa reinkarnira ili, Å¡to je isto, ulazi u tijelo nekog muÅ¡kog djeteta. Budno se pazi na svu djecu koja imaju neko karakteristiÄÂno obiljezje, neku neobiÄÂnost: pjege po licu, izbuljene oÄÂi, velike uÅ¡i i sl. Potom se cjedulje sa imenima takve djece stavljaju u zlatnu ÄÂiniju i uz složeni obredni ceremonijal izvlaÄÂi jedno ime, ÄÂiji se nosilac odmah imenuje novim dalaj-lamom. Izabrano dijete se odvaja od roditelja, izoluje se od svih žena, ukljuÄÂujući tu i majku, i podvrgava strogom vjerskom obrazovanju. Trinaesti dalaj-lama je umro 1933, a ÄÂetrnaesti je "ritualno otkriven" i zatim, poslije vjerske obuke, postavljen na presto 1939. godine. Narodna Republika Kina je okupirala Tibet 1959. i od tada je dalaj-lama živio u izgnanstvu. Nedavno se vratio na Tibet.
Tantrizam
Sama rijeÄ znaÄÂi ''ono Å¡to se Å¡iri''. (inaÄÂe u Budizmi i Hinduizmu rijeÄ ''om'' je zastupljena u svakoj molitvi. RijeÄ ''om'' znaÄÂi zvuk prvobitnog Å¡irenja kosmosa)
Danas se ÄÂesto taj pojam pojednostavljuje sa tantriÄÂkim seksom kao Å¡to se nekad izraz ''kama sutra'' povezivao sa Å¡ibicama, jer je taj naziv stajao na kutijici Å¡ibica.
Veoma malo toga ima na internetu u vezi Tantrizma.
Istina je da se tantriÄÂkim seksom dolazi do uzviÅ¡enih stanja svijesti (a ta stanja nemaju veze sa seksualnim uzbuÄ‘enem na koja smo mi navikli).
Seksualna eneregija, kao najsnažniji pokretaÄ u ljudskom organizmu budi i podiže ''uspavanu zmiju'' u kiÄÂmi, tzv. Kundalini koja se postepeno penje kroz ÄÂakre.
Mnogi Tantrizam opisuju kao zlo, kao magiju.
Re: Poznajete li druge religije?................................
Sa oko od 900 miliona pripadnika hinduizam je po brojnosti treća religija na svijetu.. Rasprostranjen je većinom u Indiji, gdje mu pripada oko 80% stanovniÅ¡tva, a u manjim postotcima nalazi se i u drugim zemljama: Baliju, BangladeÅ¡u, Butanu, Fidžiju, Nepalu, Mauricijusu, Surinamu, Singapuru, Trinidadu i Tobagu, Pakistanu, Maleziji, Velikoj Britaniji, Sjedinjenim AmeriÄÂkim Državama te na Srednjem istoku..
Hinduizam je prema nekima najstarija i najraznolikija religija na svijetu.. Indijci, meÄ‘utim, radije govore o veÄÂnom uÄÂenju i zakonu, jer je naglasak na naÄÂinu života a ne naÄÂinu miÅ¡ljenja..Ta religija samu sebe naziva "brahmanizam", Å¡to dolazi od kaste svećenika (brahmana), dok su naziv "hinduizam" dali muslimani, koji su prodirali u Indiju te tim imenom oznaÄÂili sve Indijce koji nisu pripadali muslimanima..
Hinduizam je prema nekima najstarija i najraznolikija religija na svijetu.. Indijci, meÄ‘utim, radije govore o veÄÂnom uÄÂenju i zakonu, jer je naglasak na naÄÂinu života a ne naÄÂinu miÅ¡ljenja..Ta religija samu sebe naziva "brahmanizam", Å¡to dolazi od kaste svećenika (brahmana), dok su naziv "hinduizam" dali muslimani, koji su prodirali u Indiju te tim imenom oznaÄÂili sve Indijce koji nisu pripadali muslimanima..
Re: Poznajete li druge religije?............................
