Novi film Jasmile Žbanić "Na putu" u natjecateljskom programu Berlinalea
Igrani film redateljice Jasmile Žbanić "Na putu" svoju svjetsku premijeru imat će na jubilarnom 60. Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu u sklopu natjecateljske sekcije. Ova vijest potvrđena je na press konferenciji 60. Berlin Film Festivala i predstavlja novi veliki uspjeh Žbanićeve, produkcije Deblokada, kao i cjelokupne bh kinematografije.
Nakon "NiÄÂije zemlje" i "Grbavice", ovo je treći put u poslijeratnoj povijesti BiH da se jedan bh. film naÄ‘e u natjecateljskom programu jednog od tri najveća svjetska filmska festivala.
Film "Na putu" je ljubavna priÄÂa o dvoje mladih ljudi, Luni i Amaru, koji nastoje prevazići prepreke koje prijete njihovoj ljubavi. Nakon Amarove dramatiÄÂne promjene u jednoj konzervativnoj vjerskoj zajednici, Luna daje sve od sebe da otkrije je li ljubav zaista dovoljna da njih dvoje ostanu zajedno na putu ka životu u sreći.
http://www.youtube.com/watch?v=HWyo6R4N ... r_embedded
Glavne uluge u filmu tumaÄÂe Zrinka CviteÅ¡ić, Leon LuÄÂev, Ermin Bravo, Mirjana Karanović, Izudin Bajrović, Nina Violić, Sebastian Cavazza, Jasna Ornela Bery, Marija Kohn, Jasna Žalica.
Glavna glumica Zrinka CviteÅ¡ić je na osnovu svoje uloge u filmu "Na putu" izabrana meÄ‘u 10 najboljih europskih glumaca u program Shooting Stars 2010. koju organizira European Film Promotion s ciljem predstavljanja novih europskih glumaÄÂkih talenata na predstojećem Berlinskom filmskom festivalu (Berlinale). Žiri je svoju odluku obrazložio rijeÄÂima: "GlumaÄÂki, Zrinka CviteÅ¡ić nas vodi kroz osjećaje nade i oÄÂajanja, te tugu i radost na naÄÂin koji niti u jednom trenutku nije oÄÂit niti predvidljiv."
Berlinale će se održati od 11. do 21. veljaÄÂe 2010. godine. Svake godine u glavnoj konkurenciji se prikaže 20 najboljih filmova svjetske produkcije po odabiru selekcijskog odbora Berlinala. Za Festival se akreditira preko 19.000 filmskih radnika i preko 4.000 novinara. Predsjednik ovogodiÅ¡njeg žirija je renomirani redatelj Werner Herzog.
_________________________________________________________________
Ne sumnjam u dobru komercijalnu prodju filma i jedva cekam da ga gledam.
Sta joj kao vrsnoj umjetnici zamjeram je odabir glumaca kojima je povjerila glavne uloge, a koji ne zive na prostoru gdje im je svakodnevica suocavanje sa istim; glumaca koji su morali uvjezbavati bosanski dijalekat, koji, iako je rijec o vrsnim hrvatskim glumcima nije bas 100%-tno uvjezban ... ajd, to se jos moze i tolerisati, znavsi da se treba roditi kao Bosanac a da bi dijalekt bio originalan
Najkrace, ima i BiH dobrih glumaca, pa ne kontam sto ih se zanemaruje i ne da napredovati kad se ima prilika za napredak. A prilika nema bas cesto.
Na putu - novi film Jasmile Zbanic
- im_ex
- Velicanstvo Foruma
- Postovi: 14847
- Pridružen/a: 11 Dec 2007 02:00
- Lokacija: Dusa mi ostade tamo
Na putu - novi film Jasmile Zbanic
Kuda idu ljudi kao ja ...
- im_ex
- Velicanstvo Foruma
- Postovi: 14847
- Pridružen/a: 11 Dec 2007 02:00
- Lokacija: Dusa mi ostade tamo
Re: Na putu - novi film Jasmile Zbanic
ERMIN BRAVO
JA, VEHABIJA
Treća filmska uloga sarajevskom glumcu Erminu Bravi bila je ujedno i ponovna saradnja s rediteljicom Jasmilom Žbanić. Nakon što su nedavno snimljene i posljednje scene filma Na putu, Bravo za Graciju otkriva kako mu je uloga Bahrije donijela nova prijateljstva i oslobađanje od predrasuda
Nakon uloge ratnog zarobljenika Tarika u Remakeu Dine Mustafića, te uÄÂitelja Muharema u Grbavici Jasmile Žbanić, sarajevski glumac Ermin Bravo (29) ove je godine postao vehabija Bahrija u novom Jasmilinom filmu Na putu. On je, zapravo, ratni drug glavnog lika Amara, kojeg tumaÄÂi hrvatski glumac Leon LuÄÂev. Njih dvojica se sreću u teÅ¡kim trenucima za Amara, koji izlaz iz problema traži u vjeri, a Bahrija, koji duhovnost crpi iz vehabijskog uÄÂenja, shvata da je njegova dužnost pomoći Leonu da se prikloni vehabizmu.
Nakon prve klape filma, koja je pala u augustu, Bravo je kazao kako mu je ta uloga "novi svijet o kojem ništa ne znam, a pitanja su brojna". Danas priznaje kako mu je treća filmska uloga i svojevrsno priznanje jer mu je Jasmila Žbanić pružila priliku za izazov - zahtjevnu rolu u kojoj se nikad prije nije našao.
Kad ste proÄÂitali scenarij i upoznali lik Bahrije jeste li znali Å¡ta Vas ÄÂeka prije i tokom snimanja filma?
- Ono Å¡to sam znao unaprijed jeste da ću morati mnogo da istražujem, da se bavim novim svijetom u kojem Bahrija živi, a o kojem ja ne znam mnogo. To mi je kao glumcu izazov. Volim istraživati o ljudima koji žive u okolnostima daleko od mojih. PokuÅ¡avao sam Bahriju shvatiti kao ÄÂovjeka: Å¡ta on hoće, koji su njegovi problemi, Å¡ta su mu strahovi, sumnje. To je bilo istraživanje i povezivanje sa sobom - Å¡ta je to Å¡to nas veže na najbaziÄÂnijoj ljudskoj razini. I to je spoj koji je napravio lik Bahrije.
Kakav je Bahrija?
- Nije negativan i niko ga nije tako ni zamislio. On je lik u razvojnoj liniji scenarija, odnosno neko ko se pojavi u pravom trenutku u životu drugog ÄÂovjeka, Amara, odnosno Leona LuÄÂeva, koji je zainteresiran da svoje probleme rijeÅ¡i na taj naÄÂin. Bahrija je njegov stari prijatelj iz rata i prosto mu objaÅ¡njava Å¡ta je to i uvodi ga u priÄÂu, ne tendenciozno, ali prepoznaje da je to neÅ¡to Å¡to Amaru treba. On to vidi kao svoju dužnost. Ako neko pita, onda je dužan da mu objasni i uputi ga.
Ã…Â ta Vas je nauÄÂio Nermin KaraÄÂić, nekadaÅ¡nji pripadnik selefijskog pokreta, angažiran na filmu kao struÄÂni saradnik?
- On je poÄÂeo kao moj coach za taj milje, naÄÂin vjerovanja, prakticiranje. U poÄÂetku je krenulo kao relacija uÄÂitelj - uÄÂenik, pa se pretvorilo u druženje i shvatio sam da veliki dio lika mogu da baziram na Nerki. TaÄÂka kad sam se oslonio na njega je bila kad sam shvatio da je potpuno otvoren, da ga mogu pitati sve, pa i liÄÂne stvari, motive, strahove, sumnje, kakav je njegov pogled na ono Å¡to je živio prije i ono Å¡to je danas. Mnogo sam nauÄÂio o tom svijetu preko njega, a, Å¡to mi je joÅ¡ važnije, stekao sam i novo prijateljstvo.
Koliko danas imate predrasuda o vehabijama i njihovom uÄÂenju?
- Ne znam koliko sam imao predrasuda... jesam, vjerovatno, prije ulaska u film. Kroz druženje s Nerkom upoznao sam vrlo zanimljive ljude i karaktere. To je svjetonazor koji nije blizak mom i u poÄÂetku mi je trebalo tolerancije da to shvatim, da pristanem na to, a kad sam pristao, poÄÂeo sam da viÅ¡e ulazim u to. Ã…Â to viÅ¡e znaÅ¡, viÅ¡e i želiÅ¡ da saznaÅ¡, i pomoglo mi je da se rijeÅ¡im predrasuda. Mislim da sam sad malo "ÄÂistiji" u pristupu tome, a s druge strane upoznao sam i neke loÅ¡e stvari o kojima nisam ni znao.
Koja scena u filmu je Vama bila najteža?
