U BiH se umjesto mostova grade zidovi
Poslanik Evropskog parlamenta i potpredsjednik delegacije EP za odnose
sa Jugoistočnom Evropom Jelko Kacin, inicijator Rezolucije o Srebrenici koja je u
Parlamentu Evrope usvojena u januaru 2009. godine, govori o tome šta se
nakon toga dešavalo u regiji, zbog čega BiH nije usvojila Rezoluciju o
osudi genocida i zločina protiv čovječnosti počinjenog u Srebrenici, te o
motivima koji su ga doveli u Srebrenicu, gdje prisustvuje komemoraciji
i ukopu 775 žrtava.
Kacin: Mislim da je daleko manje važno koliko ja uspjevam u tome u Evropskoj uniji, u usporedbi s onim što se događa u Bosni i Hercegovini. Naime, etničko čišćenje u Istočnoj Bosni, koje je obavila Vojska RS pod komandom generala Ratka Mladića, je stvar koja traži korektnu refleksiju unutar BiH, jer ta refleksija je lakmusov papir koji daje odgovor koliko je Bosna i Hercegovina zrela da postane funkcionalna i kredibilna zemlja na putu u Evropsku uniju. Znate, sve zemlje Zapadnog Balkana imaju dosta primjedbi na to kako se ponašaju druge zemlje Zapadnog Balkana. Ono što nedostaje svima je autorefleksija i pogled u ogledalo da se vidi šta nije u redu u samoj zemlji. Zato mislim da je to veliki izazov, ne za narod nego za neke političare, koji kreiraju javno mnijenje i koji žele praksom konfrontacije ojačati svoj položaj, umjesto da političkom participacijom, međusobnim uvažavanjem i, prije svega, izgradnjom međusobnog povjerenja, stvaraju uslove za drugačiju i bolju evropsku BiH.
Kacin: Pa, tamo se još dešava. Desilo se najprije u Skupštini Crne Gore, pa odmah zatim u hrvatskom Saboru, pa je zatim i Narodna skupština Srbije usvojila rezoluciju koja nije identična našoj, ali je ipak korak u tom pravcu. Zadnja u tom lancu bila je Makedonija sa odlukom makedonskog Sobranja koji je usvojio istu tu rezoluciju koju smo mi dali u proceduru krajem 2008. godine, tako da su, kao što je očigledno, zapravo sve zemlje koje su susjede Bosne i Hercegovine usvojile neki stav prema tome što se desilo. Jedina koja preostaje je BiH sama, zato se problem vraća tamo gdje je i nastao.
Kacin: Moguće je. U BiH su dva entiteta, oba idu na izbore i u ovom momentu, iako se radi o 15. obljetnici genocida, koji je dva put bio odlukom jednog i drugog Suda potvrđen, razmišljaju o tome šta i ko će zadržati odnosno preuzeti glavnu ulogu u budućnosti pojedinih entiteta. Problem je baš u tome – da na nivou države Vijeće ministara nije vlada nego je daleko vlade, a BiH mora biti funkcionalna država. Samo funkcionalne države mogu biti dio Evropske unije. Ali, s druge strane, umjesto da se grade mostovi ka poboljšanju atmosfere, grade se zidovi između oba entiteta, i ja mislim da je tu glavni problem.
Kacin: Pozitivnu energiju treba uvijek promovisati, dok one koji su negativci treba jednostavno ignorisati i marginalizirati. To se događa u svim zemljama članicama EU, to je, da tako kažem, politička maksima. Moramo tražiti ono što nas udružuje, što nam omogućava da gradimo budućnost, a ne ono što nas udaljava.
Kacin: Ako se ukopava 775 identificiranih ostataka žrtava genocida u Srebrenici, to je dovoljan razlog da sam prisutan u Srebrenici. S druge strane, 15. obljetnica je i neki historijski momenat u kojem treba napraviti neku samorefleksiju. Ako dolaze četiri predsjednika, četiri premijera da budu nazočni toj dženazi, ja jednostavno mislim da je to poruka koju moraju svi građani Bosne i Hercegovine shvatiti. Ako cijeli svijet dolazii u Srebrenicu, bio bi red da i u BiH najviši funkcioneri dođu tamo i da gledaju, da razumiju, da ćute i da se iz svega toga štošta nauči.
RSE: Prije nekoliko dana, Vi ste na plenarnoj sjednici u Strazburu podsjetili evropske parlamentarce da se u nedelju navršava 15 godina od najstrašnijeg zločina nad civilnim stanovništvom na ovom kontinentu od završetka Drugog svjetskog rata. To je samo jedan od vaših postupaka kojim nastojite zemlje Evropske unije suočiti sa razmjerama ovog zločina protiv čovječnosti. Koliko u tome uspijevate?
