Krah Lagumdžijine alijanse, vlast formira „velika četvorka“

Mjesec dana nakon održanih parlamentarnih izbora naziru se konture nove parlamentarne većine koja će formirati izvršnu vlast na svim razinama. Riječ je o koaliciji „velike četvorke“ (SDP+SDA+SNSD+HDZ) koju je relativni pobjednik parlamentarnih izbora - SDP -bezuspješno nastojao zaobići formiranjem neke nove Alijanse sastavljene od desetak manjih partija iz oba entiteta. Na tom projektu SDP i njegov lider Zlatko Lagumdžija predano su radili protekle tri sedmice nakon izbora, no nisu se makli s mjesta.

Tek kada je Lagumdžija udario glavom o zid, i kada je i njemu i drugima postalo jasno da od nove Alijanse neće biti ništa, na scenu je stupio lider SDA Sulejman Tihić, koji je u samo nekoliko dana uspio preokrenuti smjer događaja. Tihić se najprije sastao s čelnikom HDZ-a Draganom Čovićem a istovremeno je utanačio i termin sastanka sa šefom SNSD-a Miloradom Dodikom, s kojim je inače na stalnoj telefonskoj vezi. Trojac Tihić-Čović-Dodik još je daleko od postizanja čak i načelnog dogovora o programskim ciljevima nove parlamentarne većine i raspodjeli vlasti, ali je posve jasno da će „novi početak“ krenuti s mjesta gdje je BiH bila prije četiri godine, kada je bio usuglašen tzv. aprilski paket ustavnih promjena. Zanimljivo, sporazum o aprilskom paketu ustavnih promjena postignut je upravo u krugu stranaka koje bi u naredne četiri godine trebale činiti kičmu parlamentarne i izvršne vlasti na svim razinama.

POVRATAK „APRILSKE KOALICIJE“

Mada su u posljednje četiri godine odnosi unutar „aprilske koalicije“ (SDP, SDA, SNSD, HDZ) prilično narušeni, osobito između dvije socijaldemokratske partije, SNSD-a i SDP-a, „aprilska koalicija“, prema tvrdnjama u vrhu SDA, naprosto nema ozbiljnu alternativu. Za tu tvrdnju nude dva ključna razloga.

Prvo, zato što koalicija bez SNSD-a i HDZ-a, kakvu namjerava sklopiti lider SDP-a Lagumdžija, ne bi imala faktičku vlast na golemom dijelu BiH i što takva vlast ne bi uživala respekt najvećeg dijela srpskog i hrvatskog naroda u BiH. Golema većina Srba i Hrvata dala je povjerenje SNSD-u odnosno HDZ-u, i bilo bi krajnje rizično ignorirati većinsku izbornu volju dva konstitutivna naroda.

Drugo, unutar međunarodne zajednice ne postoji ni minimum entuzijazma za formiranje neke nove Alijanse po mjeri SDP-a. Dapače, evropski diplomati listom zagovaraju formiranje koalicije „velike četvorke“ koja bi imala komotnu parlamentarnu većinu i koja bi mogla obezbijediti stabilnu i respektabilnu izvršnu vlast.

TIHIĆ PREUZIMA LIDERSTVO

U političkim kuloarima navodi se i treći razlog zbog kojeg je Tihić pokrenuo diplomatsku ofanzivu, rizikujući otvaranje sukoba s liderom SDP-a Zlatkom Lagumdžijom.
Preuzimanjem štafetne palice iz ruku Zlatka Lagumdžije Tihić se pokušava nametnuti kao centralna figura nove vlasti, kao najmanji zajednički sadržilac, i kao jedini, nezaobilazni most između zavađenih koalicionih partnera -Lagumdžije i Dodika, te Lagumdžije i Čovića. Uspije li u svojoj nakani, Tihić će se nametnuti kao neformalni lider  „velike četvorke“, mada mu izborni rezultati nikako ne idu na ruku. Tihić je toga svjestan i zato je u prvih nekoliko sedmica nakon izbora prepustio inicijativu relativnom izbornom pobjedniku Zlatku Lagumdžiji. U akciju je krenuo tek kad je postalo jasno da Lagumdžijin SDP nema potrebni koalicioni kapacitet za formiranje efikasne i stabilne vlasti.