- Ima jedna scena u kojoj uÄÂim suru pred punom džamijom. Toj sceni sam se radovao kad sam ÄÂitao scenarij. Morao sam nauÄÂiti tu vrstu melodije, izgovor arapskog. Jasmila je istraživala zajedno sa mnom: naÅ¡li smo na internetu interpretaciju koja nam se dopala i za koju smo mislili da je puna duhovnosti i emotivnosti. To je bilo važno za scenu i za Amara, jer ga je trebala pogoditi ljepota izvedbe. Ta scena na kraju traje dvije minute. Ja imam sluha, pjevao sam i prije i nemam problema s intonacijom, ali sam se za tu scenu naradio kao lud! Ta dva minuta, taj kratki isjeÄÂak filma, neÅ¡to su na ÄÂemu sam se najviÅ¡e naradio u svojoj karijeri. Mislio sam da će ići mnogo lakÅ¡e, ali htio sam da svako slovo bude izgovoreno kako treba. Sa mnom je na pripremi te scene radio ÄÂovjek s kojim sam iÅ¡ao i u džamiju jer smo htjeli da to bude potpuno taÄÂno.
ÄŒlanovi filmske ekipe kažu da u toj sceni zapravo nema razlike izmeÄ‘u VaÅ¡eg i uÄÂenja nekog hafiza.
- Onda je dobro. (smijeh)
Ne govorite arapski, je li to otežavalo uÄÂenje?
- Morao sam da uÄÂim sufaru, slovo po slovo, naÄÂin izgovora, morao sam da znam o ÄÂemu sura govori. To je jedan, za mene, vrlo kompliciran naÄÂin interpretacije.
Kakvu vrstu poruke taj film donosi: otvaranje jedne zajednice publici, rušenje predrasuda. Hoće li iko biti prozvan, uvrijeđen...?
- Ne vjerujem. Zapravo, moguće je da hoće, ali film nije raÄ‘en s tom namjerom. Film, odnosno scenarij, jer joÅ¡ nisam pogledao film, ne zauzima nikakve strane u smislu da neÅ¡to jako kudi. Ukazuje na jednu pojavu u druÅ¡tvu. Film se ne bavi vehabizmom, on je background za ljubavnu priÄÂu o jednom mladom sarajevskom paru koji se nalazi na prekretnici u braku: kako dalje kad jedno od njih ode u vjeru, a drugo ne dijeli taj svjetonazor, da li pokuÅ¡avaju da shvate jedno drugo? Film je priÄÂa o ljubavi i da li ta veza može preživjeti taj problem. Poruka je tu negdje, a ne da li su vehabije dobre ili loÅ¡e. Sigurno je, a to je i Jasmilina namjera, da će se postavljati pitanja, da se krene s polemikama, da film otvori neke teme, ali ne na senzacionalistiÄÂki naÄÂin, u smislu propagande ili antipropagande. Jasmila je mnogo pametnija od toga i mnogo inteligentniji umjetnik da bi to bilo tako banalno.
Desila se nedavno jedna zanimljiva situacija tokom otvaranja izložbe Queer Festivala u Sarajevu na Akademiji likovnih umjetnosti. Došli ste na izložbu, ali u liku Bahrije, odnosno imali ste Bahrijinu bradu i pomalo zbunili i jednu i drugu stranu okupljenih.
- Bilo je to vrlo ÄÂudno iskustvo. Ljudi nisu znali Å¡ta se deÅ¡ava i s kojim stavom je taj ÄÂovjek doÅ¡ao tu (smijeh). Nije bilo nikakvih problema. Mene je zanimalo Å¡ta će se tamo desiti i iz vlastite, ali i iz pozicije lika. Ja sam tad bio u fazi snimanja i želio sam da liÄÂno, kao umjetnik, podržim umjetniÄÂki ÄÂin, a s druge strane kao glumca zanimale su me reakcije tih ljudi u toj situaciji i kako bi se moj lik ponaÅ¡ao u svemu tome.
Koja Vam je filmska uloga bila najveći izazov?
- Vjerovatno uloga u Remakeu, jer je bila prva. To je neÅ¡to Å¡to ću uvijek pamtiti i Å¡to je bio najveći izazov u smislu iskustva, koliÄÂine stvari koje sam morao uraditi. Bila je to glavna, izuzetno zahtjevna uloga. Uloga Tarika je bila trpna, teÅ¡ka za napraviti, odnosno, naći aktivitet iznutra, jer je ta uloga trebalo da pokreće cijeli film. S druge strane, uloga Muharema u Grbavici, je, da kažem mala, iako ne volim uloge dijeliti na velike i male, ali je simpatiÄÂna, Å¡armantna. Ono Å¡to se meni kod Jasmile sviÄ‘a jeste ta vrsta hrabrosti da mi ponudi uloge koje su drugaÄÂije i gdje mogu da napravim neÅ¡to novo i u ulozi u kakvoj me dosad nismo vidjeli. To je vrlo rijetko kod reditelja. Uloga u novom filmu je otprilike takva, drugaÄÂija, i meni to govori da ona ima povjerenja u mene, Å¡to cijenim kao glumac - onda sam spreman da uradim sve za taj projekat i tog reditelja. Sve tri uloge su priÄÂa za sebe, ali možda je ta prva najizazovnija, jer je bila prva.
Ovaj tekst je objavljen u Graciji broj 96
JA, VEHABIJA
Treća filmska uloga sarajevskom glumcu Erminu Bravi bila je ujedno i ponovna saradnja s rediteljicom Jasmilom Žbanić. Nakon što su nedavno snimljene i posljednje scene filma Na putu, Bravo za Graciju otkriva kako mu je uloga Bahrije donijela nova prijateljstva i oslobađanje od predrasuda
Nakon uloge ratnog zarobljenika Tarika u Remakeu Dine Mustafića, te uÄÂitelja Muharema u Grbavici Jasmile Žbanić, sarajevski glumac Ermin Bravo (29) ove je godine postao vehabija Bahrija u novom Jasmilinom filmu Na putu. On je, zapravo, ratni drug glavnog lika Amara, kojeg tumaÄÂi hrvatski glumac Leon LuÄÂev. Njih dvojica se sreću u teÅ¡kim trenucima za Amara, koji izlaz iz problema traži u vjeri, a Bahrija, koji duhovnost crpi iz vehabijskog uÄÂenja, shvata da je njegova dužnost pomoći Leonu da se prikloni vehabizmu.
Nakon prve klape filma, koja je pala u augustu, Bravo je kazao kako mu je ta uloga "novi svijet o kojem ništa ne znam, a pitanja su brojna". Danas priznaje kako mu je treća filmska uloga i svojevrsno priznanje jer mu je Jasmila Žbanić pružila priliku za izazov - zahtjevnu rolu u kojoj se nikad prije nije našao.
Kad ste proÄÂitali scenarij i upoznali lik Bahrije jeste li znali Å¡ta Vas ÄÂeka prije i tokom snimanja filma?
- Ono Å¡to sam znao unaprijed jeste da ću morati mnogo da istražujem, da se bavim novim svijetom u kojem Bahrija živi, a o kojem ja ne znam mnogo. To mi je kao glumcu izazov. Volim istraživati o ljudima koji žive u okolnostima daleko od mojih. PokuÅ¡avao sam Bahriju shvatiti kao ÄÂovjeka: Å¡ta on hoće, koji su njegovi problemi, Å¡ta su mu strahovi, sumnje. To je bilo istraživanje i povezivanje sa sobom - Å¡ta je to Å¡to nas veže na najbaziÄÂnijoj ljudskoj razini. I to je spoj koji je napravio lik Bahrije.
Kakav je Bahrija?
- Nije negativan i niko ga nije tako ni zamislio. On je lik u razvojnoj liniji scenarija, odnosno neko ko se pojavi u pravom trenutku u životu drugog ÄÂovjeka, Amara, odnosno Leona LuÄÂeva, koji je zainteresiran da svoje probleme rijeÅ¡i na taj naÄÂin. Bahrija je njegov stari prijatelj iz rata i prosto mu objaÅ¡njava Å¡ta je to i uvodi ga u priÄÂu, ne tendenciozno, ali prepoznaje da je to neÅ¡to Å¡to Amaru treba. On to vidi kao svoju dužnost. Ako neko pita, onda je dužan da mu objasni i uputi ga.
Ã…Â ta Vas je nauÄÂio Nermin KaraÄÂić, nekadaÅ¡nji pripadnik selefijskog pokreta, angažiran na filmu kao struÄÂni saradnik?
- On je poÄÂeo kao moj coach za taj milje, naÄÂin vjerovanja, prakticiranje. U poÄÂetku je krenulo kao relacija uÄÂitelj - uÄÂenik, pa se pretvorilo u druženje i shvatio sam da veliki dio lika mogu da baziram na Nerki. TaÄÂka kad sam se oslonio na njega je bila kad sam shvatio da je potpuno otvoren, da ga mogu pitati sve, pa i liÄÂne stvari, motive, strahove, sumnje, kakav je njegov pogled na ono Å¡to je živio prije i ono Å¡to je danas. Mnogo sam nauÄÂio o tom svijetu preko njega, a, Å¡to mi je joÅ¡ važnije, stekao sam i novo prijateljstvo.