Kacin: Mislim da je daleko manje važno koliko ja uspjevam u tome u Evropskoj uniji, u usporedbi s onim što se događa u Bosni i Hercegovini. Naime, etničko čišćenje u Istočnoj Bosni, koje je obavila Vojska RS pod komandom generala Ratka Mladića, je stvar koja traži korektnu refleksiju unutar BiH, jer ta refleksija je lakmusov papir koji daje odgovor koliko je Bosna i Hercegovina zrela da postane funkcionalna i kredibilna zemlja na putu u Evropsku uniju. Znate, sve zemlje Zapadnog Balkana imaju dosta primjedbi na to kako se ponašaju druge zemlje Zapadnog Balkana. Ono što nedostaje svima je autorefleksija i pogled u ogledalo da se vidi šta nije u redu u samoj zemlji. Zato mislim da je to veliki izazov, ne za narod nego za neke političare, koji kreiraju javno mnijenje i koji žele praksom konfrontacije ojačati svoj položaj, umjesto da političkom participacijom, međusobnim uvažavanjem i, prije svega, izgradnjom međusobnog povjerenja, stvaraju uslove za drugačiju i bolju evropsku BiH.
RSE: Vi ste inicijator Rezolucije o Srebrenici koju je Parlament Evrope usvojio u januaru 2009. godine. Taj primjer nije slijedila BiH, koja je i dalje bez Rezolucije o osudi zločina počinjenog u tada zaštićenoj zoni UN-a. Dakle, ako izuzmemo zemlju gdje se genocid dogodio, možete li ocijeniti ono što se dešavalo u regiji nakon januara 2009.?
Kacin: Pa, tamo se još dešava. Desilo se najprije u Skupštini Crne Gore, pa odmah zatim u hrvatskom Saboru, pa je zatim i Narodna skupština Srbije usvojila rezoluciju koja nije identična našoj, ali je ipak korak u tom pravcu. Zadnja u tom lancu bila je Makedonija sa odlukom makedonskog Sobranja koji je usvojio istu tu rezoluciju koju smo mi dali u proceduru krajem 2008. godine, tako da su, kao što je očigledno, zapravo sve zemlje koje su susjede Bosne i Hercegovine usvojile neki stav prema tome što se desilo. Jedina koja preostaje je BiH sama, zato se problem vraća tamo gdje je i nastao.
RSE: Kako objašnjavate da BiH ipak nije osudila etničko čišćenje i zločin u Srebrenici?
Kacin: Moguće je. U BiH su dva entiteta, oba idu na izbore i u ovom momentu, iako se radi o 15. obljetnici genocida, koji je dva put bio odlukom jednog i drugog Suda potvrđen, razmišljaju o tome šta i ko će zadržati odnosno preuzeti glavnu ulogu u budućnosti pojedinih entiteta. Problem je baš u tome – da na nivou države Vijeće ministara nije vlada nego je daleko vlade, a BiH mora biti funkcionalna država. Samo funkcionalne države mogu biti dio Evropske unije. Ali, s druge strane, umjesto da se grade mostovi ka poboljšanju atmosfere, grade se zidovi između oba entiteta, i ja mislim da je tu glavni problem.
RSE: Na drugoj strani ipak je mnogo ljudi koji žele ”ukinuti zidove” ali ta njihova pozitivna energija kao da ostaje u drugom planu.
Kacin: Pozitivnu energiju treba uvijek promovisati, dok one koji su negativci treba jednostavno ignorisati i marginalizirati. To se događa u svim zemljama članicama EU, to je, da tako kažem, politička maksima. Moramo tražiti ono što nas udružuje, što nam omogućava da gradimo budućnost, a ne ono što nas udaljava.
RSE: Bili ste prisutni ste na Komemoraciji i ceremoniji ukopa žrtava u Potočarima. Šta Vas je kao čovjeka presudno motivisalo da krenete na ovaj put?
Kacin: Ako se ukopava 775 identificiranih ostataka žrtava genocida u Srebrenici, to je dovoljan razlog da sam prisutan u Srebrenici. S druge strane, 15. obljetnica je i neki historijski momenat u kojem treba napraviti neku samorefleksiju. Ako dolaze četiri predsjednika, četiri premijera da budu nazočni toj dženazi, ja jednostavno mislim da je to poruka koju moraju svi građani Bosne i Hercegovine shvatiti. Ako cijeli svijet dolazii u Srebrenicu, bio bi red da i u BiH najviši funkcioneri dođu tamo i da gledaju, da razumiju, da ćute i da se iz svega toga štošta nauči.
- 14 Jul, 2010
- 725 pregleda
- Bez komentara