Vudu - najstarija religija svijeta
Vjeruje se da je najstarija nama poznata religija roÄ‘ena u Africi prije nekih 10,000 godina. Na samom poÄÂetku ljudskih civilizacija. I dan danas se, u svojim razliÄÂitim formama, praktikuje Å¡irom Crne Afrike. Negdje je zovu Vodou, negdje Vodu, pa Vodon ili Voudou. Evropski osvajaÄÂi je nisu voljeli, pa su je domoroci zavijali u kršćanske oblande i praktikovali je kriÅ¡om. DovoÄ‘enjem crnih robova u Novi svijet stigla je i ta afriÄÂka religija. U poÄÂetku je pustila najdublje korjenje na ostrvu Hispanjola, najviÅ¡e na Haitiju. Tu su afriÄÂki robovi u tajnosti praktikovali svoja vjerovanja pod budnim okom francuskog kolonizatora, koji je zabranjivao afriÄÂke jezike, kulturu i religiju. Haićani su postali katolici. Ali, i dan danas se kaže da su Haićani 80 odsto katolici, 20 odsto protestanti i 100 odsto vodou.
Ono Å¡to svijet poznaje kao vudu (Voodoo) religija odnosi se na Nju Orleans, sa ograncima u gradovima poput Majamija, Njujorka i ÄŒikaga. I mada se vodou i vudu, u nekim formama, praktikuju i na Kubi i u Brazilu, ipak su tamo poznatije druge - Santeria, na Kubi, i Kandomble, u Brazilu. Vrlo ÄÂesto se, po ulicama Majamija, mogu uoÄÂiti osobe obuÄÂene u duge bijele pantalone i bijele koÅ¡ulje dugih rukava, s bijelim Å¡eÅ¡irom na glavi. Tamo, gdje mnogi nose bijelu odjeću, ipak je lako uoÄÂiti da se radi o nekom Santeru. To su oni isti koji pred vrata, ili na haubi automobila, ostavljaju neprijateljima svojih klijenata glavu pijetla ili pijetlove noge. Ali su i vudu vraÄÂi viÄÂni sliÄÂnim trikovima. Tokom izbora od novembra 1998. godine, republikanski senator iz Floride, Alberto Gutman, optužio je svog protivnika da koristi vudu protiv njega na izbornoj kampanji. JoÅ¡ se nije razjasnilo da li je vudu bio presudan u Gutmanovom porazu.
Vudu religija samo se na izgled se ÄÂini komplikovanom jer se slave svi katoliÄÂki sveci, neki u većoj, a neki u manjoj mjeri, jer postoje imena za svakog duha, a njih je dosta, i ponekog demona. U suÅ¡tini, vudu je vrlo jednostavno vjerovanje. Postoji jedan svemir i niÅ¡ta se ne dogaÄ‘a bez razloga. Nema sluÄÂajnosti. Svaka stvar, svaki dogaÄ‘aj utiÄÂe na ostatak svijeta. Svi smo dio jednoga. Nismo rastavljeni te stoga Å¡ta ÄÂovjek uradi nekome drugom, uradio je sebi, jer on je taj drugi. Svi smo mi ogledala neÄÂijih drugih duÅ¡a. Bog-tvorac je poÄÂetak kosmosa i zove se Bon Dio (Dobar Bog), ali se on ne prikazuje smrtnicima već to radi Vodun (ili Voduni) koji upravlja zemljom preko svojih izaslanika. U suÅ¡tini, predanja o bogovima-upravljaÄÂima vrlo je kompleksna. Po jednom tvrÄ‘enju bilo je sedam sinova boginje Mavu. Negde je to Mami Vata, ili Mama ÄŒamba, i tu su europski kolonizatori izgubili strpljenje i zabranili afriÄÂka vjerovanja.