Koliko danas imate predrasuda o vehabijama i njihovom uÄÂenju?
- Ne znam koliko sam imao predrasuda... jesam, vjerovatno, prije ulaska u film. Kroz druženje s Nerkom upoznao sam vrlo zanimljive ljude i karaktere. To je svjetonazor koji nije blizak mom i u poÄÂetku mi je trebalo tolerancije da to shvatim, da pristanem na to, a kad sam pristao, poÄÂeo sam da viÅ¡e ulazim u to. Ã…Â to viÅ¡e znaÅ¡, viÅ¡e i želiÅ¡ da saznaÅ¡, i pomoglo mi je da se rijeÅ¡im predrasuda. Mislim da sam sad malo "ÄÂistiji" u pristupu tome, a s druge strane upoznao sam i neke loÅ¡e stvari o kojima nisam ni znao.
Koja scena u filmu je Vama bila najteža?
- Ima jedna scena u kojoj uÄÂim suru pred punom džamijom. Toj sceni sam se radovao kad sam ÄÂitao scenarij. Morao sam nauÄÂiti tu vrstu melodije, izgovor arapskog. Jasmila je istraživala zajedno sa mnom: naÅ¡li smo na internetu interpretaciju koja nam se dopala i za koju smo mislili da je puna duhovnosti i emotivnosti. To je bilo važno za scenu i za Amara, jer ga je trebala pogoditi ljepota izvedbe. Ta scena na kraju traje dvije minute. Ja imam sluha, pjevao sam i prije i nemam problema s intonacijom, ali sam se za tu scenu naradio kao lud! Ta dva minuta, taj kratki isjeÄÂak filma, neÅ¡to su na ÄÂemu sam se najviÅ¡e naradio u svojoj karijeri. Mislio sam da će ići mnogo lakÅ¡e, ali htio sam da svako slovo bude izgovoreno kako treba. Sa mnom je na pripremi te scene radio ÄÂovjek s kojim sam iÅ¡ao i u džamiju jer smo htjeli da to bude potpuno taÄÂno.
ÄŒlanovi filmske ekipe kažu da u toj sceni zapravo nema razlike izmeÄ‘u VaÅ¡eg i uÄÂenja nekog hafiza.
- Onda je dobro. (smijeh)
Ne govorite arapski, je li to otežavalo uÄÂenje?
- Morao sam da uÄÂim sufaru, slovo po slovo, naÄÂin izgovora, morao sam da znam o ÄÂemu sura govori. To je jedan, za mene, vrlo kompliciran naÄÂin interpretacije.
Kakvu vrstu poruke taj film donosi: otvaranje jedne zajednice publici, rušenje predrasuda. Hoće li iko biti prozvan, uvrijeđen...?
- Ne vjerujem. Zapravo, moguće je da hoće, ali film nije raÄ‘en s tom namjerom. Film, odnosno scenarij, jer joÅ¡ nisam pogledao film, ne zauzima nikakve strane u smislu da neÅ¡to jako kudi. Ukazuje na jednu pojavu u druÅ¡tvu. Film se ne bavi vehabizmom, on je background za ljubavnu priÄÂu o jednom mladom sarajevskom paru koji se nalazi na prekretnici u braku: kako dalje kad jedno od njih ode u vjeru, a drugo ne dijeli taj svjetonazor, da li pokuÅ¡avaju da shvate jedno drugo? Film je priÄÂa o ljubavi i da li ta veza može preživjeti taj problem. Poruka je tu negdje, a ne da li su vehabije dobre ili loÅ¡e. Sigurno je, a to je i Jasmilina namjera, da će se postavljati pitanja, da se krene s polemikama, da film otvori neke teme, ali ne na senzacionalistiÄÂki naÄÂin, u smislu propagande ili antipropagande. Jasmila je mnogo pametnija od toga i mnogo inteligentniji umjetnik da bi to bilo tako banalno.
Desila se nedavno jedna zanimljiva situacija tokom otvaranja izložbe Queer Festivala u Sarajevu na Akademiji likovnih umjetnosti. Došli ste na izložbu, ali u liku Bahrije, odnosno imali ste Bahrijinu bradu i pomalo zbunili i jednu i drugu stranu okupljenih.
- Bilo je to vrlo ÄÂudno iskustvo. Ljudi nisu znali Å¡ta se deÅ¡ava i s kojim stavom je taj ÄÂovjek doÅ¡ao tu (smijeh). Nije bilo nikakvih problema. Mene je zanimalo Å¡ta će se tamo desiti i iz vlastite, ali i iz pozicije lika. Ja sam tad bio u fazi snimanja i želio sam da liÄÂno, kao umjetnik, podržim umjetniÄÂki ÄÂin, a s druge strane kao glumca zanimale su me reakcije tih ljudi u toj situaciji i kako bi se moj lik ponaÅ¡ao u svemu tome.
Koja Vam je filmska uloga bila najveći izazov?
- Vjerovatno uloga u Remakeu, jer je bila prva. To je neÅ¡to Å¡to ću uvijek pamtiti i Å¡to je bio najveći izazov u smislu iskustva, koliÄÂine stvari koje sam morao uraditi. Bila je to glavna, izuzetno zahtjevna uloga. Uloga Tarika je bila trpna, teÅ¡ka za napraviti, odnosno, naći aktivitet iznutra, jer je ta uloga trebalo da pokreće cijeli film. S druge strane, uloga Muharema u Grbavici, je, da kažem mala, iako ne volim uloge dijeliti na velike i male, ali je simpatiÄÂna, Å¡armantna. Ono Å¡to se meni kod Jasmile sviÄ‘a jeste ta vrsta hrabrosti da mi ponudi uloge koje su drugaÄÂije i gdje mogu da napravim neÅ¡to novo i u ulozi u kakvoj me dosad nismo vidjeli. To je vrlo rijetko kod reditelja. Uloga u novom filmu je otprilike takva, drugaÄÂija, i meni to govori da ona ima povjerenja u mene, Å¡to cijenim kao glumac - onda sam spreman da uradim sve za taj projekat i tog reditelja. Sve tri uloge su priÄÂa za sebe, ali možda je ta prva najizazovnija, jer je bila prva.
Ovaj tekst je objavljen u Graciji broj 96
Kuda idu ljudi kao ja ...
Re: Na putu - novi film Jasmile Zbanic
Nova priÄÂa iz Bosne
'Ne strahujem zbog prijetnji ekstremista'
Sarajevska redateljica govori o svom novom filmu 'Na putu', koji je u Bosni potaknuo javne rasprave zbog prikaza radikalnih islamista, vehabija
Sarajevska redateljica Jasmila Žbanić, koja se prije dvije godine proslavila filmom "Grbavica" s kojim je osvojila glavnu nagradu na filmskom festivalu u Berlinu, ponovo je snimila film koji će potaknuti rasprave u javnosti. U svom novom filmu "Na putu" kroz priÄÂu o odnosu muža i žene bavi se radikalnim muslimanskim redom vehabijama, ÄÂiji broj od posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini rapidno raste. Na prve vijesti o tome kako će Jasmila Žbanić snimati film o njima, vehabije nisu reagirali pozitivno, pa je uz poÄÂetak snimanja povezana pomalo bizarna priÄÂa. Nakon Å¡to je najavila da poÄÂinje raditi na tom filmu, Jasmili Žbanić vehabije su preko internetskih foruma prijetili smrću. No, ona se na to nije obazirala. Objasnila je: "Jednostavno, ne volim strah kao emociju i nastojim ga ne osjetiti i ne prenositi na druge. Svjesna sam gdje i s kim živim, ali se ne bojim." Da se ne boji dokazala je naÄÂinom na koji je naposlijetku napravila film - snimala je upravo na mjestima na kojima se okupljaju vehabije.
Svojim prvim dugometražnim igranim filmom "Grbavica", Jasmila Žbanić takoÄ‘er je potaknula rasprave u javnosti. U njemu se bavila životom žene silovane u srpskom logoru tijekom rata u BiH i njezine kćeri, koja je bila plod tog silovanja. Iako se u oba svoja filma bavi aktualnim druÅ¡tvenim problemima, u filmu "Na putu", baÅ¡ kao i u "Grbavici", ona ustvari govori o stvarima koje su vezane uz majÄÂinstvo, ali iz dvije posve drugaÄÂije perspektive.
