Nene i dede

[beca]

mamini roditelji su, Bogu hvala, živi, dakle nana i dedo od po 84 godine....a sa tatine strane imam nanu, 76 godina...tatin otac je poginuo u lovu, kad je tata imao 6 godina...

oni zaista jesu nešto posebno u mom srcu, i dio asocijacije na moje djetinjstvo čine upravo oni...sjećam se ljtnih i zimskih raspusta, koje sam kao dijete provodila kod njih, na selu, bar po 15 dana...i jedino kod njih sam mogla šta sam htjela

i da...naučila sam mnogo od njih, uživala sam slušajući njihove priče, upijala ih kao dijete, u tolikoj mjeri, da sam, na fakultetu uzela temu za diplomski, analizu dijalekta našeg kraja, te ih danima snimala, nane i dedu, i još neke ljude, te analizirala njihov govor....ne postoji niko drugi, do tih starih nana i deda, ko ima zanimljiviju priču...pa i kad po nekoliko puta ispričaju neki događaj, nisu dosadni, jednostavno morađš uživati slušajući ih...

nikad se nisam svađala sa njima, a ne sjećam se ni da su me branili od roditelja, bila sam poslušno dijete...

ova nana sa tatine strane, ostala mi je u pamćenju, iz perioda mog djetinjstva po sljedećem; kad sam bila dijete, nisam voljela jesti....ništa osim piletine i slatkiša , i onda ona meni, kad je vrijeme ručka da kolača, nije me peglala, a tad mi je to bilo najdraže

ja bih, kao što će svi reći, rekla da imam najbolje nane i dedu na svijetu...uvijek su mi posvećivali puno pažnje, i ne znam ih, niti ih mogu zamisliti sa povišenim tonom...to su smireni ljudi, koji imaju duboko usađene bore u lice, ali iz čijih očiju strši dobrota i plemenitost....

moje nane, obje, nose dimije i pokrivene su....i često razmišljam o tome, da za neko vrijeme takve nane neće postojati...a meni nekako ta odjeća ide uz termin nana.....

danas jedino roditelje posjećujem ćešće nego njih...

nek su mi živi i zdravi još puno, puno godina.....

[nella26]

Mamini: nana je umrla kad je mama imala 10 godina, a dedo mi je umro prije 3 mjeseca i bile smo jako vezane za njega.
Kao mala se sjećam kako me učio da brojim i računam, kako mi je pravio od drveta sve što sam htjela.Još uvijek mama ima ogledalo koje je napravio za nju i druge tetke, ogledalo je u drvetu i na izvlačenje a drvo je lijepo izrezbareno, obojeno u tri nijanse (smeđe) i na svakom je napisano ime prezime kćerke kojoj je poklonio.
Nana je rodom iz okoline Sarajeva a dedo iz okoline Goražda.
Živjeli su na selu kod Goražada dok nana nije umrla a onda je dedo došao u Sarajevo.Skroz mala sam bila kad sam bila na tom selu i jednom sam bila prije 8-9 godina, njihova kuća i imanje su još tamo.
Tatini: dedo je umro prije 5 godina a nana mi je još živa, voljela sam kao mala ići na selo kod njih, živjeli su iznad Pala na jednom selu, svaki raspust sam bila kod njih i uvijek mi je bilo lijepo, sjećam se kako mi je dedo pravio ljuljačku na verandi a nana ga je uvijek ružila zbog toga.
Kad je počeo rat pobjegli su u Sarajevo gdje mi nana i danas živi.Voljela sam sa dedom igrati šaha, a on bi mi uvijek pričao dogodovštine iz mladosti.
Sad mi priča nana ali se uvijek rasplače kad spomene dedu, više od šezdeset godina su bili u braku i nikad se nisu posvađali.
Nana je rodom iz okoline Goražda a dedin otac je sa tromeđe (granica BiH, Sandžaka-Srbije i Crne Gore) i poslije drugog sv.rata je došao na Pale gdje je moj dedo odrastao.
Danas je to selo porušeno i pod teritorijom RS-a tako da ne mogu otići.