U suÅ¡tini, katoliÄÂanstvo je uvijek zabranjivalo domorodaÄÂke religije, a kod afriÄÂke su imali i dodatni razlog - seks. Vudu bogosluženja zavrÅ¡avaju orgijama. Manje viÅ¡e. To kršćani ne dozvoljavaju. A uzdržavanje od seksa, ÄÂin ljubavi koji produžava vrstu, nikada nije moglo da se shvati u toploj Africi. Ã…Â to viÅ¡e djece preci imaju viÅ¡e izbora gdje da poÅ¡alju svoje duÅ¡e. Kako sila Boga ne moli, ÄÂak ni kod katolika, Afrikanci su morali da se dovijaju i da svoje svece kamufliraju kršćanskim muÄÂenicima. Najpopularniji je Sv. Ivan Krstitelj, roÄ‘ak Isusa Hrista. Ivanov dan je najvažniji religiozni praznik vudua. Vudu je religija prirode, sliÄÂno paganskoj, i Sv. Ivan prestavlja kretanje ka naprijed, obnovu, poÄÂetak lijepih dogaÄ‘aja. U Nju Orleansu, koji ima najveći prihod od turizma, vudu proslava Ivanovog dana donosi znaÄÂajne prihode, prijeko potrebnih nakon proÅ¡logodiÅ¡njeg razarajućeg uragana Katrina.
Vudu praznici zapoÄÂinju pripremom oltara. U svojoj najjednostavnijoj formi oltar može da sadrži samo jednu bijelu svijeći i ÄÂaÅ¡u vode, ponekad i jedan cvijet. Potom se kuhaju nekoliko tradicionalnih jela a zatim se zapoÄÂinje s molitvama na francuskom, kreolskom i na ponekom afriÄÂkom jeziku. Izgovara se "OÄÂe naÅ¡", slave se katoliÄÂki sveci i Djevica Marija. Onda na red dolaze bubnjevi, muzika i igra. Ceremonije se obiÄÂno zavrÅ¡avaju "vudu plesom", takoÄ‘e poznatim kao "noćnim plesom". Igra je simbol duhovnosti, ujedinjenja božanstvenog i duhovnog svijeta. Zmija je važan dio vudu vjerovanja. žrtvuje se poneki pijetao ili crno prase. Bogu i duhovima se prinosi i rum. Nakon igranke, seksualni odnosi se ne izbjegavaju. Tako se radilo tokom hiljada godina u Africi, i prije nego Å¡to su tamo stigli Europljani, to nikome nije smetalo.
Vudu svećenik je i vraÄ koji lijeÄÂi i priziva duhove predaka. Vudu svećenik, ili svećenica, tvrde da ne upražnjavaju crnu magiju, a ni bijelu. Zatim podvlaÄÂe da ne postoje crna i bijela magija, već samo - magija. Kad priziva duhove svećenik prvo promrlja "oÄÂe naÅ¡" a zatim pozove Papa Legba da otvori kapiju prebivaliÅ¡ta duÅ¡a. Svećenik, ili bilo koji vjernik, komunicira s duhovima direktno. Budući da su ti njegovi preci, i da njihova duÅ¡a teÄÂe krvotokom, nije mu potrebno posredovanje ni Papa Legbe, ni Boga. Neki su duhovi vrlo hladni, a neki su topli. Bolji su oni hladni, ali ni topli nisu baÅ¡ tako loÅ¡i. Za vudu vjernika najvažniji je kolektiv. Familija i preci. Ideja ÄÂasti i poÅ¡tovanje Boga i duhova, prepliće se s ljubavlju prema familiji. Darežljivost prema kolektivu je najcjenjenija karakteristika pojedinca.
I mada vudu posjeduje plemeniti epitet najstarije religije na svijetu, bijelci je uglavnom karakteriÅ¡u kao primitivnu, barbarsku i seksualno obijesnu. I mada je po vudu religiji Bon Dio isto Å¡to i kršćanski i muslimanski Bog, kršćani i muslimani tvrde da se vudu bazira na sujeverju i spektaklu. Pripisuju joj mraÄÂne sile koje vudu ne sadrži, a broj svetaca, kojih je mnogo u vudu vjerovanjima, najvjerovatnije ne premaÅ¡uje broj svetih u ostalim religijama. Istina je da poneki pijetao plati glavom, ali to nije svojstveno samo vudu religiji. "Katolici nas ne razumiju," tvrdi jedan vudu svećenik iz Nju Orleansa, "ali ni ja ne razumijem njih. Oni govore dvojnim jezikom. Ã…Â ta im je to 'sveta stolica', na primjer?"