Amar, lik kojeg glumi hrvatski glumac Leon LuÄÂev, u njenom novom filmu "Na putu" prikljuÄÂuje se vehabijama. Nakon toga se njegov odnos s partnericom Lunom drastiÄÂno mijenja. Luna, koju glumi Zrinka CviteÅ¡ić, s njim pokuÅ¡ava dobiti dijete, ali nakon njegove vjerske transformacije poÄÂinje drugaÄÂije gledati na majÄÂinstvo. Jasmila Žbanić priÄÂu je stavila u religijski kontekst jer je, kaže, primijetila da vjera u Bosni i Hercegovini, ali i u svijetu, poprima sve veći znaÄÂaj. Tako su i vehabije, odnosno selefije, muslimanski red koji je u Bosni i Hercegovini postao masovan tek nakon posljednjeg rata. Kako oni islam prakticiraju na tradicionalan naÄÂin, drugaÄÂije nego Å¡to je u Bosni i Hercegovini uobiÄÂajeno, lokalno ih stanovniÅ¡tvo teÅ¡ko prihvaća, a mediji ih prikazuju kao radikalne islamiste. UnatoÄ općoj slici o selefijama kao ekstremistima, Jasmila Žbanić kaže kako ona i njezina ekipa tijekom snimanja filma nisu imali problema, iako su snimali baÅ¡ u kampu koji je selefijama služio za odmor te u džamiji u koju mediji, a pogotovo filmske ekipe, nikad prije nisu imali dozvoljen pristup.To Å¡to su dobili dozvolu za snimanje u džamiji Kralja Fahda i Sarajevu, Jasmila Žbanić smatra otvorenošću koja je za Bosnu revolucionarna:
"Dobiti džamiju kralja Fahda za snimanje smatra se nemogućim. I nama su prvotno zabranili snimanje. No, ja sam se zarekla da ne želim da u mom gradu postoji iÅ¡ta Å¡to će mi biti zabranjeno. Suluda upornost i mržnja prema zabranama tjerali su me da radim ÄÂetiri mjeseca na toj dozvoli. To Å¡to su nam je na kraju dali revolucionaran je pomak u otvaranju prema javnosti, a sve ostalo Å¡to sam morala proći kako bih dogovorila to snimanje ispriÄÂat ću kad ostarim." Selefije, odnosno vehabije, važan javni problem u Bosni i Hercegovini postali su zbog svoje namjere da se nametnu u vjerskom životu države. U Bosni se prakticira umjerenija verzija islama, pa je zbog nasilnih metoda koje su oni koristili kako bi postali dominantni doÅ¡lo do sukoba izmeÄ‘u pristaÅ¡a selefijskog tumaÄÂenja islama i onih koji prakticiraju umjereniji islam. BosanskohercegovaÄÂki mediji izvjeÅ¡tavali su o incidentima koje su izazvali selefije. Pisalo se o tome kako su pokuÅ¡ali zaposjesti neke džamije, zbog ÄÂega su ih tamoÅ¡nji vjernici morali protjerivati iz svojih gradova ili sela. Primjerice, jedan incident se dogodio u blizini mjesta Kalesije u sjeveroistoÄÂnoj Bosni, gdje su selefije zaposjeli džamiju pa su se mjeÅ¡tani pobunili protiv ilegalnog upada u taj vjerski objekt, iznijeli osobne stvari selefija iz džamije i zapalili ih. U ožujku proÅ¡le godine selefije su pokuÅ¡ali na silu ući u Carevu džamiju u srediÅ¡tu Sarajeva, zbog ÄÂega je morala intervenirati policija. To je bilo prvi put u posljednjih 500 godina da je ta džamija morala zakljuÄÂati svoja vrata za vjernike. Uzurpirali su i osnovnu Å¡kolu u blizini BrÄÂkog u kojoj su organizirali ilegalnu nastavu prema jordanskom obrazovnom sustavu i na arapskom jeziku.
S negativnom slikom koja je o njima stvorena u medijima, Jasmila Žbanić ne slaže se u potpunosti:
"Vehabije istiÄÂu da izmeÄ‘u njihova naÄÂina tumaÄÂenja islama i onog koji se prakticira u Bosni nema velike razlike. Kada priÄÂaju o vjeri, kažu da se samo strogo pridržavaju propisa koji postoje u hadisima - napisima koji govore o ponaÅ¡anju Allahova Poslanika. Oni nose kratke hlaÄÂe, jer ih je Muhamed nosio, radi toga imaju i brade i smatraju da je to jedini ispravan naÄÂin prakticiranja vjere." Kako bi se dobro pripremio za svoju ulogu, Leon LuÄÂev se, objaÅ¡njava Jasmila Žbanić, morao puno družiti s pripadnicima tog vjerskog reda: "Leon je puno priÄÂao s nekima od selefija o tome zaÅ¡to su pristupili pokretu, jer je morao to i sam sebi vjerodostojno predoÄÂiti. PokuÅ¡ao je saznati zaÅ¡to su ljudi, koji prije ÄÂak nisu ni bili religiozni, postali vjernici i pridružili se selefijama, kako danas žive i kako drugi gledaju na njih. IÅ¡ao je u džamiju, nauÄÂio je klanjanje i osnove islama." Tijekom snimanja, prepriÄÂava Jasmila Žbanić, selefije koji su im bili savjetnici na filmu i oni koji su statirali bili su iznimno susretljivi. No, na suptilan su naÄÂin, nastavlja, pokuÅ¡avali pridobiti ÄÂlanove filmske ekipe da se prikljuÄÂe selefijama:
"Ermin Bravo, glumac koji je igrao lika koji Leona uvuÄÂe u priÄÂu sa selefijama, morao je nauÄÂiti govoriti jedan dio iz Kurana. Trebalo mu je mjesec i pol dana da to savlada. IÅ¡ao je kod Å¡erijatskog vrhovnika koji ga je nauÄÂio kako se ÄÂita i izgovara sura. Kad je na snimanju, pred dvjesto statista u džamiji, kako oni kažu, "uÄÂio" taj tekst, prave selefije su mu doÅ¡li reći: "Ã…Â teta Å¡to ti ovo nije u srcu, tako lijepo uÄÂiÅ¡." Bio je autentiÄÂan toliko da nisu vjerovali da glumi. ÄŒini mi se kako su stalno pokuÅ¡avali cijelu ekipu namamiti da se prikljuÄÂi selefijama. Meni su stalno govorili kako mi lijepo stoji marama jer sam u džamiji, prema pravilima ponaÅ¡anja, morala biti pokrivena."
Iako svojim miÅ¡ljenjem ne želi uvrijediti nikoga tko je religiozan, Jasmila Žbanić kaže kako ona privatno ne vidi Bosnu i Hercegovinu kao zemlju u kojoj bi vjera trebala imati kljuÄÂnu ulogu u bilo ÄÂemu:
"Ovdje postoje najmanje ÄÂetiri dominantne vjere, a ja ne vidim nijedan razlog zbog kojega bi neka od njih trebala prevagnuti. Imam potpuno drugaÄÂiju viziju suvremenog svijeta i smatram da njime ne treba dominirati religija."
Za selefije, objaÅ¡njava, prije rata u Bosni nije niti znala da postoje: "Tek nakon rata sam shvatila da postoje ljudi koji sebe nazivaju selefijama, a u medijskom i uliÄÂnom žargonu nazivaju ih vehabijama. Dogodilo mi se da se neki ljudi, u nekim situacijama, ne žele rukovati sa mnom jer sam žena, Å¡to mi je bilo Å¡okantno. JoÅ¡ Å¡okantnije mi je bilo to Å¡to sam ja te ljude poÄÂela doživljavati kao graÄ‘ane drugog reda, ÄÂudake. Bilo mi je nevjerojatno da u mom gradu postoje ljudi koje smatram toliko marginalnima, a opet su toliko prisutni i sve viÅ¡e medijski kreiraju sliku Bosne. PoÄÂela sam istraživati i otkrila da su neki moji prijatelji iz osnovne Å¡kole, neki s kojima sam na akademiji pila u kafanama, sada selefije i poÄÂelo me zanimati zaÅ¡to."
Prema njoj su se, kaže, mnogi od njih otvorili jer je svoje istraživanje zapoÄÂela sa željom da odbaci sve predrasude koje je kreirala kroz medije i kroz svoje osobne ukuse. Iako je poÄÂetak snimanja filma "Na putu" bio vezan uz za nju popriliÄÂno neugodnu situaciju, Jasmila Žbanić smatra da se mnoge stvari, pa i neugodnosti, dogaÄ‘aju jer se o njima nedovoljno razgovara. Zato je bitno, kaže, da se o uzrocima i posljedicama dolaska selefija u Bosnu otvori javna rasprava: "Smatram da naÄÂin razmiÅ¡ljanja koji sada prevladava - 'to se dogaÄ‘a u Bosni i ja nemam niÅ¡ta s tim' - nije prihvatljiv. To se dogaÄ‘a u Bosni i svi smo mi odgovorni za to Å¡to se dogaÄ‘a i trebamo shvatiti zaÅ¡to se to dogaÄ‘a i kuda sve to vodi. Nadam se da će ovaj film pokrenuti pitanje zaÅ¡to je vehabizam u Bosni postao tako masovan."
