Ko još vjeruje u BiH?
Nema zajedničkih stajališta ni o prošlosti, ni o budućnosti države.
Zaključci istraživanja su nedvosmisleni, međunacionalne napetosti su i dalje prisutne, iskrena saradnja između Bošnjaka, Hrvata i Srba je relativno mala, a nema zajedničkih stajališta ni o prošlosti, ni o budućnosti ove države.
Nedavno je javnosti u BiH, u organizaciji njemačke fondacije Friedrich Ebert Stiftung, predstavljena studija autora dr.sc. Bože Skoke „Što Hrvati, Bošnjaci i Srbi misle jedni o drugima, a što o Bosni i Hercegovini?”. Studija je nastala na osnovu opsežnog istraživanja javnog mnijenja u BiH.
Zaključci istraživanja su nedvosmisleni, međunacionalne napetosti su i dalje prisutne, iskrena saradnja između Bošnjaka, Hrvata i Srba je relativno mala, a nema zajedničkih stajališta ni o prošlosti, ni o budućnosti ove države. Sprovedeno istraživanje je pokazalo kako se Bošnjaci, Hrvati i Srbi, iako žive vijekovima u istoj državi, relativno slabo poznaju i zanimaju za druge, te kako je njihova međusobna perecpcija još opterećena stereotipima iz prošlosti te ratnim događanjima.
Uglavnom se pripadnici pojedinih naroda informišu iz „svojih” medija a većina tih medija ne daje dovoljno informacija o drugima. Putovanja koja ponajviše pridonose razbijanju stereotipa i upoznavanju drugih su relativno slaba unutar BiH. Analizirajući stereotipe, asocijacije i percepciju jednih o drugima, istraživanje je pokazalo kako su odnosi među svim narodima nedovoljno dobri te opterećeni međusobnim nepovjerenjem. Kao najpozitivniji odnosi perceipirani su oni između Bošnjaka i Hrvata, a zatim između Hrvata i Srba. Najlošijima se percipiraju odnosi između Bošnjaka i Srba.
Uslovno rečeno,i najbolji imidž u BiH imaju Hrvati a međusobno se najnegativnije vide Srbi i Bošnjaci. Istražujući što pojedini narodi najviše zamjeraju jedni drugima i što najviše opterećuje njihove odnose, ovo istraživanje je pokazalo da Hrvati i Bošnjaci imaju negativno mišljenje o Srbima zbog rata i nasilja te ih smatraju za okrutne i za nacionaliste. Srbi i Hrvati pak Bošnjake smatraju dvoličnima. Srbi im zamjeraju rat i nasilje a Hrvati prevelik utjecaj religioznosti na javni život. I jedni, i drugi u značajnijoj mjeri ih smatraju zaostalima. Srbi i Bošnjaci negativno mi.ljenje temelje o Hrvatima takođe zbog njihove uloge u ratu i nasilju. Uz to, Srbi ih smatraju nadmenima a Bošnjaci dvoličnima. I jedni, i drugi ih u značajnijoj mjeri smatraju neiskrenima i hladnima.
Bez koncenzusa o ratu u BiH
Ono što istraživanje zaključuje jeste da je rat bio najveći proizvod međusobnog nepovjerenja i loših odnosa među narodima. A upravo rat i ratne traume još su snažno prisutne u svim aspektima života u državi te najznačajnije opterećuju odnose među narodima. Sudeći prema istraživanju, ne postoji gotovo nikakav konsenzus među narodima u BiH oko uzroka rata. Svaki narod ima svoje poglede i svoju istinu kada je riječ o sukobima tokom devedesetih godina.
Srbi najviše smatraju odgovornom međunarodnu zajednicu (56,5% ispitanika) i sve tadašnje političare u bivšoj Jugoslaviji (52,2%). Nakon takve podjele odgovornosti, 43,7% srpskih ispitanika optužuje prvog bosanskoherecgovačkog predsjednika i bošnjačkog lidera Aliju Izetbegovića, a njih 36,8% prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana. Čak 18,9% srpskih ispitanika smatra kako su sva ratna događanja, stradanja i genocid u BiH posljedica spleta okolnosti. A Slobodana Miloševića odgovornim smatra tek 16,1% ispitanika.