Vudu i zvaniÄÂno
Aprila mjeseca 2003. godine, Žan-Betrand Aristid, sad već bivÅ¡i predsjednik Haitija, i bivÅ¡i katoliÄÂki svećenik, proglasio je vudu jednom od zvaniÄÂnih religija zemlje. Mnogi kršćani ove kroniÄÂno siromaÅ¡ne zemlje okarakterisali su taj Aristidov potez "zloslutnim znakom". Ta odluka znaÄÂila da se vudu vjenÄÂanja i krÅ¡tenja legalno priznaju. Katolici su organizovali proteste nazivajući vudu ceremonije "balom vjeÅ¡tica". TakoÄ‘er je cirkulisao letak o, nepotvrÄ‘enom, kidnapovanju jedne bebe iz lokalne bolnice. U tom letku katolici su tvrdili da je beba namjenjena ritualnom žrtvovanju.
Vudu kraljica
Mari Lavu, vudu svećenica iz Nju Orleansa koja je umrla 1881. godine, unaprijedila je razvoju i oÄÂuvanju vudu religije u tom gradu. Bila je slobodna crnkinja i katolkinja s ogromnom popularnošću. Premostila je rasne podjele i meÄ‘u lokalnom elitom. ProglaÅ¡ena je svetskom kraljicom vudua. Vjerovalo se da je posjedovala magiÄÂnu moć. Imala je 15 djece, ukljuÄÂujući i dva para dvojki i jedne trojke. Dvojke i trojke su roÄ‘ene nakon Å¡to je izvela ritual plodnosti. Svake se godine proslavlja u njeno ime, a ta je proslava joÅ¡ jedna od turistiÄÂkih atrakcija Nju Orleansa. InaÄÂe, u gradu postoji i vrlo posjećeni Vudu muzej. Nalazi se u Francuskom kvartu.
templarlady
Vjeruje se da je najstarija nama poznata religija roÄ‘ena u Africi prije nekih 10,000 godina. Na samom poÄÂetku ljudskih civilizacija. I dan danas se, u svojim razliÄÂitim formama, praktikuje Å¡irom Crne Afrike. Negdje je zovu Vodou, negdje Vodu, pa Vodon ili Voudou. Evropski osvajaÄÂi je nisu voljeli, pa su je domoroci zavijali u kršćanske oblande i praktikovali je kriÅ¡om. DovoÄ‘enjem crnih robova u Novi svijet stigla je i ta afriÄÂka religija. U poÄÂetku je pustila najdublje korjenje na ostrvu Hispanjola, najviÅ¡e na Haitiju. Tu su afriÄÂki robovi u tajnosti praktikovali svoja vjerovanja pod budnim okom francuskog kolonizatora, koji je zabranjivao afriÄÂke jezike, kulturu i religiju. Haićani su postali katolici. Ali, i dan danas se kaže da su Haićani 80 odsto katolici, 20 odsto protestanti i 100 odsto vodou.
Ono Å¡to svijet poznaje kao vudu (Voodoo) religija odnosi se na Nju Orleans, sa ograncima u gradovima poput Majamija, Njujorka i ÄŒikaga. I mada se vodou i vudu, u nekim formama, praktikuju i na Kubi i u Brazilu, ipak su tamo poznatije druge - Santeria, na Kubi, i Kandomble, u Brazilu. Vrlo ÄÂesto se, po ulicama Majamija, mogu uoÄÂiti osobe obuÄÂene u duge bijele pantalone i bijele koÅ¡ulje dugih rukava, s bijelim Å¡eÅ¡irom na glavi. Tamo, gdje mnogi nose bijelu odjeću, ipak je lako uoÄÂiti da se radi o nekom Santeru. To su oni isti koji pred vrata, ili na haubi automobila, ostavljaju neprijateljima svojih klijenata glavu pijetla ili pijetlove noge. Ali su i vudu vraÄÂi viÄÂni sliÄÂnim trikovima. Tokom izbora od novembra 1998. godine, republikanski senator iz Floride, Alberto Gutman, optužio je svog protivnika da koristi vudu protiv njega na izbornoj kampanji. JoÅ¡ se nije razjasnilo da li je vudu bio presudan u Gutmanovom porazu.
