NACIONALNI KONGRES RBIH: Srbija progoni svoga agenta Ganića!
Zašto je Alija Izetbegović izdajnik BiH? Zašto je kriv za zločine u Hercegovini? Kako je u Daytonu zaustavljena Armija RBiH i prodato pola države? Zbog čega Srbija progoni Ejupa Ganića? Za DEPO govori Muhamed Borogovac, član Nacionalnog kongresa RBiH
Razgovarala: Mirna DUHAČEK
Muhamed Borogovac jedan je od članova kontroverzne organizacije prije poznate pod imenom Bosanski kongres, a sada Nacionalni kongres RBiH, te urednik njihovog Glasnika. Kongres RBiH javnosti je najpoznatiji po tome što za veleizdaju BiH i Bošnjaka krivi Aliju Izetbegovića.
Muhamed Borogovac |
Borovac, nekadašnji profesor matematike na Univerzitetu u Tuzli, uoči početka prošlog rata postao je član tuzlanske SDA. Ubrzo je postao i njen portparol, ali onda je „otkrio spletke Alije Izetbegovića protiv BiH i njene Armije“. U martu 1993. napušta BiH i odlazi u Hrvatsku u posjetu porodici u izbjeglištvu, a zatim seli u SAD, gdje i danas živi. Godinu kasnije osniva Bosanski kongres, svojevrsnu organizaciju bh. dijaspore, koja ne priznaje Daytonski ustav, Sulejmana Tihića, Harisa Silajdžića i Zlatka Lagumdžiju naziva „posrbicama“, a Izetbegovića veleizdajnikom, o čemu otvoreno govori za DEPO.
Nacionalni kongres RBiH postoji više od 15 godina. Koji su bili Vaši motivi pokretanja ove organizacije i šta Vas i dalje drži na okupu? Koliko imate članova u svojim redovima?
Mi nismo članska organizacija, ne skupljamo imena članova niti članarine. Kada se kaze „politička organizacija“ naši ljudi, u skladu sa svojim iskustvom, uvijek zamišljaju način organizovanja neke partije koja se bori za vlast. Međutim, mi smo ovdje u SAD naučili da postoje mnogi drugi formalni i neformalni načini organizovanja, npr. asocijacije, franšize, mreže, itd. Dakle, mi smo asocijacija patriota Republike BiH. Šta to znači i kako to funkcioniše? Kada neki patriota Republike BiH dođe na ideju da uradi nešto za Republiku BiH, on je glavni izvođač radova i direktor i financijer. Na primjer, moj projekat je Glasnik Republike BiH. Imamo momka dobrovoljca koji brine za tehniku i koji je nedavno izgradio naš vlastiti server. Imamo dobrovoljce prevodioce. Vječito ću biti zahvalan gosp. Stjepanu Balogu iz Warena, Michigan, koji je preveo moju knjgu „Rat u BiH 1992-1995“ na engleski. Zatim, pojave se dobrovoljci koji prave intervjue i ostale političke spotove i postavljaju na YouTube. Ili, javi se dobrovoljac i potrudi se da dođemo do Ustava Republike BiH, koji bez tog još uvijek ne bi bio dostupan na internetu. Postoje ljudi koji su napravili patriotske web stranice. Neki drugi postiraju patriotske članke, na raznim forumima širom svijeta. Izdvojio bih doprinos dr. Vahida Sendijarevića. Trebalo bi mnogo prostora da pobrojim sve Sendijarevićeve projekte, pa ću izdvojiti samo jedan: dr. Sendijarević je svojim novcima financirao putovanja prof. Boylea i predstvnica Majki Srebrenice u Hag, kada su Srebreničanke tužile Ujedinjene nacije. Tada je Carla Del Ponte bila dirnuta njihovom sudbinom i tada im je obećala da će ih posjetiti u Vogošći i da će podići optužnicu protiv Miloševića za genocid u BiH, te je ispunila oba obećanja. Sjetimo se da je Milošević do tada odgovarao samo za zločine u Hrvtskoj i na Kosovu, da naši političari nisu ništa učinili da se on kazni i za zločine u BiH. Dakle, budući da Nacionalni kongres Republike BiH (osnovan kao „Bosanski kongres“) djeluje u veoma specifičnim uslovima, budući da smo razbacani po cijelom svijetu, te se ne možemo fizički sastajati, kroz 15 godina rada došli smo do gore opisanog načina djelovanja koji je najefikasniji u ovim uslovima.