'Ne strahujem zbog prijetnji ekstremista'
Sarajevska redateljica govori o svom novom filmu 'Na putu', koji je u Bosni potaknuo javne rasprave zbog prikaza radikalnih islamista, vehabija
Sarajevska redateljica Jasmila Žbanić, koja se prije dvije godine proslavila filmom "Grbavica" s kojim je osvojila glavnu nagradu na filmskom festivalu u Berlinu, ponovo je snimila film koji će potaknuti rasprave u javnosti. U svom novom filmu "Na putu" kroz priÄÂu o odnosu muža i žene bavi se radikalnim muslimanskim redom vehabijama, ÄÂiji broj od posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini rapidno raste. Na prve vijesti o tome kako će Jasmila Žbanić snimati film o njima, vehabije nisu reagirali pozitivno, pa je uz poÄÂetak snimanja povezana pomalo bizarna priÄÂa. Nakon Å¡to je najavila da poÄÂinje raditi na tom filmu, Jasmili Žbanić vehabije su preko internetskih foruma prijetili smrću. No, ona se na to nije obazirala. Objasnila je: "Jednostavno, ne volim strah kao emociju i nastojim ga ne osjetiti i ne prenositi na druge. Svjesna sam gdje i s kim živim, ali se ne bojim." Da se ne boji dokazala je naÄÂinom na koji je naposlijetku napravila film - snimala je upravo na mjestima na kojima se okupljaju vehabije.
Svojim prvim dugometražnim igranim filmom "Grbavica", Jasmila Žbanić takoÄ‘er je potaknula rasprave u javnosti. U njemu se bavila životom žene silovane u srpskom logoru tijekom rata u BiH i njezine kćeri, koja je bila plod tog silovanja. Iako se u oba svoja filma bavi aktualnim druÅ¡tvenim problemima, u filmu "Na putu", baÅ¡ kao i u "Grbavici", ona ustvari govori o stvarima koje su vezane uz majÄÂinstvo, ali iz dvije posve drugaÄÂije perspektive.
Amar, lik kojeg glumi hrvatski glumac Leon LuÄÂev, u njenom novom filmu "Na putu" prikljuÄÂuje se vehabijama. Nakon toga se njegov odnos s partnericom Lunom drastiÄÂno mijenja. Luna, koju glumi Zrinka CviteÅ¡ić, s njim pokuÅ¡ava dobiti dijete, ali nakon njegove vjerske transformacije poÄÂinje drugaÄÂije gledati na majÄÂinstvo. Jasmila Žbanić priÄÂu je stavila u religijski kontekst jer je, kaže, primijetila da vjera u Bosni i Hercegovini, ali i u svijetu, poprima sve veći znaÄÂaj. Tako su i vehabije, odnosno selefije, muslimanski red koji je u Bosni i Hercegovini postao masovan tek nakon posljednjeg rata. Kako oni islam prakticiraju na tradicionalan naÄÂin, drugaÄÂije nego Å¡to je u Bosni i Hercegovini uobiÄÂajeno, lokalno ih stanovniÅ¡tvo teÅ¡ko prihvaća, a mediji ih prikazuju kao radikalne islamiste. UnatoÄ općoj slici o selefijama kao ekstremistima, Jasmila Žbanić kaže kako ona i njezina ekipa tijekom snimanja filma nisu imali problema, iako su snimali baÅ¡ u kampu koji je selefijama služio za odmor te u džamiji u koju mediji, a pogotovo filmske ekipe, nikad prije nisu imali dozvoljen pristup.To Å¡to su dobili dozvolu za snimanje u džamiji Kralja Fahda i Sarajevu, Jasmila Žbanić smatra otvorenošću koja je za Bosnu revolucionarna:
"Dobiti džamiju kralja Fahda za snimanje smatra se nemogućim. I nama su prvotno zabranili snimanje. No, ja sam se zarekla da ne želim da u mom gradu postoji iÅ¡ta Å¡to će mi biti zabranjeno. Suluda upornost i mržnja prema zabranama tjerali su me da radim ÄÂetiri mjeseca na toj dozvoli. To Å¡to su nam je na kraju dali revolucionaran je pomak u otvaranju prema javnosti, a sve ostalo Å¡to sam morala proći kako bih dogovorila to snimanje ispriÄÂat ću kad ostarim." Selefije, odnosno vehabije, važan javni problem u Bosni i Hercegovini postali su zbog svoje namjere da se nametnu u vjerskom životu države. U Bosni se prakticira umjerenija verzija islama, pa je zbog nasilnih metoda koje su oni koristili kako bi postali dominantni doÅ¡lo do sukoba izmeÄ‘u pristaÅ¡a selefijskog tumaÄÂenja islama i onih koji prakticiraju umjereniji islam. BosanskohercegovaÄÂki mediji izvjeÅ¡tavali su o incidentima koje su izazvali selefije. Pisalo se o tome kako su pokuÅ¡ali zaposjesti neke džamije, zbog ÄÂega su ih tamoÅ¡nji vjernici morali protjerivati iz svojih gradova ili sela. Primjerice, jedan incident se dogodio u blizini mjesta Kalesije u sjeveroistoÄÂnoj Bosni, gdje su selefije zaposjeli džamiju pa su se mjeÅ¡tani pobunili protiv ilegalnog upada u taj vjerski objekt, iznijeli osobne stvari selefija iz džamije i zapalili ih. U ožujku proÅ¡le godine selefije su pokuÅ¡ali na silu ući u Carevu džamiju u srediÅ¡tu Sarajeva, zbog ÄÂega je morala intervenirati policija. To je bilo prvi put u posljednjih 500 godina da je ta džamija morala zakljuÄÂati svoja vrata za vjernike. Uzurpirali su i osnovnu Å¡kolu u blizini BrÄÂkog u kojoj su organizirali ilegalnu nastavu prema jordanskom obrazovnom sustavu i na arapskom jeziku.
S negativnom slikom koja je o njima stvorena u medijima, Jasmila Žbanić ne slaže se u potpunosti:
"Vehabije istiÄÂu da izmeÄ‘u njihova naÄÂina tumaÄÂenja islama i onog koji se prakticira u Bosni nema velike razlike. Kada priÄÂaju o vjeri, kažu da se samo strogo pridržavaju propisa koji postoje u hadisima - napisima koji govore o ponaÅ¡anju Allahova Poslanika. Oni nose kratke hlaÄÂe, jer ih je Muhamed nosio, radi toga imaju i brade i smatraju da je to jedini ispravan naÄÂin prakticiranja vjere." Kako bi se dobro pripremio za svoju ulogu, Leon LuÄÂev se, objaÅ¡njava Jasmila Žbanić, morao puno družiti s pripadnicima tog vjerskog reda: "Leon je puno priÄÂao s nekima od selefija o tome zaÅ¡to su pristupili pokretu, jer je morao to i sam sebi vjerodostojno predoÄÂiti. PokuÅ¡ao je saznati zaÅ¡to su ljudi, koji prije ÄÂak nisu ni bili religiozni, postali vjernici i pridružili se selefijama, kako danas žive i kako drugi gledaju na njih. IÅ¡ao je u džamiju, nauÄÂio je klanjanje i osnove islama." Tijekom snimanja, prepriÄÂava Jasmila Žbanić, selefije koji su im bili savjetnici na filmu i oni koji su statirali bili su iznimno susretljivi. No, na suptilan su naÄÂin, nastavlja, pokuÅ¡avali pridobiti ÄÂlanove filmske ekipe da se prikljuÄÂe selefijama:
"Ermin Bravo, glumac koji je igrao lika koji Leona uvuÄÂe u priÄÂu sa selefijama, morao je nauÄÂiti govoriti jedan dio iz Kurana. Trebalo mu je mjesec i pol dana da to savlada. IÅ¡ao je kod Å¡erijatskog vrhovnika koji ga je nauÄÂio kako se ÄÂita i izgovara sura. Kad je na snimanju, pred dvjesto statista u džamiji, kako oni kažu, "uÄÂio" taj tekst, prave selefije su mu doÅ¡li reći: "Ã…Â teta Å¡to ti ovo nije u srcu, tako lijepo uÄÂiÅ¡." Bio je autentiÄÂan toliko da nisu vjerovali da glumi. ÄŒini mi se kako su stalno pokuÅ¡avali cijelu ekipu namamiti da se prikljuÄÂi selefijama. Meni su stalno govorili kako mi lijepo stoji marama jer sam u džamiji, prema pravilima ponaÅ¡anja, morala biti pokrivena."
Iako svojim miÅ¡ljenjem ne želi uvrijediti nikoga tko je religiozan, Jasmila Žbanić kaže kako ona privatno ne vidi Bosnu i Hercegovinu kao zemlju u kojoj bi vjera trebala imati kljuÄÂnu ulogu u bilo ÄÂemu:
"Ovdje postoje najmanje ÄÂetiri dominantne vjere, a ja ne vidim nijedan razlog zbog kojega bi neka od njih trebala prevagnuti. Imam potpuno drugaÄÂiju viziju suvremenog svijeta i smatram da njime ne treba dominirati religija."