Vudu religija samo se na izgled se ÄÂini komplikovanom jer se slave svi katoliÄÂki sveci, neki u većoj, a neki u manjoj mjeri, jer postoje imena za svakog duha, a njih je dosta, i ponekog demona. U suÅ¡tini, vudu je vrlo jednostavno vjerovanje. Postoji jedan svemir i niÅ¡ta se ne dogaÄ‘a bez razloga. Nema sluÄÂajnosti. Svaka stvar, svaki dogaÄ‘aj utiÄÂe na ostatak svijeta. Svi smo dio jednoga. Nismo rastavljeni te stoga Å¡ta ÄÂovjek uradi nekome drugom, uradio je sebi, jer on je taj drugi. Svi smo mi ogledala neÄÂijih drugih duÅ¡a. Bog-tvorac je poÄÂetak kosmosa i zove se Bon Dio (Dobar Bog), ali se on ne prikazuje smrtnicima već to radi Vodun (ili Voduni) koji upravlja zemljom preko svojih izaslanika. U suÅ¡tini, predanja o bogovima-upravljaÄÂima vrlo je kompleksna. Po jednom tvrÄ‘enju bilo je sedam sinova boginje Mavu. Negde je to Mami Vata, ili Mama ÄŒamba, i tu su europski kolonizatori izgubili strpljenje i zabranili afriÄÂka vjerovanja.
U suÅ¡tini, katoliÄÂanstvo je uvijek zabranjivalo domorodaÄÂke religije, a kod afriÄÂke su imali i dodatni razlog - seks. Vudu bogosluženja zavrÅ¡avaju orgijama. Manje viÅ¡e. To kršćani ne dozvoljavaju. A uzdržavanje od seksa, ÄÂin ljubavi koji produžava vrstu, nikada nije moglo da se shvati u toploj Africi. Ã…Â to viÅ¡e djece preci imaju viÅ¡e izbora gdje da poÅ¡alju svoje duÅ¡e. Kako sila Boga ne moli, ÄÂak ni kod katolika, Afrikanci su morali da se dovijaju i da svoje svece kamufliraju kršćanskim muÄÂenicima. Najpopularniji je Sv. Ivan Krstitelj, roÄ‘ak Isusa Hrista. Ivanov dan je najvažniji religiozni praznik vudua. Vudu je religija prirode, sliÄÂno paganskoj, i Sv. Ivan prestavlja kretanje ka naprijed, obnovu, poÄÂetak lijepih dogaÄ‘aja. U Nju Orleansu, koji ima najveći prihod od turizma, vudu proslava Ivanovog dana donosi znaÄÂajne prihode, prijeko potrebnih nakon proÅ¡logodiÅ¡njeg razarajućeg uragana Katrina.
Vudu praznici zapoÄÂinju pripremom oltara. U svojoj najjednostavnijoj formi oltar može da sadrži samo jednu bijelu svijeći i ÄÂaÅ¡u vode, ponekad i jedan cvijet. Potom se kuhaju nekoliko tradicionalnih jela a zatim se zapoÄÂinje s molitvama na francuskom, kreolskom i na ponekom afriÄÂkom jeziku. Izgovara se "OÄÂe naÅ¡", slave se katoliÄÂki sveci i Djevica Marija. Onda na red dolaze bubnjevi, muzika i igra. Ceremonije se obiÄÂno zavrÅ¡avaju "vudu plesom", takoÄ‘e poznatim kao "noćnim plesom". Igra je simbol duhovnosti, ujedinjenja božanstvenog i duhovnog svijeta. Zmija je važan dio vudu vjerovanja. žrtvuje se poneki pijetao ili crno prase. Bogu i duhovima se prinosi i rum. Nakon igranke, seksualni odnosi se ne izbjegavaju. Tako se radilo tokom hiljada godina u Africi, i prije nego Å¡to su tamo stigli Europljani, to nikome nije smetalo.