[im_ex]

Aferim za temu - zazivjese potisnute uspomene.

ovo je tema, za razliku od one Kolko cipela je ... ovo ono i to




Nana, s mamine strane, je umrla kad je moja mama imala 14 godina (sat-dva po porodu blizanki).
Ne postoji ni jedna njena fotografija, tako da nemam nikakvu viziju njenog lika sto se tice.
Nana, s oceve strane, takodje mi je neznana; umrla je kad se moj otac zamomcio tek.
U roditeljskom albumu ima jedna njena slika, mislim da je to ujedno njena jedina; formata za tadasnju licnu kartu.
Pomalo nefer prema majcinoj mami, ali, zaista, vise zalim sto tu nanu nisam imala za nanu, da uz nju odrastam, da od nje upijam. Fascinirana sam njenom licnoscu, a na osnovu tako malo sto znam o njoj.
Visokog rasta, krupnije gradje (a ne debela), imala je crnu kosu, crne oci cije crnilo je jos vise isticala svakodnevnim podvlacenjem surmom (znas sta je surma?!); facom je odisala neustrasivom, jakom zenom.
U dimijama, zasukano u krilu, nosila je pistolj. ... Najozbiljnije.
Ne vjerujem da su dedi, rahmetli, s njom cvjetale ruze hihihi


Obojicu deda, istoimenjaka, imam u veoma bogatom sjecanju.
Dedo, s mamine strane, nekako sicusan, kao da je puno prije vremena ostario (istog sam ga takvog dozivljavala od kako znam za sebe), uvijek je nosio francusku kapu.
Prema nama, unukama, bio je milina od dede. Nije nas potkupljivao slatkisima il ma cime; nije ni imao da bi nas obasipao necim sto djecu veseli. Ipak, bio je drag dedo svim unukama (:
Najcesce sam ga vidjala petkom, kad nam je, kao pod obavezno, dolazio iz dzamije, nakon Dzume. Ostajao bi kod nas tako satima, do prije smrkavanja. Obavezno bi na kratko odspavao.
Bila sam primjerno dijete te nije bilo nekih situacija gdje bi se pokazalo da me brani od roditelja.
U djetinjstvu su me morili krajnici, ali bas, svako malo upala, a ja (gle, pa jos od malena nisam poguzijica hahah), kad angina cini svoje, na scenu stupa gubitak apetita, odbijam jesti, ehh, tu je bilo povuci potegni. Morala sam sjesti za sofru, morala sam pojesti to sto mi mama zada.
ohh ... kao sad da se vidim, sjedim za sofrom jer MORAM; mislim da me niko ne prati, da je bitno samo tu da sam, s njima; ne jedem vec kidam sredinu hljeba, ne da bih jela vec da bih pravila sitne kuglice, valjajuci ga od nervoze izmedju palca i kaziprsta). Mama, znajuci da mi je prazan zeludac (zna kad sam,kolko i cega pojela), smorena od mene tako mrsave, kenjkave, zapaljene temperaturom, "puche", ne znajuci da ce tim gestom naciniti uzasno gore - podignutom rukom zamahnu ka meni, kao da bi me spucala, na sta sam se reflektivno, da bih izbjegla vjerojatnu hljasku, trznula unazad, desnim dlanom poklopivsi jos crvenu platu kohera (resho), na kom je ugrijan grah koji je serviran za rucak ... ajjjjj meni, ajjj i mami ... ma kakav rucak, ba.

