Re: Nene i dede
Postano: 29 Jan 2010 07:16
mamini roditelji su, Bogu hvala, živi, dakle nana i dedo od po 84 godine....a sa tatine strane imam nanu, 76 godina...tatin otac je poginuo u lovu, kad je tata imao 6 godina...
oni zaista jesu neÅ¡to posebno u mom srcu, i dio asocijacije na moje djetinjstvo ÄÂine upravo oni...sjećam se ljtnih i zimskih raspusta, koje sam kao dijete provodila kod njih, na selu, bar po 15 dana...i jedino kod njih sam mogla Å¡ta sam htjela
i da...nauÄÂila sam mnogo od njih, uživala sam sluÅ¡ajući njihove priÄÂe, upijala ih kao dijete, u tolikoj mjeri, da sam, na fakultetu uzela temu za diplomski, analizu dijalekta naÅ¡eg kraja, te ih danima snimala, nane i dedu, i joÅ¡ neke ljude, te analizirala njihov govor....ne postoji niko drugi, do tih starih nana i deda, ko ima zanimljiviju priÄÂu...pa i kad po nekoliko puta ispriÄÂaju neki dogaÄ‘aj, nisu dosadni, jednostavno moraÄ‘Å¡ uživati sluÅ¡ajući ih...
nikad se nisam svađala sa njima, a ne sjećam se ni da su me branili od roditelja, bila sam poslušno dijete...
ova nana sa tatine strane, ostala mi je u pamćenju, iz perioda mog djetinjstva po sljedećem; kad sam bila dijete, nisam voljela jesti....niÅ¡ta osim piletine i slatkiÅ¡a , i onda ona meni, kad je vrijeme ruÄÂka da kolaÄÂa, nije me peglala, a tad mi je to bilo najdraže
ja bih, kao Å¡to će svi reći, rekla da imam najbolje nane i dedu na svijetu...uvijek su mi posvećivali puno pažnje, i ne znam ih, niti ih mogu zamisliti sa poviÅ¡enim tonom...to su smireni ljudi, koji imaju duboko usaÄ‘ene bore u lice, ali iz ÄÂijih oÄÂiju strÅ¡i dobrota i plemenitost....
moje nane, obje, nose dimije i pokrivene su....i ÄÂesto razmiÅ¡ljam o tome, da za neko vrijeme takve nane neće postojati...a meni nekako ta odjeća ide uz termin nana.....
danas jedino roditelje posjećujem ćešće nego njih...
nek su mi živi i zdravi još puno, puno godina.....
oni zaista jesu neÅ¡to posebno u mom srcu, i dio asocijacije na moje djetinjstvo ÄÂine upravo oni...sjećam se ljtnih i zimskih raspusta, koje sam kao dijete provodila kod njih, na selu, bar po 15 dana...i jedino kod njih sam mogla Å¡ta sam htjela
i da...nauÄÂila sam mnogo od njih, uživala sam sluÅ¡ajući njihove priÄÂe, upijala ih kao dijete, u tolikoj mjeri, da sam, na fakultetu uzela temu za diplomski, analizu dijalekta naÅ¡eg kraja, te ih danima snimala, nane i dedu, i joÅ¡ neke ljude, te analizirala njihov govor....ne postoji niko drugi, do tih starih nana i deda, ko ima zanimljiviju priÄÂu...pa i kad po nekoliko puta ispriÄÂaju neki dogaÄ‘aj, nisu dosadni, jednostavno moraÄ‘Å¡ uživati sluÅ¡ajući ih...
nikad se nisam svađala sa njima, a ne sjećam se ni da su me branili od roditelja, bila sam poslušno dijete...
ova nana sa tatine strane, ostala mi je u pamćenju, iz perioda mog djetinjstva po sljedećem; kad sam bila dijete, nisam voljela jesti....niÅ¡ta osim piletine i slatkiÅ¡a , i onda ona meni, kad je vrijeme ruÄÂka da kolaÄÂa, nije me peglala, a tad mi je to bilo najdraže
ja bih, kao Å¡to će svi reći, rekla da imam najbolje nane i dedu na svijetu...uvijek su mi posvećivali puno pažnje, i ne znam ih, niti ih mogu zamisliti sa poviÅ¡enim tonom...to su smireni ljudi, koji imaju duboko usaÄ‘ene bore u lice, ali iz ÄÂijih oÄÂiju strÅ¡i dobrota i plemenitost....
moje nane, obje, nose dimije i pokrivene su....i ÄÂesto razmiÅ¡ljam o tome, da za neko vrijeme takve nane neće postojati...a meni nekako ta odjeća ide uz termin nana.....
danas jedino roditelje posjećujem ćešće nego njih...
nek su mi živi i zdravi još puno, puno godina.....