Vudu svećenik je i vraÄ koji lijeÄÂi i priziva duhove predaka. Vudu svećenik, ili svećenica, tvrde da ne upražnjavaju crnu magiju, a ni bijelu. Zatim podvlaÄÂe da ne postoje crna i bijela magija, već samo - magija. Kad priziva duhove svećenik prvo promrlja "oÄÂe naÅ¡" a zatim pozove Papa Legba da otvori kapiju prebivaliÅ¡ta duÅ¡a. Svećenik, ili bilo koji vjernik, komunicira s duhovima direktno. Budući da su ti njegovi preci, i da njihova duÅ¡a teÄÂe krvotokom, nije mu potrebno posredovanje ni Papa Legbe, ni Boga. Neki su duhovi vrlo hladni, a neki su topli. Bolji su oni hladni, ali ni topli nisu baÅ¡ tako loÅ¡i. Za vudu vjernika najvažniji je kolektiv. Familija i preci. Ideja ÄÂasti i poÅ¡tovanje Boga i duhova, prepliće se s ljubavlju prema familiji. Darežljivost prema kolektivu je najcjenjenija karakteristika pojedinca.
I mada vudu posjeduje plemeniti epitet najstarije religije na svijetu, bijelci je uglavnom karakteriÅ¡u kao primitivnu, barbarsku i seksualno obijesnu. I mada je po vudu religiji Bon Dio isto Å¡to i kršćanski i muslimanski Bog, kršćani i muslimani tvrde da se vudu bazira na sujeverju i spektaklu. Pripisuju joj mraÄÂne sile koje vudu ne sadrži, a broj svetaca, kojih je mnogo u vudu vjerovanjima, najvjerovatnije ne premaÅ¡uje broj svetih u ostalim religijama. Istina je da poneki pijetao plati glavom, ali to nije svojstveno samo vudu religiji. "Katolici nas ne razumiju," tvrdi jedan vudu svećenik iz Nju Orleansa, "ali ni ja ne razumijem njih. Oni govore dvojnim jezikom. Ã…Â ta im je to 'sveta stolica', na primjer?"
Vudu i zvaniÄÂno
Aprila mjeseca 2003. godine, Žan-Betrand Aristid, sad već bivÅ¡i predsjednik Haitija, i bivÅ¡i katoliÄÂki svećenik, proglasio je vudu jednom od zvaniÄÂnih religija zemlje. Mnogi kršćani ove kroniÄÂno siromaÅ¡ne zemlje okarakterisali su taj Aristidov potez "zloslutnim znakom". Ta odluka znaÄÂila da se vudu vjenÄÂanja i krÅ¡tenja legalno priznaju. Katolici su organizovali proteste nazivajući vudu ceremonije "balom vjeÅ¡tica". TakoÄ‘er je cirkulisao letak o, nepotvrÄ‘enom, kidnapovanju jedne bebe iz lokalne bolnice. U tom letku katolici su tvrdili da je beba namjenjena ritualnom žrtvovanju.
Vudu kraljica
Mari Lavu, vudu svećenica iz Nju Orleansa koja je umrla 1881. godine, unaprijedila je razvoju i oÄÂuvanju vudu religije u tom gradu. Bila je slobodna crnkinja i katolkinja s ogromnom popularnošću. Premostila je rasne podjele i meÄ‘u lokalnom elitom. ProglaÅ¡ena je svetskom kraljicom vudua. Vjerovalo se da je posjedovala magiÄÂnu moć. Imala je 15 djece, ukljuÄÂujući i dva para dvojki i jedne trojke. Dvojke i trojke su roÄ‘ene nakon Å¡to je izvela ritual plodnosti. Svake se godine proslavlja u njeno ime, a ta je proslava joÅ¡ jedna od turistiÄÂkih atrakcija Nju Orleansa. InaÄÂe, u gradu postoji i vrlo posjećeni Vudu muzej. Nalazi se u Francuskom kvartu.
templarlady
Zadnja izmjena: andro, dana/u 02 Nov 2010 12:00, ukupno mijenjano 1 put.
Razlog: off obrisan- post prebacen na temu" da li je ljudima koji su religiozni lakse"
Razlog: off obrisan- post prebacen na temu" da li je ljudima koji su religiozni lakse"
- PIRAT_SA_KARIBA
- Velicanstvo Foruma
- Postovi: 4009
- Pridružen/a: 03 Dec 2008 23:37
- Lokacija: Na moru
Re: Poznajete li druge religije?............................
da onoliko koliko mi treba da znam o njima