Za selefije, objaÅ¡njava, prije rata u Bosni nije niti znala da postoje: "Tek nakon rata sam shvatila da postoje ljudi koji sebe nazivaju selefijama, a u medijskom i uliÄÂnom žargonu nazivaju ih vehabijama. Dogodilo mi se da se neki ljudi, u nekim situacijama, ne žele rukovati sa mnom jer sam žena, Å¡to mi je bilo Å¡okantno. JoÅ¡ Å¡okantnije mi je bilo to Å¡to sam ja te ljude poÄÂela doživljavati kao graÄ‘ane drugog reda, ÄÂudake. Bilo mi je nevjerojatno da u mom gradu postoje ljudi koje smatram toliko marginalnima, a opet su toliko prisutni i sve viÅ¡e medijski kreiraju sliku Bosne. PoÄÂela sam istraživati i otkrila da su neki moji prijatelji iz osnovne Å¡kole, neki s kojima sam na akademiji pila u kafanama, sada selefije i poÄÂelo me zanimati zaÅ¡to."
Prema njoj su se, kaže, mnogi od njih otvorili jer je svoje istraživanje zapoÄÂela sa željom da odbaci sve predrasude koje je kreirala kroz medije i kroz svoje osobne ukuse. Iako je poÄÂetak snimanja filma "Na putu" bio vezan uz za nju popriliÄÂno neugodnu situaciju, Jasmila Žbanić smatra da se mnoge stvari, pa i neugodnosti, dogaÄ‘aju jer se o njima nedovoljno razgovara. Zato je bitno, kaže, da se o uzrocima i posljedicama dolaska selefija u Bosnu otvori javna rasprava: "Smatram da naÄÂin razmiÅ¡ljanja koji sada prevladava - 'to se dogaÄ‘a u Bosni i ja nemam niÅ¡ta s tim' - nije prihvatljiv. To se dogaÄ‘a u Bosni i svi smo mi odgovorni za to Å¡to se dogaÄ‘a i trebamo shvatiti zaÅ¡to se to dogaÄ‘a i kuda sve to vodi. Nadam se da će ovaj film pokrenuti pitanje zaÅ¡to je vehabizam u Bosni postao tako masovan."
- im_ex
- Velicanstvo Foruma
- Postovi: 14847
- Pridružen/a: 11 Dec 2007 02:00
- Lokacija: Dusa mi ostade tamo
Re: Na putu - novi film Jasmile Zbanic
Svjetska premijera u Berlinu
"Na putu" oduševio publiku na Berlinaleu
VeÄÂeras je u okviru 60. Berlinalea održana svjetska premijera filma "Na putu" Jasmile Žbanić koju je pratilo viÅ¡e od 1.000 ljubitelja filma. Film je oduÅ¡evio prisutnu publiku i time opravdao oÄÂekivanja i potvrdio sjajan posao naÅ¡e redateljke.
"Ispunila sam svoju želju da i ovaj drugi film prikažem u Berlinu, mada je drugi film uvijek i najteži", rekla je Jasmila za Federalnu televiziju.
Nakon filma "Grbavica" i drugi projekat Jasmile Žbanić uÅ¡ao je u takmiÄÂarski program jednog od najvećih svjetskih filmskih festivala gdje će se za joÅ¡ jednog Zlatnog medvjeda boriti sa 19 drugih autora, meÄ‘u kojima su rediteljska imena poput Romana Polanskog.
“Dobro je napravlje, bez moralnih sudova, potpuno je otvoren, a glumica je odliÄÂno odigrala svoju ulogu. FantastiÄÂna je! Dala bih joj “Srebrenog medvjedaâ€Â, reakcija je gledateljke koja je imala priliku pogledati premijeru filma, prenosi Deutsche Welle.
U subotu, 20. febuara bit će održana sveÄÂana dodjela nagrada na najvećem svjetskom festivalu publike, nakon ÄÂega će uslijediti i bh. premijera filma, 25. febuara u sarajevskoj olimpijskoj dvorani Zetra
Sretno, Jasmila!
"Na putu" oduševio publiku na Berlinaleu
VeÄÂeras je u okviru 60. Berlinalea održana svjetska premijera filma "Na putu" Jasmile Žbanić koju je pratilo viÅ¡e od 1.000 ljubitelja filma. Film je oduÅ¡evio prisutnu publiku i time opravdao oÄÂekivanja i potvrdio sjajan posao naÅ¡e redateljke.
"Ispunila sam svoju želju da i ovaj drugi film prikažem u Berlinu, mada je drugi film uvijek i najteži", rekla je Jasmila za Federalnu televiziju.
Nakon filma "Grbavica" i drugi projekat Jasmile Žbanić uÅ¡ao je u takmiÄÂarski program jednog od najvećih svjetskih filmskih festivala gdje će se za joÅ¡ jednog Zlatnog medvjeda boriti sa 19 drugih autora, meÄ‘u kojima su rediteljska imena poput Romana Polanskog.
“Dobro je napravlje, bez moralnih sudova, potpuno je otvoren, a glumica je odliÄÂno odigrala svoju ulogu. FantastiÄÂna je! Dala bih joj “Srebrenog medvjedaâ€Â, reakcija je gledateljke koja je imala priliku pogledati premijeru filma, prenosi Deutsche Welle.
U subotu, 20. febuara bit će održana sveÄÂana dodjela nagrada na najvećem svjetskom festivalu publike, nakon ÄÂega će uslijediti i bh. premijera filma, 25. febuara u sarajevskoj olimpijskoj dvorani Zetra
Sretno, Jasmila!
Kuda idu ljudi kao ja ...
Re: Na putu - novi film Jasmile Zbanic
VELIKO INTERESOVANJE ZA BH. PREMIJERU FILMA „NA PUTU“ JASMILE ŽBANIÄâ€
Nakon svjetske premijere filma NA PUTU bh. scenaristice i rediteljke Jasmile Žbanić na prestižnom Internacionalnom filmskom festivalu u Berlinu, u ÄÂetvrtak, 25. februara, sa poÄÂetkom u 20.30 sati, u olimpijskoj dvorani Zetra biće upriliÄÂena sveÄÂana bh. premijera ovog ostvarenja.
Sada je već izvjesno da će se ekipa filma NA PUTU pokloniti publici u prepunoj dvorani Zetra budući da je u prodaji do ovog trenutka ostao veoma mali broj ulaznica za premijeru.
Svi oni koji ne budu u prilici da vide film na premijeri već narednog dana moći će to uÄÂiniti u nekoliko bh. gradova.
Film NA PUTU će se od petka, 26. februara prikazivati na redovnom repertoaru sarajevskih kina Meeting Point i multiplexa Cinema City. Istog dana vidjeće ga i publika u Multiplexu Ekran u Zenici, kinu Una u Bihaću, kinu Theatre u BusovaÄÂi, te u kinu Borak u Ã…Â irokom Brijegu.
Od narednog dana, 27. februara film će moći pogledati i publika u kakanjskom Domu kulture, te u kinu Mogorjelo u Čapljini.
Nakon svjetske premijere filma NA PUTU bh. scenaristice i rediteljke Jasmile Žbanić na prestižnom Internacionalnom filmskom festivalu u Berlinu, u ÄÂetvrtak, 25. februara, sa poÄÂetkom u 20.30 sati, u olimpijskoj dvorani Zetra biće upriliÄÂena sveÄÂana bh. premijera ovog ostvarenja.
Sada je već izvjesno da će se ekipa filma NA PUTU pokloniti publici u prepunoj dvorani Zetra budući da je u prodaji do ovog trenutka ostao veoma mali broj ulaznica za premijeru.
Svi oni koji ne budu u prilici da vide film na premijeri već narednog dana moći će to uÄÂiniti u nekoliko bh. gradova.
Film NA PUTU će se od petka, 26. februara prikazivati na redovnom repertoaru sarajevskih kina Meeting Point i multiplexa Cinema City. Istog dana vidjeće ga i publika u Multiplexu Ekran u Zenici, kinu Una u Bihaću, kinu Theatre u BusovaÄÂi, te u kinu Borak u Ã…Â irokom Brijegu.
Od narednog dana, 27. februara film će moći pogledati i publika u kakanjskom Domu kulture, te u kinu Mogorjelo u Čapljini.
Re: Na putu - novi film Jasmile Zbanic
Blogerski zapis Harisa Pašovića
Naš život na dlanu i "Na putu"
O njihovim životima saznajemo kao Å¡to saznajemo o životima naÅ¡ih prijatelja. Amar voli da popije koju ÄÂaÅ¡icu viÅ¡e. Tada pjeva s rajom u kafani. Luna voli svoju nenu. Amaru su roditelji ubijeni u ratu. Luna i Amar ne mogu imati djece. Lunini roditelji su ubijeni, a ona, nena i dedo su prognani iz Bijeljine. Amar je u ratu bio borac. Amarov brat je bio borac, ubijen je u ratu. Tako, malo pomalo, postajemo dio njihovih života, a oni dio naÅ¡eg života.
Što vrijeme više prolazi, razumijemo sve više i tu mladu ženu i tog mladog muškarca, a oni se razumiju sve manje. Postaje nepodnošljivo, volimo ih oboje, kao što volimo prijatelje, i kad su samo dragi i jednostavni, i kad ne odobravamo sve njihove postupke, i kad oni naprave nekakvu glupost.
