Želi li nam planet nešto poručiti: Najveće prirodne katastrofe 21. vijeka

POTRES NA HAITIJU, 2010.
ŠTA SE DOGODILO: Najsiromašniju zemlju zapadne hemisfere je pogodila serija potresa koja je počela udarom od 7 stupnjeva po Rihterovoj ljestvici koji je ubio, pretpostavlja se 150.000 ljudi. Ukupan broj umrlih bi mogao biti i 200.000, a, dok je službena potraga za preživjelima završena, glavna je preokupacija svjetskih vlada i humanitarnih organizacija dovlačenje i distribucija pomoći žrtvama. Zbog uništene infrastrukture, posebno aerodroma, taj je zadatak vrlo težak.
KOJE SU POSLJEDICE: Osim siromaštva, Haitijem haraju korupcija i nasilje. Predsjednik Aristide je 2004. godine svrgnut sa vlasti i transportovan u SAD. Iza državnog udara stoji njegovo odbijanje da sve nacionalne resurse preda u privatno vlasništvo. Misija UN-a od tada nadgleda izbore i održava mir u zemlji kojoj je potres najmanje šta joj je trebao u ovom trenutku.
A NAKON TOGA?: SAD je već poslao 15.000 vojnika na Haiti uz objašnjenje kako je njihov zadatak štititi zalihe i raspodjelu pomoći. Mnogi to vide kao stranu okupaciju Haitija i silu koja će provesti u djelo ono čemu se Aristide opirao i šta ga je stajalo posla. Sada, kada je cijela zemlja u šoku zbog katastrofe je prilika velikim korporacijama da izgrade Haiti po slobodne trgovine bez regulacije vlasti u kojem mogu raditi šta žele, navodi Net.

CIKLON NARGIS U MIJANMARU, 2008.
ŠTA SE DOGODILO: Najmanje je 138.000 ljudi poginulo u naletu ciklona čije ime na jeziku Urdu znači narcis. Vojna hunta koja je na vlasti u Mijanmaru (nekadašnjoj Burmi) je u jednom trenutku prestala brojati mrtve kako bi spriječila političke nemire. Nakon toga je blokirala stranu pomoć pa se smatra da je ukupan broj mrtvih od posljedica ovog ciklona blizu milion.
KOJE SU POSLJEDICE: Vojna hunta nije prihvatila indijska upozorenja o ciklonu, a nema adekvatan sistem dojave. Mrtvi su ostavljeni samo da leže na cesti. Prihvatili su pomoć u hrani, lijekovima i novcu, ali nisu dopustili radnicima međunarodnih humanitarnih organizacija ulazak u zemlju. Počelo se pričati i dokazivati kako vojska pomoć uzima sebi.
A NAKON TOGA: Nakon dvije sedmice međunarodnih pritisaka i optužbi za genocid nad 1,5 miliona ljudi kojima prijete glad i bolesti, mijanmarski generali su pristali pustiti u zemlju humanitarce koji su organizovali ublažavanje posljedica ciklona. Pomoć žrtvama su prikazali kao pomoć koju dijeli sama hunta, a ne međunarodne organizacije. Veliki dio pomoći su zadržali za sebe, a UN-ov izvještaj je pokazao kako je 15 mjeseci nakon katastrofe namireno tek 7% potreba, iako su dana sva potrebna sredstva. A od 150 miliona  dolara pomoći za izgradnju stambenih prostora, tek je trećina toga dana ljudima. Pretpostavlja se da je 209.000 porodica samo obnovilo svoje kuće.

POTRES U SEČUANU U KINI, 2008.
ŠTA SE DOGODILO: Središnja Kina je seizmički osjetljivo područje, a potres koji je u maju 2008. ubio preko 69.000 ljudi (još ih se 18.000 službeno vodi nestalima), ozlijedio preko 370.000, a 11 miliona ostavio bez krova nad glavom, nije čak ni najveći koji je pogodio Kinu. Prije 30 godina je najveći potres u savremenoj historiji čovječanstva odnio 242.000 života u sjeverozapadnoj Kini. Sečuan su nakon ovog još barem pola godine tresli manji potresi.
KOJE SU POSLJEDICE: U potresu je srušeno 7.000 učionica u kojima je stradalo na hiljade djece. Roditelji poginule djece su optužili lokalne moćnike da su sredstva za izgradnju škola strpali u vlastiti džep, umjesto da naprave čvrste zgrade koje bi djeci vjerovatno spasile živote. Vlada je obećala istragu, ali , nakon nekoliko mjeseci čekanja, roditelji su počeli organizovati proteste. Nakon toga im je vlada počela prijetiti, a neke i pohapsila.
A NAKON TOGA?: Krajem 2008. je kineska vlast najavila kako će u obnovu štete od potresa uložiti bilijun juana. Godišnjica tragedije je obilježena minutom šutnje, što je prvi put da je tim činom u Kini obilježeno nešto drugo osim godišnjice smrti visokog funkcionara partije.

