Tunis i Egipat opominju: "Nekontrolisani bunt naroda u BiH će se dogoditi"

Dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Mirko Pejanović poziva političke aktere u BiH na ozbiljnost i razum jer nekontrolisani bunt naroda na Bliskom istoku opominje.

Pejanović u intervjuu za "Oslobođenje" ponavlja kako je najveća odgovornost u državi na SDP-u i SNSD-u, ali i priznaje kako su velike političke razlike između tih socijaldemokratskih stranaka u odnosu prema državi.

- Niko ne može biti ravnodušan spram pobune protiv vlasti u Egiptu, Tunisu, Jemenu itd. Naša je zemlja jako osjetljiva, ljudi su frustrirani i iscrpljeni svim ovim političkim natezanjima. Mogu li politički lideri biti spokojni ili bi im bilo bolje da počnu racionalno razmišljati ako žele da im se "ne dogodi narod"?

Očigledno je da dolazi do preokreta i sazrijevanja svijesti običnoga čovjeka na području Bliskoga istoka da su sloboda, demokratija i presudni uticaj na obnašanje vlasti stvar svakoga građanina. Za očekivati je da opozicione snage i političke stranke tamo stalno jačaju. Ako povučemo paralelu sa našom političkom zbiljom, želim na početku kazati kako niti ovdje nije nitko Bogom dan. Moram priznati kako sam jako zabrinut i nad mišlju šta bi se u BiH moglo dogoditi i kuda bi nas sve moglo odvesti ako bi se masa nezaposlenih penzionera, mladih koji nemaju perspektive za posao, socijalno ugroženih ljudi, a njih je na desetine hiljada, odlučili izići na ulice. Bojim se da bi se to pretvorilo u nekontrolisani bunt i izljev gnjeva i nezadovoljstva. Pogotovo bi se to moglo dogoditi u periodu kada BiH nema nikakvu vlast. To je najveća opasnost koja može izazvati pogubne posljedice. O činjenici da nemamo koordinacije od vrha do dna niko ne vodi računa. Naša politička elita, uprkos poznatim razlikama, ipak se ne ponaša ozbiljno i odgovorno. Postoji potencijalna opasnost da se zaista i dogodi bunt naroda, čak bi bilo slobodan otvoreno predvidjeti kako će se on zapravo dogoditi i kad se vlast formira jer nezadovoljstvo galopirajuće raste. Ekonomska ugroženost dominira i nad nacionalnom i političkom iako o tim vrstama ugroženosti uglavnom svi javno pričaju. Biće protesta, u to nema sumnje. Bilo bi opasno da se gnjev i nezadovoljstvo odjednom prelije na ulice. Bojim se da to onda niko ovdje ne bi mogao kontrolisati.

- Kod nas je lako zapaliti fitilj, iz prikrajka se tome možda raduju razne interesne radikalne snage, od vjerskih fanatika, secesionista, kriminalaca. Svi bi oni, u slučaju da stvari izmaknu kontroli, došli na svoje?

Destruktivnih grupa u BiH ima i previše. Ne radi se samo o radikalnim vjerskim ili političkim grupama. Neimaština izaziva i radikalizovanje socijalno ugroženih grupa. U svakom slučaju, poželjno bi bilo formirati vlast, uspostaviti koordinaciju, stvari pokrenuti naprijed i jedino tako se ne bi dala šansa onima koji bi željeli ovdje napraviti nered.

- Niste jedini koji stalno upozoravate kako je velika odgovornost na SDP-u i SNSD-u, kao dvjema najjačim političkim strankama. Kako tumačite to što se Dodik i Lagumdžija ne mogu gotovo niti približiti pregovaračkom stolu. Ima li u pozadini prikrivenih namjera, dominacije nacionalnoga nad građanskim, ograničavanja na "svoje" entitete?