Film "Na putu" Jasmile Žbanić pogodio me je kao da se radi o ljudima koje poznajem. Ili, da budem iskren do kraja, kao da se radi o meni samom. Pitam se, i pitam se ponovo – Å¡ta je to tako uzbudljivo u ovom filmu? Nema jednostavnog odgovora. Scenario, režija i glumci; fotografija, montaža i muzika – sve je tako jednostavno dobro, tako suptilno, obiÄÂno-neobiÄÂno, jasno i mistiÄÂno... To je duboko misaon film, i duboko osjećajan film.
Kod Jasmile Žbanić nema ideologije
Film "Na putu" me je opustio na poÄÂetku, odmah zatim fokusirao i ja sam mu se zatim predao, jer sam mu povjerovao, jer me je ispunilo to poÅ¡tovanje koje film ima prema svojim likovima, dogaÄ‘ajima o kojima govori i, Å¡to rijetko osjetim u kinu, taj film mene poÅ¡tuje kao gledaoca. Kod Jasmile Žbanić nema ideologije, nema rediteljske samozaljubljenosti, nema pokazivanja koliko je rediteljka zanimljiva, inteligentna, luda, vjeÅ¡ta. Rediteljka je u ovom filmu prisutna onoliko koliko treba, pravedna prema svojim likovima, suosjećajna bez sentimentalnosti. Film "Na putu" je magija rediteljke koja je ljubavnica istinitog.
Postoji jedna scena u filmu u džamiji, kada Amar sluÅ¡a svog ratnog prijatelja Bahriju kako uÄÂi suru Ar-Rahman. Scena traje dugo, snimljena je i montirana veoma jednostavno. To je scena koja u svojoj emocionalnoj, misaonoj i metafiziÄÂkoj dimenziji, filmski izražava jedno kompleksno stanje svijeta kojeg smo svjesni, ali ga ne umijemo objasniti.
To je ono stanje u kojem prepoznajemo Å¡ta je Ludwig Wittgenstein, jedan od najvećih filozofa XX stoljeća, mislio kada je rekao: "Zaista, postoje stvari koje nije moguće izraziti rijeÄÂima. One sebe manifestiraju. One su ono Å¡to je mistiÄÂno".
Majstorstvo rediteljke Žbanić inspirira glumce u ovom filmu. Oni su sigurni pod njenim vodstvom i kreiraju svoje uloge suptilno i pametno. Izvrsni su u epizodnim ulogama Mirjana Karanović, Luna Mijatović, Izudin Bajrović, Jasna Berry, Vanesa Glođo, Jasna Žalica. Marija Kohn igra nenu sa snagom i krhkosti koje nas istovremeno potresaju i ohrabruju.
Sebastian Cavazza glumi Amarovog druga Dejana odrijeÅ¡ito, u kratkom vremenu stvara ÄÂovjeka koji je uravnotežen, realistiÄÂan i pomalo razoÄÂaran svijetom. On od tog svijeta baÅ¡ ne oÄÂekuje previÅ¡e, ali ga taj svijet joÅ¡ uvijek zna loÅ¡e iznenaditi. Nina Violić kao Lunina drugarica Ã…Â ejla, donosi neku duboku tugu života u Sarajevu. Ona je naizgled snažna, mada zapravo, neispunjena, svjesna "nepodnoÅ¡ljive lakoće postojanja".
Ermin Bravo je brilijantan u liku Bahrije, Amarovog suborca iz vremena rata, sada vehabije. Bravo nam približava jednog zatvorenog, tragiÄÂnog ÄÂovjeka. Taj ÄÂovjek snagom volje i odluÄÂan da ne bude nikada viÅ¡e izdan i ponižen, gradi jedan utopijski svijet. Gotovo oÄÂajniÄÂki, on gradi zaÅ¡tićeni prostor neke ÄÂistoće, potrebe za redom i poÅ¡tenjem. On se prepuÅ¡ta duhovnosti u kojoj pronalazi ljepotu, ali ponesen svojom idejom, ne shvata da je preÅ¡ao granicu razumnog.
Leon LuÄÂev u ulozi Amara i Zrinka CviteÅ¡ić u ulozi Lune su kreirali neÅ¡to Å¡to u potpunosti obuzme ÄÂovjeka, oni glume tako Å¡to nas diraju ispod kože. Luna Zrinke CviteÅ¡ić privlaÄÂi i odbija, volim je i nervira me, boli me njen problem i ljutim se Å¡to ne shvata Amara. Onda shvatim, da je ona samo filmski lik i da nije normalno da reagujem kao da je stvarna osoba, neka moja drugarica. Pa, onda shvatim da me je to glumica zavela svojom umjetniÄÂkom moći i prepuÅ¡tam joj se da me vodi na nevjerovatno uzbudljivo putovanje u kompliciranu liÄÂnost jedne oÄÂaravajuće mlade žene.
Rediteljica je napravila genijalan film
Leon LuÄÂev je u ovom filmu moj brat. Uznemiruje me koliko poznajem tog Amara. Boli me njegova bol i boli me Å¡to ne znam da mu pomognem. LuÄÂev je u ovoj ulozi stavaraniji od realnosti. Snagom svog umjetniÄÂkog genija on izražava dubinu ljudske prirode tako da shvatamo zaÅ¡to je gluma viÅ¡e i manje od života. Christine A. Maier, direktorica fotografije, je besprijekorna. U perfektnoj mjeri ideje, emocije, kompozicije, kolora, oÅ¡trine i kretnje, Christine A. Maier daje naÅ¡em umu jasan pogled na jedan složeni svijet. Ne viÅ¡e od onog Å¡to oko može vidjeti. Ne manje od onog Å¡to pogled može podnijeti.
Scenografi Lada Maglajlić i Amir Vuk, kostimografkinja Lejla Hodžić, montažerka Niki Mossböck, kompozitor Brano Jakubović i tonski dizajneri Igor ÄŒamo i Lars Ginzel, izvrstan su umjetniÄÂki orkestar koji u ovom filmu stvara harmoniju ozbiljnosti, ali i igre. Nevidljiv, a prisutan u svemu je producent Damir Ibrahimović.
Jasmila Žbanić je sa svojim saradnicima napravila genijalan film koji nas podsjeća da smo ozbiljni ljudi, da je istina dobra i važna, a ljudsko razumijevanje nezamjenjivo. Rediteljka Žbanić je opet fascinantna. Ona svojim djelom i svojim životom dokazuje da umjetnici ne smiju imati predrasude, da je naša dužnost da govorimo istinu i da je umjetnost oblik stvarnosti koji je suštinski i estetski i demokratski.
Naš život na dlanu i "Na putu"
O njihovim životima saznajemo kao Å¡to saznajemo o životima naÅ¡ih prijatelja. Amar voli da popije koju ÄÂaÅ¡icu viÅ¡e. Tada pjeva s rajom u kafani. Luna voli svoju nenu. Amaru su roditelji ubijeni u ratu. Luna i Amar ne mogu imati djece. Lunini roditelji su ubijeni, a ona, nena i dedo su prognani iz Bijeljine. Amar je u ratu bio borac. Amarov brat je bio borac, ubijen je u ratu. Tako, malo pomalo, postajemo dio njihovih života, a oni dio naÅ¡eg života.
Što vrijeme više prolazi, razumijemo sve više i tu mladu ženu i tog mladog muškarca, a oni se razumiju sve manje. Postaje nepodnošljivo, volimo ih oboje, kao što volimo prijatelje, i kad su samo dragi i jednostavni, i kad ne odobravamo sve njihove postupke, i kad oni naprave nekakvu glupost.
Film "Na putu" Jasmile Žbanić pogodio me je kao da se radi o ljudima koje poznajem. Ili, da budem iskren do kraja, kao da se radi o meni samom. Pitam se, i pitam se ponovo – Å¡ta je to tako uzbudljivo u ovom filmu? Nema jednostavnog odgovora. Scenario, režija i glumci; fotografija, montaža i muzika – sve je tako jednostavno dobro, tako suptilno, obiÄÂno-neobiÄÂno, jasno i mistiÄÂno... To je duboko misaon film, i duboko osjećajan film.
Kod Jasmile Žbanić nema ideologije
Film "Na putu" me je opustio na poÄÂetku, odmah zatim fokusirao i ja sam mu se zatim predao, jer sam mu povjerovao, jer me je ispunilo to poÅ¡tovanje koje film ima prema svojim likovima, dogaÄ‘ajima o kojima govori i, Å¡to rijetko osjetim u kinu, taj film mene poÅ¡tuje kao gledaoca. Kod Jasmile Žbanić nema ideologije, nema rediteljske samozaljubljenosti, nema pokazivanja koliko je rediteljka zanimljiva, inteligentna, luda, vjeÅ¡ta. Rediteljka je u ovom filmu prisutna onoliko koliko treba, pravedna prema svojim likovima, suosjećajna bez sentimentalnosti. Film "Na putu" je magija rediteljke koja je ljubavnica istinitog.