Alija Izetbegović je po definciji veleizdajnik. On je prekršio mnogobrojne članove najvišeg pravnog akta drzave čiji je bio predsjednik, Ustava Republike BiH, a navedimo ovdje samo npr. član 155 Ustava R BiH, koji glasi: „Niko nema pravo da prizna ili potpiše kapitulaciju, niti da prihvati ili prizna okupaciju Republike Bosne i Hercegovine ili pojedinog njenog dijela. Niko nema pravo da spriječi građane Republike Bosne i Hercegovine da se bore protiv neprijatelja koji je napao Republiku. Takvi akti su protuustavni i kažnjavaju se kao izdaja Republike. Izdaja Republike je najteži zločin prema narodu i kažnjava se kao teško krivično djelo.“ |
Nacionalni kongres RBiH je nastao i kao reakcija na „otvorenu izdaju države BiH“, a Vaša je organizacija još 1994. godine izdala optužnicu protiv Alije Izetbegovića za „veleizdaju naroda i RBiH“. Na kojim se argumentima temeljila Vaša optužnica?
U toj optužnici su izneseni mnogi argumenti, tj.
dokazi izdaje Alije Izetbegovića. Predugačko bi bilo da ponavljam te
argumente, ali pokušaću dokazati izdaju Alije Izetbegovića na dva kraća
načina u odgovoru na ovo pitanje. Ovdje u Americi kažu: „Niko nema
kristalnu kuglu da bi mogao vidjeti u budućnost.“ Jedina mogućnost da
„vidite“ šta će se dogoditi u budućnosti je ako zaista dobro razumijete
situaciju. Jedino tada možete sa velikom pouzdanošću kazati šta će se
dogoditi. To što smo mi godinu i po dana prije Daytona kazali da će
Alija Izetbegović etnički podijeliti Republiku BiH, i to što se
obistinilo, kao i mnoge druge naše prognoze, je najbolji dokaz da znamo
tačno šta se događa u Bosni i Hercegovini, da znamo ko su Alija
Izetbegović, Haris Silajdžić i ostali protagonisti velikosrpskog
projekta među Bosnjacima. Osim toga, Alija Izetbegović je po definciji
veleizdajnik. On je prekršio mnogobrojne članove najvišeg pravnog akta
drzave čiji je bio predsjednik, Ustava Republike BiH, a navedimo ovdje
samo npr. član 155 Ustava R BiH, koji glasi: „Niko nema pravo da prizna
ili potpiše kapitulaciju, niti da prihvati ili prizna okupaciju
Republike Bosne i Hercegovine ili pojedinog njenog dijela. Niko nema
pravo da spriječi građane Republike Bosne i Hercegovine da se bore
protiv neprijatelja koji je napao Republiku. Takvi akti su protuustavni i
kažnjavaju se kao izdaja Republike. Izdaja Republike je najteži zločin
prema narodu i kažnjava se kao teško krivično djelo.“ Dakle, direktno,
po ovom članu Ustava, Izetbegović jeste izdajnik, a ima toga još veoma
mnogo u Ustavu R BiH što je on pogazio.
Jeste li tu optužnicu, ikada, zapravo uputili nekom nadležnom organu ili je bila više simboličkog karaktera?
Ona je upućena u prvom redu poslancima Skupštine Republike BiH, zatim Armiji R BiH i cijelom narodu. Cilj te optužnice je bio da spriječi izdaju Republike BiH, a Izetbegovićeva konkretna odgovornost bi onda bila prirodna posljedica. Naime, mi smo objavili optužnicu u maju 1994. godine, a Dayton je potpisan u novembru 1995. Dakle, ta optužnica je prethodila inkriminisanom djelu, a ne, kao što je uobičajeno, da se tuži tek kada je djelo počinjeno. Dakle, svrha optužnice je bila sprečavanje zločina, odnosno, ona je trebala da upozori poslanike Skupštine Republike BiH, Armiju i narod šta radi Izetbegovićeva grupa na vlasti. Nadali smo se da će se naći kritična masa patriota koji će ga spriječiti u izdaji, kao što se ranije našlo patriota koji su ga spriječili na Bosnjačkom saboru 1993. da proglasi „Bošnjačku republiku“ u „Uniji tri Bosne“, koju je već bio dogovorio sa Miloševićem i Tuđmanom.