Za Bošnjake su nedvosmisleno najodgovorniji za ratna zbivanja u BiH Slobodan Milošević (49,9%) i Srbi (43%). Tek na trećem mjestu po odgovornosti su svi političari podjednako (31,9%) a onda Franjo Tuđman (26,1%). U odgovornost međunarodne zajednice, za razliku od sugrađana srpske nacionalnosti vjeruje tek 14,7% Bošnjaka, a u odgovornost svog lidera Alije Izetbegovića tek 5,7% ispitanika. Stajališta hrvatskih ispitanika nalaze se negdje između ova dva oprečna stava bošnjačkih i srpskih ispitanika. BH Hrvati u najvećem postotku (57,7%) vjeruju u odgovornost svih tadašnjih političara u Jugoslaviji. Zatim najodgovornijim smatraju Srbe (29,8%), splet okolnosti (28,5%) i Slobodana Miloševića (22,5%).
Srbi (za razliku od Hrvata) očekuju od Bošnjaka da postanu svjesni svoje krivice za rat i da se izvine (to traži čak 58% Srba). Tek 15% Hrvata smtra da bi se Bošnjaci trebali izviniti Srbima za počinjene zločine. Istraživanje je dalje pokazalo kako među bošnjačkim i hrvatskim ispitanicima u Federaciji postoji priličan konsenzus o srpskoj krivici za ratna stradanja u BiH te negativnom imidžu vladajuće politike u Republici Srpskoj. Naime, i Hrvati (61%), i Bo.njaci (82%) očekuju od Srba da postanu svjesni svoje krivice za rat i da se izvinu, da pokažu više odgovornosti prema BiH (Bošnjaci 72%, Hrvati 49%) te da ne zloupotrebljavaju državne institucije (Bošnjaci 57%, Hrvati 45%). Bošnjaci u većoj mjeri (59%) od Hrvata (32%) smatraju da Srbi trebaju biti manje isključivi prema druga dva naroda.
Kako vidimo zajedničku državu?
Nakon istraživanja u vezi sa međusobnom percepcijom tri naroda u BiH istraživanje se baziralo na doživljaju Bosne i Hercegovine kao zajedničke države iz perpsketive ispitanika. Najveće slaganje ispitanici iz tri naroda su postigli kod opisa kako je Bosna i Hercegovina „podijeljena država bez budućnosti” te „država triju konstitutivnih naroda”. Za oba opisa se odlučilo po 29% od ukupnog broja ispitanika. Ukratko, za Bošnjake je BiH: podijeljena, multietnička europska država, triju konstitutivnih naroda. Za Hrvate je BiH: podijeljena država tri konstitutivna naroda, pod paskom međunarodne zajednice. A za Srbe je BiH: država tri konstitutivna naroda, pod paskom međunarodne zajednice. Bosnu i Hercegovinu kao islamsku državu u srcu Europe, doživljava relativno malen broj ispitanika. Međutim, među onima koji su se odlučili za taj opis prednjače Hrvati (12%).
Jedno od pitanja bilo je “Kako BiH učiniti državom u kojoj će sva tri naroda konačno biti zadovoljna?” Najveći broj ispitanika među sva tri naroda smatra kako se međusobni odnosi mogu poboljšati angažiranjem boljih političara iz reda sva tri naroda (to predlaže 49% Bošnjaka, 40% Hrvata i 40% Srba). Nešto manji konsenzus vlada oko prijedloga da bi kvalitetniji i pravedniji zakoni pridonijeli jačanju međusobnih odnosa (to smatra 20% Srba, 19% Hrvata te 14% Bošnjaka)
Oko ostalih prijedloga među narodima uglavnom nema konsenzusa. Bošnjaci bolju budućnost vide u ukidanju entiteta i jačanju države. To smatra čak 49% bošnjačkih ispitanika. S druge strane s time se uopšte ne slažu Hrvati i Srbi. Naime, tek 7% Hrvata i 3% Srba vjeruje da bi to poboljšalo međusobne odnose. Zapravo, Hrvati (39%) i Srbi (28%) bolju budućnost vide u državi sa tri entiteta (srpskog, bošnjačkog i hrvatskog). Sa druge strane, s time se ne slaže gotovo nijedan bošnjački ispitanik. I upravo na ovom pitanju se vidi najveće neslaganje oko budućeg uređenja države - s jedne strane može se iščitati bošnjački unitarizam, a s druge hrvatsko‐srpski „savez” u borbi za tri entiteta, odnosno srpski interes da se očuva Republika Srpska a hrvatski da se izbore za svoj entitet.