Postoji jedna scena u filmu u džamiji, kada Amar sluÅ¡a svog ratnog prijatelja Bahriju kako uÄÂi suru Ar-Rahman. Scena traje dugo, snimljena je i montirana veoma jednostavno. To je scena koja u svojoj emocionalnoj, misaonoj i metafiziÄÂkoj dimenziji, filmski izražava jedno kompleksno stanje svijeta kojeg smo svjesni, ali ga ne umijemo objasniti.
To je ono stanje u kojem prepoznajemo Å¡ta je Ludwig Wittgenstein, jedan od najvećih filozofa XX stoljeća, mislio kada je rekao: "Zaista, postoje stvari koje nije moguće izraziti rijeÄÂima. One sebe manifestiraju. One su ono Å¡to je mistiÄÂno".
Majstorstvo rediteljke Žbanić inspirira glumce u ovom filmu. Oni su sigurni pod njenim vodstvom i kreiraju svoje uloge suptilno i pametno. Izvrsni su u epizodnim ulogama Mirjana Karanović, Luna Mijatović, Izudin Bajrović, Jasna Berry, Vanesa Glođo, Jasna Žalica. Marija Kohn igra nenu sa snagom i krhkosti koje nas istovremeno potresaju i ohrabruju.
Sebastian Cavazza glumi Amarovog druga Dejana odrijeÅ¡ito, u kratkom vremenu stvara ÄÂovjeka koji je uravnotežen, realistiÄÂan i pomalo razoÄÂaran svijetom. On od tog svijeta baÅ¡ ne oÄÂekuje previÅ¡e, ali ga taj svijet joÅ¡ uvijek zna loÅ¡e iznenaditi. Nina Violić kao Lunina drugarica Ã…Â ejla, donosi neku duboku tugu života u Sarajevu. Ona je naizgled snažna, mada zapravo, neispunjena, svjesna "nepodnoÅ¡ljive lakoće postojanja".
Ermin Bravo je brilijantan u liku Bahrije, Amarovog suborca iz vremena rata, sada vehabije. Bravo nam približava jednog zatvorenog, tragiÄÂnog ÄÂovjeka. Taj ÄÂovjek snagom volje i odluÄÂan da ne bude nikada viÅ¡e izdan i ponižen, gradi jedan utopijski svijet. Gotovo oÄÂajniÄÂki, on gradi zaÅ¡tićeni prostor neke ÄÂistoće, potrebe za redom i poÅ¡tenjem. On se prepuÅ¡ta duhovnosti u kojoj pronalazi ljepotu, ali ponesen svojom idejom, ne shvata da je preÅ¡ao granicu razumnog.
Leon LuÄÂev u ulozi Amara i Zrinka CviteÅ¡ić u ulozi Lune su kreirali neÅ¡to Å¡to u potpunosti obuzme ÄÂovjeka, oni glume tako Å¡to nas diraju ispod kože. Luna Zrinke CviteÅ¡ić privlaÄÂi i odbija, volim je i nervira me, boli me njen problem i ljutim se Å¡to ne shvata Amara. Onda shvatim, da je ona samo filmski lik i da nije normalno da reagujem kao da je stvarna osoba, neka moja drugarica. Pa, onda shvatim da me je to glumica zavela svojom umjetniÄÂkom moći i prepuÅ¡tam joj se da me vodi na nevjerovatno uzbudljivo putovanje u kompliciranu liÄÂnost jedne oÄÂaravajuće mlade žene.
Rediteljica je napravila genijalan film
Leon LuÄÂev je u ovom filmu moj brat. Uznemiruje me koliko poznajem tog Amara. Boli me njegova bol i boli me Å¡to ne znam da mu pomognem. LuÄÂev je u ovoj ulozi stavaraniji od realnosti. Snagom svog umjetniÄÂkog genija on izražava dubinu ljudske prirode tako da shvatamo zaÅ¡to je gluma viÅ¡e i manje od života. Christine A. Maier, direktorica fotografije, je besprijekorna. U perfektnoj mjeri ideje, emocije, kompozicije, kolora, oÅ¡trine i kretnje, Christine A. Maier daje naÅ¡em umu jasan pogled na jedan složeni svijet. Ne viÅ¡e od onog Å¡to oko može vidjeti. Ne manje od onog Å¡to pogled može podnijeti.
Scenografi Lada Maglajlić i Amir Vuk, kostimografkinja Lejla Hodžić, montažerka Niki Mossböck, kompozitor Brano Jakubović i tonski dizajneri Igor ÄŒamo i Lars Ginzel, izvrstan su umjetniÄÂki orkestar koji u ovom filmu stvara harmoniju ozbiljnosti, ali i igre. Nevidljiv, a prisutan u svemu je producent Damir Ibrahimović.
Jasmila Žbanić je sa svojim saradnicima napravila genijalan film koji nas podsjeća da smo ozbiljni ljudi, da je istina dobra i važna, a ljudsko razumijevanje nezamjenjivo. Rediteljka Žbanić je opet fascinantna. Ona svojim djelom i svojim životom dokazuje da umjetnici ne smiju imati predrasude, da je naša dužnost da govorimo istinu i da je umjetnost oblik stvarnosti koji je suštinski i estetski i demokratski.
Re: Na putu - novi film Jasmile Zbanic
Tek juce sam saznala da mi je Jasmila Zbanic, sasvim bliska rodica iz Sarajeva....
Drago mi je i cestitam joj na uspjehu...
Ujedno, veoma sam tuzna za vijest da je nedavno izgubila mamu...Inace jedna lijepa i draga osoba..koja je na mene ostavila poseban dojam jos kao maloj djevojcici...
Drago mi je i cestitam joj na uspjehu...
Ujedno, veoma sam tuzna za vijest da je nedavno izgubila mamu...Inace jedna lijepa i draga osoba..koja je na mene ostavila poseban dojam jos kao maloj djevojcici...
Re: Na putu - novi film Jasmile Zbanic
Ja mislim da je dosta i tvog smisla za humor...
P R O V J E R I .... GanJicu..
P R O V J E R I .... GanJicu..
- im_ex
- Velicanstvo Foruma
- Postovi: 14847
- Pridružen/a: 11 Dec 2007 02:00
- Lokacija: Dusa mi ostade tamo
Re: Na putu - novi film Jasmile Zbanic
Danas (konacno) odgledah film, koji bih skalom od 1- 5 vrednovala sa 4+.
Zapazih par propusta kojih nije smjelo biti, a najveci propust vezan je za scenu porodicnog bajramskog slavlja, odnosno alkoholiziranje tokom bajramovanja, a to nije nasa realnost (ni slucajno me ne demantuj pominjuci bajramovanje uz alkoholiziranje a u ugostiteljskim objektima!!!!!!!!!)
Drugi propust vezan je za Bahrijino pjevanje na posijelu u kampu, zar ono "vehabije" nisu protivnici pjesme?!
Erminu svaka pohvala na odlicno odglumljenoj ulozi; osjetno je kolko truda je ulozio, svaka cast - savrseno originalno odbranjena uloga Bahrije.
Onakvom zavrsnicom filma sam odusevljena, ostavljeno je gledaocima da sami donesu zakljucak. Jednostavno, da odsutis.
Jos sam pod dojmom.
I kako god, moj zakljucak je - Luna Amara i nije jako voljela, kako se cinilo da voli.
Rado bih cula i vase misljenje.
Niko nije odgledao film?
usput - dostupan je na netu
Zapazih par propusta kojih nije smjelo biti, a najveci propust vezan je za scenu porodicnog bajramskog slavlja, odnosno alkoholiziranje tokom bajramovanja, a to nije nasa realnost (ni slucajno me ne demantuj pominjuci bajramovanje uz alkoholiziranje a u ugostiteljskim objektima!!!!!!!!!)
Drugi propust vezan je za Bahrijino pjevanje na posijelu u kampu, zar ono "vehabije" nisu protivnici pjesme?!
Erminu svaka pohvala na odlicno odglumljenoj ulozi; osjetno je kolko truda je ulozio, svaka cast - savrseno originalno odbranjena uloga Bahrije.
Onakvom zavrsnicom filma sam odusevljena, ostavljeno je gledaocima da sami donesu zakljucak. Jednostavno, da odsutis.
Jos sam pod dojmom.
I kako god, moj zakljucak je - Luna Amara i nije jako voljela, kako se cinilo da voli.
Rado bih cula i vase misljenje.
Niko nije odgledao film?
usput - dostupan je na netu
Kuda idu ljudi kao ja ...
- im_ex
- Velicanstvo Foruma
- Postovi: 14847
- Pridružen/a: 11 Dec 2007 02:00
- Lokacija: Dusa mi ostade tamo
Re: Na putu - novi film Jasmile Zbanic
Haj dobro, nije ti se dopao, nije ... niti me cudi, niti treba ikoga cuditi, sto zena, dvjesto ***a, znas ono
Salu na stranu, rado bih da cujem kako analiziras onakvu zavrsnicu
Salu na stranu, rado bih da cujem kako analiziras onakvu zavrsnicu
Kuda idu ljudi kao ja ...