Ja u pubertetu ... petak, dedo kunja, znam da ce svakog trena podbaciti onaj jastuk pod glavu i odspavati svoje hise. Kasetofon mi pri ruci, znam kako cu ga, po budjenju, namamiti da zabiljezim snimkom nesto od njegovih bisera. Vec sam skontala temu, a kasnije to je i uslijedilo.
Normalno, on nije imao pojma da ga se snima ... s n i m a s e .... SKLJOC ajj, ajj, awaj a sto dozivjeh k'o da je najveca lastrena serpa pala na beton ... kaseta na kraju pa se iskljuci, to je skljocnulo. Trznu se dedo, k'o da je pogledao u pravcu gdje je kasetofon il mi se to samo ucinilo ... ne znam, al, nije nista pitao niti komentarisao. Meni zao sto jos ne snima, ali, biit je vec na snimku ... hahaha, uzivacu kad god to budem slusala, a jos vise kad to pustim pa slusam s mamom, sestrom ili tetkom i njenom kcerkom.
Godinama kasnije, nekako je ta kaseta dosla u ruke dajdzisne, koja je, uz dedu, glavna uloga Price. eee ... a tad je "(g)oooorrrilo" u toj trosnoj dedinoj kuci, daleko od mene
Dedo - Allahrametelje

O dedi, ocevom ocu - moracete se malo strpiti

[im_ex]

a jednom joj palo nešto bijelih dlaka ispod šala na čelo i pomiče ih ona, kaže tobejarabi kakva je ovo paučina.......

[im_ex]

Citam maloprije vidovitino prisjecanje na kruzheci keks, pa se sjetih neceg sto me nasmija, pa, kud cu, sta cu, da ne zachatavam dalje, sjetih se teme Sta vas danas nasmijalo, rekoh, eh, tu cu ... samo sto ju nadjoh, sjetih se teme Nane i dede ...reko': e ima da tu i ev':

Amo jedan, godinama je zivio kod dede i nane (ocevih roditelja). On, dijete, zeljno slatkisa a nana ih vjesto krije, da ima za ponijeti komsiluku kad podje, il kcerki koja je udata malo podalje, a kojoj ja ode u toku godine, ja u 2-3 godine jednom. Osjetila je nana da nestaju keksi, pa se potrudila jos bolje za skriti ih. Zamisli, sjetila se vrece u kojoj je bila psenica.
Al, gdje ce ona od njega sta sakriti a da on ne nadje
Krisom je tako otpakovao 1 keks koji mu se od tu skrivenih cinio najboljim
... smazO sve ... eh, kud s praznom kutijom. Nista, lati se chokota (okoman/prazan klip kukuruza/mnozina), izlomi ih na manje komadice, slozi i upakuje skoro kao originalno pakovanje, pa to zarovi psenicom.
Nakon par dana hoce nana komsinici na kafu, i unuk mora s njom.
Nana hop pa bas donese onaj keks za ponijeti komsinici. On ga prepoznao, normalno, al suti ko zaliven hahah
Kad, komsinica, nema nista za uz kafu iznijeti te ce: "E, vala, evo, ovaj cemo keks sad uz kafu, potrefilo se da nemam nista".
Otvori kutiju kad imaju sta vidjeti ; "Jesil ti vidio mrcina sta prodaju narodu, sram ih bilo" - bio je komentar. Malac dobro prosao

[Boban81]

E vala si me nasmejala i rastužila,jadna ona jel mogla živet na supi samo?

[mrki62]

Nisam nikoga upamtio , dok sam imao jedno 4 ili 5 godina, umrla je nena sa materine strane a svi ostali su umrli još u vrijeme dok se ja nisam ni rodio.
Ostarilo se , sa staranjem čovjek počinje gubiti i najbližnje svoje = roditelje .

[Boban81]

S tatine strane ,njegova majka tj.moja baka je preminula 2001,deda mi je još živ ali ga nisam video više od 10 godina,po meni dobar deka samo on i stari nikad nisu mogli naći zajednički jezik,a sa majkine strane,deda je umro kad sam ja imao 6 godina ,a majka moje majke je nadzivela i svoju ćerku tj moju majku,Malo sam spetljao ali se nadam da ste razumeli