Budući da mislite da je Izetbegović trebao odgovarati za veleizdaju, smatrate li da je imao za šta odgovarati i pred Tribunalom u Haagu?
Alija Izetbegović je u prvom redu odgovoran narodu Bosne i Hercegovine za izdaju Ustava Republike BiH. On je također odgovoran zajedno sa Miloševićem i Tuđmanom u zavjeri protiv naroda i Republike Bosne i Hercegovine, pa je kao takav saučesnik u genocidu u BiH. Alija Izetbegović nije kriv za ubistva Srba, a što se tiče Hrvata, vjerovatno je on stajao iza zločina u Hercegovini za koje je suđen Sefer Halilović i oslobođen. Zavjerenici protiv Republike BiH su počinili te zločine da politički zaustave napredovanje Armije Republike BiH da bi spasili HVO od kolapsa. Da se tada raspao HVO, mnogo bi bilo teže ubijediti Bošnjake da treba dijeliti Republiku BiH.
Armija međunarodno priznate Republike BiH, članice UN-a, je imala pravo uspostaviti ustavni poredak na svakoj stopi napadnute Republike BiH. Međutim, kada su agresori doživjeli rasulo, kada je Koljević zapomagao na CNN-u da će „srpska komponenta u BiH doživjeti slom u roku od 48 sati, ako se nešto hitno ne poduzme“, tada je Izetbegović hitno poslao Muhameda Saćirbegovića u Genevu, gdje je ovaj 8. septembra 1995. potpisao da „Srbima pripada 49% BiH“. Time smo mi dali papir Republici Srpskoj na osnovu kojeg je svijet zaustavio Dudakovića, jer smo morali poštovati internacionalni sporazum kojega je potpisao Saćirbegović u naše ime. |
Ne priznajete Daytonski ustav. Zbog čega?
Kao građanin Republike Bosne i Hercegovine, i ja kao i vi, imam obavezu i pravo da se ne pomirim sa okupacijom i stanjem koje je proizvedeno genocidom. Vidite kako je to Ustav Republike BiH definisao, i čega se mi pridržavamo. Član 154. glasi: „Neprikosnoveno je i neotuđivo pravo i dužnost građana, naroda Bosne i Hercegovine i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive da štite i brane slobodu, nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i cjelokupnost i Ustavom utvrđeno uređenje Republike.“
Koja je, po Vama, trebala biti alternativa Daytonskom ustavu?
Mislite da se trebalo nastaviti ratovati, a ne pristati na podjelu BiH
na dva entiteta?
Obaveza svakog građanina svake države na svijetu u slučaju agresije na njegovu domovinu je da brani Ustav i granice svoje napadnute domovine. Jedina obaveza, i moja kao i svakog drugog građanina napadnute Republike BiH, uključujući i Izetbegovića, Silajdžica, Lagumdžiju, Tihića i ostale, je da branimo Ustav Republike BiH, jer sve ovo je nelegalno budući da je proizvedeno agresijom, genocidom i izdajom. Mnogo više osnova imamo mi sada da tražimo povratak Ustava Republike BiH, koji nam je nezakonitim metodama otet, nego što su ikada velikosrbi imali pravo da traže osnivanje Republike Srpske. A sto se tiče nastavka rata, pa rat je već bio završen totalnim rasulom agresora. Naši su u Daytonu već poraženim zločincima samo dali pola države. Želio bih ovdje da kažem i kako je došlo do zaustavljanja Armije Republike BiH. Naime, Armija međunarodno priznate Republike BiH, članice UN-a, je imala pravo uspostaviti ustavni poredak na svakoj stopi napadnute Republike BiH. Međutim, kada su agresori doživjeli rasulo, kada je Koljević zapomagao na CNN-u da će „srpska komponenta u BiH doživjeti slom u roku od 48 sati, ako se nešto hitno ne poduzme“, tada je Izetbegović hitno poslao Muhameda Saćirbegovića u Genevu, gdje je ovaj 8. septembra 1995. potpisao da „Srbima pripada 49% BiH“. Time smo mi dali papir Republici Srpskoj na osnovu kojeg je svijet zaustavio Dudakovića, jer smo morali poštovati internacionalni sporazum kojega je potpisao Saćirbegović u naše ime.
Prema tekstovima u Vašem Glasniku da se zaključiti da ste
blagonakloni, između ostalog, prema Seferu Haliloviću i Munibu
Alibabiću. Čime su zaslužili Vaše povjerenje? I koje su to osobe iz
političkog života BiH za koje smatrate da bi trebale biti ključne u
donošenju odluka i upravljanju državom, odnosno - kome biste još
iskazali povjerenje?