No, bez obzira na neuspjeli pokušaj formiranja Alijanse, Lagumdžija se, sasvim izvjesno, neće pomiriti s namijenjenom epizodnom ulogom u budućoj koaliciji „velike četvorke“.

SPORAN IZBOR MANDATARA

Najveći problem pred koalicionim partnerima i dalje ostaje izbor formalnog lidera buduće koalicije, koji će preuzeti vodstvo u Vijeću ministara BiH. Odranije je poznato da na ovu funkciju pretendiraju Zlatko Lagumždija, koji se poziva na izborne rezultate, i Dragan Čović, koji se poziva na nepisano pravilo nacionalne rotacije u centralnoj instituciji izvršne vlasti BiH. Prema pravilu na koje se poziva Čović, novi predsjedavajući VM BiH trebao bi biti Hrvat, budući da je aktuelni predsjednik Srbin i da je  njegov prethodnik bio izabran iz reda bošnjačkog naroda. Čović se također zalaže da hrvatski mandatar bude iz reda partije koja je dobila najveću podršku hrvatskog naroda, a to je nesumnjivo HDZ BiH.

Blistav izborni uspjeh SDP-a prilično je zasjenila činjenica da je ostvaren na prostoru s predominatnom bošnjačkom većinom: u Republici Srpskoj i kantonima s hrvatskom većinom SDP je dobio zanemarljivu podršku, koja prilično kompromitira multietnički karakter ove partije.

Prema trenutnom rasporedu snaga, Čović je u osjetnoj prednosti, budući da ima punu podršku Milorada Dodika i da je i najuži vrh SDA sklon rješenju koje bi smirilo političke frustracije hrvatskog naroda izazvane reizborom Željka Komšića.

Znakovita je činjenica da se iz SDP-a još uvijek nisu oglasili oko Tihićevog susreta s Čovićem i najavljenog susreta s Dodikom. Ne računajući, naravno, nezvanične poruke upućene Čoviću s SDP-ove Federalne televizije, koja lidera HDZ-a vidi u zatvoru a nikako na čelu Vijeća ministra BiH. Izostanak službenih reakcija mogao bi se protumačiti i kao prešutni pristanak SDP-a na formiranje parlamentarne većine s do jučer neprihvatljivim partnerima, SNSD-om i HDZ-om.


Bošnjaci poslušali poziv na promjene
IZBORI PO MJERI MEĐUNARODNE ZAJEDNICE

Uprkos bučnim pozivima na promjene, na parlamentarnim izborima 3.oktobra potvrđena je dominacija većine vladajućih partija. Jedina značajnija promjena dogodila se na bošnjačkoj sceni, gdje su Stranka za BiH i SDP zamijenili uloge. Izbori su potvrdili politički legitimitet partija „aprilske koalicije“ kako su manje-više otvoreno priželjkivali i zagovarali neki od najutjecajnijih diplomata međunarodne zajednice u BiH, koji su preko mreže nevladinih organizacija i utjecajnih medija presudno oblikovali ishod parlamentanih izbora.


Neizvjesna utrka Lagumdžije i Čovića
IZBOR MANDATARA U RUKAMA DODIKA

Odluku o mandataru Vijeća ministara BiH donijet će tročlano Predsjedništvo BiH u sastavu Nebojša Radmanović, Željko Komšić i Bakir Izetbegović. Posve je izvjesno da će Radmanović glasati za Čovića a Komšić za Lagumdžiju, što znači da će presuditi glas Bakira Izetbegovića. No, Predsjedništvo BiH je samo prva instanca a konačnu odluku o izboru mandatara donosi Predstavnički dom Parlamenta BiH većinom glasova koja podrazumijeva i famoznu entitetsku većinu. Prema trenutnom rasporedu političkih snaga, Lagumdžija bi uprkos protivljenju HDZ-a mogao obezbijediti dovoljnu podršku zastupnika iz Federacije BiH, ali teško da će obezbijediti dovoljan broj ruku zastupnika iz RS-a. Tim prije što je u međuvremenu  Dodik uspio razbiti jedinstvo predizborne koalicije „Zajedno za Srpsku“.

• 30 Okt, 2010
• 820 pregleda