Zanimljivo je da čak 55% Bošnjaka očekuje od Hrvata (kao i od Srba, ali u puno manjoj mjeri - 42%) da im omoguće da zarade. Naime, svi su ispitanici uvjereni kako su Hrvati u Bosni i Hercegovini ekonomski najnezavisniji i stabilniji. U vezi sa tim, istraživači su htjeli saznati činjenice, zbog kojih se ispitanici jednog naroda dive drugim narodima.
Uglavnom, Hrvati se dive Bošnjacima zbog njihove gostoljubivosti i odanosti vjeri. Srbi im se dive zbog sloge, marljivosti i gostoljubivosti. Bošnjaci i Hrvati se dive Srbima zbog njihove sloge i marljivosti. Bošnjaci im se dive i zbog ponosa i upornosti a Hrvati zbog gostoljubivosti i ustrajnosti. I Bošnjaci, i Srbise Hrvatima dive zbog njihove kulture i radišnosti. Bošnjaci im se dive i zbog ponosa i ljubaznosti a Srbi zbog snalažljivosti i složnosti.
Zaključci
Sagledavajući rezultate istraživanja, autor nalazi za bitno upozoriti na četiri problema u vezi sa međusobnim percepcijama naroda u BiH kada se govori o budućnosti ove zemlje.Prvi problem ogleda se u činjenici da narodi u BiH nemaju zajednički cilj. Uglavnom svaki narod ima svoje nacionalne, odnosno partikularne ciljeve i svoje viđenje budućnosti i uopšteno BiH kao države, a eventualni ulazak BiH u Europsku uniju očito nije dovoljan pokretač promjena.
Drugi problem jeste nepostojanje niti približnog konsenzusa oko rata u Bosni i Hercegovini, što svakako ne pridonosi zacijeljenju ratnih rana i procesu pomirenja. “Umjetna država podijeljena na dva entiteta s tri naroda, bez pobjednika i bez poraženih, bez jasnih žrtava i kažnjenih zločinaca očito ne može svojim građanima osigurati pravedni mir, koji je nužan preduslov saradnje i normalnog (su)života” kaže se u zaključcima istraživanja.
Treći važan problem, navodi se u istraživanju, jeste neriješeno nacionalno pitanje a koje se svakodnevno zrcali u dnevnoj politici - od izbora predstavnika različitih naroda u državne institucije do borbe za medije na vlastitom jeziku.
Četvrti problem je nepostojanje povjerenja među narodima. Svi su uvjereni da oni drugi zlorabe državne i entitetske institucije, da su isključivi prema druga dva naroda te da im zapravo uopće nije stalo do Bosne i Hercegovine kao zajedničke države. Uglavnom svako zadovoljava svoje interese i svoje prohtijeve, u kojima se najčešće isključuje druge, ili ih uključuje tek onda kad drugačije nije moguće. U tom smislu veća odgovornost leži na Bošnjacima i Srbima, kao politički relevantnijim etničkim skupinama, koje bi trebale pokazati više odgovornosti i dobre volje u međusobnim odnosima ali i u odnosima prema Hrvatima, kao najmanjem konstitutivnom narodu.
Za kraj ipak pozitivna stvar. Istraživanje je pokazalo kako postoji potencijal u razvoju međusobnih odnosa. O tome svjedoči i činjenica da ispitanici prepoznaju sve više pozitivnih vrijednosti kod drugih naroda a i razina negativnih stereotipa u posljednjih desetak godina se značajnije smanjila.
Čitavo istraživanje možete pogledati ovdje
- 24 Apr, 2011
- 1455 pregleda
- 8 Komentari