I Sefer Halilović i Munib Alibabić su svojim knjigama, kao i mnogim izjavama, rekli istinu - da je Alija Izetbegović izdajnik, i to su skupo platili. Znači, nisu kalkulisali, kazali su istinu, i time su za neuki svijet izgubiili na ličnom planu. Međutim, za svakog inteligentnog čovjeka oni su dobili, jer funkcija nije važna, ako ti ne služi da uradiš pravu stvar. Uvijek je važnije biti čovjek,nego držati neku funkciju, koja će pokrivati tuđe nečasne radnje - u njihovom slučaju izdaju Republike BiH. Šta će ti funkcija koja od tebe pravi izdajnika? Koja materijalna dobra su vriijedna toga?
S druge strane, nemate visoko mišljenje o nekim važnim
osobama iz bh. političkog života – Tihiću, Lagumdžiji, Silajdžiću,
Dodiku, a prva tri nazivate „posrbicama“. Zašto ih smatrate
„posrbicama“?
Njihova djela govore da je to istina. Uzmimo npr. presudu za genocid. Kada su na osnovu presude za genocid poslanici Skupštine opštine Srebrenica pokrenuli proceduru izlaska Srebrenice iz RS i kreiranja distrikta Srebrenica, pod direktnom jurisdikcijom Republike BiH, Silajdžic, Tihić, Lagumdžija i Komšić su složno došli u Srebrenicu da prevare Srebreničane da odustanu. Sa sobom su doveli arapske ambasadore obećavajući pare, i znamo šta je okrutna realnost tih obećanja danas. Ili uzmite za primjer reformu policije. Evropa je uložila sav svoj diplomatski napor i uspjela je da čak i Skupština RS pristane na reformu, gdje se policijske regije neće poklapati sa entitetskim granicama. Međutim, tada je Silajdžić napravio dogovor sa Dodikom, tzv. Protokol o policiji, kojega je Evropa odbila u prvi mah. Ali stavite se u poziciju Evrope. Kako oni mogu nama nametati nešto, ako sve strane u Bosni žele nešto drugo. Tako je na kraju propala i reforma policije, i još jednom su Silajdžić i Tihić spasili RS. Poslije toga je došao brčanski amandman, njihov poklon Brčkog Republici Srpskoj, kada dođe do podjele BiH. Tim amandmanom je uklonjena još jedna prepreka podjeli BiH. Dakle, šta su drugo nego velikosrpski agenti, ako su sve odradili da sačuvaju genocidni projekat.
Kontroverzan je i Vaš stav o Ejupu Ganiću, kojeg u svom
Glasniku nazivate „četničkim agentom“. Koji je, onda, razlog da ga
Srbija progoni?
Srbija progoni svoga agenta Ganića zbog starog pravila koje glasi: “Jednom agent, uvijek agent.” Ne može se samo tako izaći iz Mafije, povući u miran život. Naime, ko je Ganić da se povuče i mirno uživa u blagodetima života, a kojega su mu obezbijedili njegovi poslodavci iz Beograda, ne zbog njega i njegove djece, nego zbog projekta velike Srbije. Jer, oni su mu obezbijedili sve privilegije, uz pomoć kojih se i obogatio, ne da bi on lično uživao, nego da bi obavljao povjerene zadatke. Jugoslovenske obavještajne službe, koje su se pretočile u velikosrpske službe,ulagale se u Ganića, jer on je tada prodao dušu đavolu, da bi postao svjetski čovjek i izvukao se iz neke zabiti u Sandžaku. A kada je đavo došao po svoje, on je pokušao da se izvuče od obaveze, da ne odradi do kraja svoj dio pogodbe. E to ne može ni kod jedne prave države. Amerika je napravila agresiju na Panamu da bi uhvatila i kaznila svoga agenta Noriegu kada ih je izigrao. Platila je i milijarde dolara ratne odštete Panami, ali se nije dala izigrati od svoga agenta Noriege.