POTRES U KAŠMIRU, 2005.
ŠTA SE DOGODILO: Oko Kašmira se Pakistan i Indija sukobe od kad su Britanci napustili to područje i ostavili nered koji su trebala pomesti neovisne države koje su nastale nakon toga. Potres početkom oktobra 2005. je najteže pogodio dio kojim upravlja Pakistan pa je tamo poginulo 79.000 ljudi, dok ih je u indijskom dijelu poginulo 1.400, a 106.000 ljudi je bilo ozlijeđeno. Otprilike 3,3 miliona ljudi je ostalo bez svojih domova.
KOJE SU POSLJEDICE: Epicentar potresa je bio u planinskom području pa su ljudi stradavali od odrona. Dodajte tome lošu kvalitetu gradnje tamošnjih zgrada i činjenicu da se potres dogodio u islamskom mjesecu Ramazana pa su se ljudi ujutro odmarali nakon obroka kojeg pojedu prije zore, a djeca su tek došla u školu pa je jasnije otkud toliko žrtava.
A NAKON TOGA: Vlast i humanitarne organizacije su morale pozivati stanovnike udaljenih planinskih područja pogođenih potresom da siđu kako bi im se mogla pružiti pomoć. Ukupno je osam miliona ljudi bilo pogođeno potresom i svima je trebalo pružiti neku vrstu pomoći. Najviše onim koji su ostali bez domova.

URAGANI U MEKSIČKOM ZALJEVU, 2005.
ŠTA SE DOGODILO: Jedan od najjačih uragana koji je pogodio američku obalu u kombinaciji sa neadekvatnim sistemom brana u nizinskom području osjetljivom na poplave doveo je do smrti 1836 osoba, nestanka 705 i štete preko 100 milijardi dolara. Dva dana prije Katrininog udara proglašena je opšta  opasnost, a dan prije je naređena ili preporučena evakuacija otprilike 1.2 miliona ljudi.
KOJE SU POSLJEDICE: Grad New Orleans u američkoj državi Louisiani se našao na glavnom udaru uragana. Neki njegovi dijelovi se nalaze ispod nivoa mora, a kada su brane popustile na 53 mjesta, pod vodom se našlo 80% grada. Savezna vlast je optužena zbog nebrige i nedovoljno ozbiljnog shvaćanja situacije. Sigurno je da su brane bile u njihovoj nadležnosti i da nisu održavane kako treba. I popustile su sve do zadnje.
A NAKON TOGA: Sedamdeset zemalja je SAD-u ponudilo pomoć, među njima Kuba i Venecuela. Te dvije zemlje su nudile preko milion dolara, pokretne bolnice, postrojenja za čišćenje vode, konzerviranu hranu, vodu u bocama, lož ulje, preko 1000 doktora i 26 tona lijekova. Njihova je pomoć odbijena. Pet godina nakon tragedije hiljade raseljenih osoba Louisiane i Mississippija žive u kamp kućicama.

TSUNAMI U INDIJSKOM OCEANU, 2004.
ŠTA SE DOGODILO: Megapotres sa epicentrom kraj zapadne obale Sumatre uzrokovao je tsunami i valove do 30 metara koji su udarili na obalu svih zemalja na obali Indijskog oceana. Više od 230.000 ljudi je poginulo u 14 zemalja, a najteže su pogođene Indonezija, Šri Lanka, Indija i Tajland .Pootres je bio snage između 9,1 i 9,3 stupnjeva po Rihteru i drugi je najjači izmjereni potres. Zbog njega se cijela Zemlja zadrhtala za jedan centimetar.
KOJE SU POSLJEDICE: Bez obzira što je tsunami uslijedio nekoliko sati nakon potresa, sve koje je udario je iznenadio. Siromašne zemlje oko Indijskog oceana nemaju sistem detekcije tsunamija kao zemalja Vatrenog kruga u Pacifiku. Tsunami, sa obzirom da nastaje ispod površine vode, je teško otkriti. Deseci hiljada stanovnika siromašnih sela uz obalu Sri Lanke, Tajlanda, Indonezije i Indije su stradale zbog toga.
A NAKON TOGA?: Ribarima koji su živjeli uz istočnu obalu Šri Lanke nije dozvoljena obnova njihovih sela. Vlada je tu zemlju prodala stranim korporacijama koje na njoj grade hotele za masovni turizam koji će donositi profit i vladi i korporacijama. Mnogi ovakvu gigantsku prirodnu katastrofu vide kao najavu smaka svijeta. Sudeći po svemu, smak svijeta smo i zaslužili.

• 28 Jan, 2010
• 961 pregleda