Po meni, tu postoje dva spektra. Prvi je da je SDP u FBiH postao pobjednička stranka. Moram odlučno kazati, uprkos nekim tvrdnjama, kako je SDP ipak multietnička stranka. Ona u svojoj strukturi ima dominanto bošnjačko članstvo, to jeste činjenica. Ona okuplja i Hrvate i Srbe pa čak i u drugom entitetu iako ne tako izraženo kao u Federaciji. Sa druge strane, SNSD je dominanto jednonacionalna stranka sa rijetkim članovima iz druga dva konstitutivna naroda. Bitna je i razlika u tome da SNSD i u drugom krugu osvajanja vlasti u izbornoj kampanji državu ne tretira kao primarnu, u odnosu na entitet. To znatno otežava demokratski potencijal i dolaženje do konsenzusa o glavnim pitanjima u državi BiH. To jest glavni problem u odnosima i djelovanju između te dvije stranke. Po meni, međunarodna zajednica mora znatno više pomoći da se pronađu dodirne, zajedničke točke. Naravno, zdrav razum se upita otkuda zapravo tolike političke razlike između dvije socijaldemokratske stranke? Treba pri tome imati u vidu daje SDP prije svega državotvorna stranka, koja baštini biće ZAVNOBiH-a, što znači daje BiH i država svojih građana i država ravnopravnih naroda. Druga komponenta državnosti mora biti uvijek usporedno sa onom prvom, odnosno da je osigurana ravnopravnost konstitutivnih naroda u BiH i na tome SDP ustrajava. Takođe, SDP ustrajava i na formiranju vlasti na koalicionom programu, a ne na raspodjeli sektora ili fotelja. To je bila praksa do sada pa smo bili svjedoci brojnih i nerješivih problema unutar vladajućih garnitura. Posebno se to tiče ustavnih promjena. Do sada je konsenzus zamjenjivao visoki predstavnik svojim odlukama. Moramo biti svjesni da toga više nema. Od 2008. i potpisa Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju međunarodna zajednica se polako povlači i bježi od odgovornosti. Prepušta to domaćim političarima. Sada je u pitanju jedan historijski preokret, ne samo za SDP i SNSD nego i za druge stranke koje su osvojile veliki broj glasova. Tu mislim na SDA i HDZ BiH. One imaju veliku odgovornost ući vlast sa programskom vizijom i odgovornošću, a ne samo zbog puke podjele ministarskih pozicija. Kad kažem sa programom, onda svakako mislim na program o kome postoji politički konsenzus. Možda on može biti samo oko dvije ili tri točke, to je manje važno, ključno je da on bude na čvrstim temeljima. Neka to budu zakoni o popisu pučanstva, o državnoj i vojnoj imovini. Dakle, zakoni bitni da BiH prođe uslove koji joj omogućuju da postane kandidat za članstvo u EU-u. Bilo bi najbolje kada bi tu koaliciju na nivou države mogli sastaviti tako da ona bude programski definisana, strateški okrenuta ubrzanju puta prema euroatlantskim integracijama i da bude po mogućnosti u što boljoj nacionalnoj i stranačkoj ravnoteži.

- Jasno je da se stranke ne mogu približiti preko noći. Čini se kako prvo treba priznati da je komunikacija između Sarajeva i Banje Luke krajnje neprimjerena. Zar ne bi bilo poželjno da se Lagumdžija i Dodik češće viđaju i smire političke strasti da narod u RS-u prestane sumnjati u zavjeru iz Sarajeva, odnosno da Bošnjaci ne doživljavaju RS i Dodika kao separatiste i rušitelje države BiH?

Sigurno je da lideri imaju posebnu težinu i odgovornost za političke odnose i komunikaciju, iako je, po meni, malo pregrubo uspoređivati Sarajevo i Banju Luku. Jer, Banja Luka je glavni grad samo jednoga entiteta, a Sarajevo i entiteta i države. Neke floskule o Sarajevu kao malom Teheranu ili u političkom smislu o centru unitarističkih opcija zalaze van poželjne političke kulture. Vi ste u pravu kada tvrdite daje moguće poboljšati linkove i ukupne odnose. Obostrana je odgovornost i na liderima SDP-a i SNSD-a. Niko ne bi smio zatezati ili uslovljavati odnose. Zato je bitno okupiti se oko programa koji bi nas poveo prema EU-u i NATO savezu, kazao je Pejanović na kraju intervjua za "Oslobođenje".