Srbija progoni svoga agenta Ganića zbog starog pravila koje glasi: “Jednom agent, uvijek agent.” Ne može se samo tako izaći iz Mafije, povući u miran život. Naime, ko je Ganić da se povuče i mirno uživa u blagodetima života, a kojega su mu obezbijedili njegovi poslodavci iz Beograda, ne zbog njega i njegove djece, nego zbog projekta velike Srbije. Jer, oni su mu obezbijedili sve privilegije, uz pomoć kojih se i obogatio, ne da bi on lično uživao, nego da bi obavljao povjerene zadatke. Jugoslovenske obavještajne službe, koje su se pretočile u velikosrpske službe,ulagale se u Ganića, jer on je tada prodao dušu đavolu, da bi postao svjetski čovjek i izvukao se iz neke zabiti u Sandžaku |
Redovno pratite zbivanja u zemlji. Kako Vam se čini
trenutna situacija u kojoj se nalazi BiH? Šta Vas drži zainteresiranim
za događaje u zemlji u kojoj već dugo ne živite? Pratite li s istim,
većim ili manjem interesovanjem i zbivanja na američkoj političkoj
sceni?
Ne mora se živjeti u domovini da bi se voljelo domovinu. Osim
toga, postoji neki osjećaj za pravdu koji ne dozvoli čovjeku da se
pomiri sa nepravdom. Sjetite se svih zločina, tolikih sahranjenih
mladosti, tolikih uplakanih majki čije su sinove pobili zbog velike
Srbije. Sjetiite se svih njihovih vršnjakinja koje su ostale neudate i
ponižene zbog fiks ideje velike Srbije. Kako se možete pomiriti sa time
da ti zločinci ostanu nekažnjeni, i jošnagrađeni sa uspjehom zločinačkog
projekta. A krivci bez kojih to ne bi moglo proći su među nama, jer
naši lideri koji su im sve to potpisivali time su im legalizovali
projekat. Bez te legalizacije, četnicki projekat bi davno bio mrtav.
Govorili ste o krivcima u ratu... Koga smatrate krivcima za lošu situaciju u bh. društvu u miru?
Sve je to ista krivica. Ja sam u Americi postao „actuary“, tj. biznismen koji se oslanja na matematiku u donošenju rizičnih odluka. Tu sam naučio da je kapital veoma plašljiv, da politička neefikasnost u jednoj državi rastjeruje investicije. Ko će investirati u državu gdje isti oni koji su počinili genocid, sada predstavljaju zakon na pola teritorije? U Bosnu sa takvim profilom je do sada dolazila jedino milostinja, jer su ljudi pomagali žrtvama, ali na milostinji nema razvoja i nikad neće doći do investicija dok postoji Republika Srpska.
Budući da se članovi Kongresa smatraju patriotama, zanima me na koje, zapravo, načine Bosanac i Hercegovac u dijaspori može izražavati svoj patriotizam? Neki će reći da je licemjerno nazivati se patriotom, a istovremeno svojevoljno živjeti hiljadama kilometara daleko od „rodne grude“. Kako Vi na to odgovarate?
Ima nas dosta i u BiH, samo što se nije lako
eksponirati u Bosni, pa smo mi iz inostarnstva „poster“ Kongresa. Što se
tiče pomoći domovini, teško je to izmjeriti. Na primjer,. zar se može
izmjeriti koliki je naš doprinos u očuvanju Tužbe za genocid, kada
znamo da su bh. političari pokušavali u više navrata da je trampe za
priznanje Srbije i slične gluposti. Mi smo financirali putovanja prof.
Boylea u Bosnu i Hercegovinu u kritičnim trenucima, te je on svojim
ugledom postigao da i javnost BiH sazna za izuzetan značaj Tužbe za
genocid i stane iza Tužbe, te je više nije bilo moguće trampiti za neku
sitnicu (npr. izgradnju Ferhadije), jer bi izdaja bila suviše
očigledna. Ono što smo uradili za Bosnu i Hercegovinu, što nam sigurno
niko neće osporiti, je da smo raskrinkali naše izdajnike. Ko god postoji
u Bosni i Hercegovini i ko zna da je Republika BiH izdata, saznao je to
uglavnom zahvaljujući nama. Mnogi će nam priznati i da smo mi izvukli
iz zaborava Ustav Republike BiH i da smo objasnili Bosancima i
Hercegovcima da svijet funkcioniše na internacionalnom pravu, a ne na
željama političkih aktera. Osim toga, i nama je kao i vama jednako na
raspolaganju najmoćnije političko oružje današnjice, internet. Dakle, i
iz inostranstva se može boriti za domovinu.
- 1 Nov, 2010
- 2067 pregleda
- 1 komentar