Prvi maj nekad i sad: "Nekad smo strojeve kitili cvijećem, a danas je sreća i prava lutrija da imate posao"

Pedesetpetogodišnji inženjer metalurgije Bogdo Zagorac iz Prijedora, koji već 25 godina radi u teškoj industriji, nostalgičan je za boljim vremenima i nekadašnjom proslavom 1. maja, Praznika rada.

"Ovaj veliki praznik najavljivale su fabričke sirena, a obavezno su u tvornicama karanfilima i vrbovim grančicama kićene mašine i strojevi. Smatrali smo da ćemo kićenjem mašina imati više posla i novih radnih mjesta. Danas se, nažalost, u fabrikama taj ritual ne praktikuje, a posla je sve manje", priča Zagorac, koji radi u Centralnoj radionici kompanije "Arcelor Mittal" Prijedor.

Prije prošlog rata u BiH Zagorac je živio u Bugojnu. Radio je u vojnoj industriji u čuvenoj firmi "Slavko Rodić". Tamo je izrađivao pisaće mašine, koje su isporučivane na tržište Njemčke.

Sa sjetom se prisjeća tih vremena. Radilo se, kako kaže, udarnički, pišu "Nezavisne".

"U sklopu velike vojne fabrike u Bugojnu u posebnom pogonu proizvodili smo pisaće mašine, kopir-aparate, registar-kase. Kroz fabričku kapiju je svakog dana ulazilo i izlazilo 7.000 radnika. Svakih dvaset sekundi sa trake je izlazila jedna pisaća mašina. Dnevno smo proizvodili oko 1.200 mašina i isporučivali ih na tržište Njemačke", priča Zagorac.

Sjeća se i prvomajskih proslava i uranaka. Kaže da je prije rata za sve u Jugoslaviji obilježavanje Praznika rada bio poseban događaj.

"S ratnim stažom za nekoliko godina trebalo bi da odem u zasluženu penziju. Trenutno sam poslovođa mašinske i tehničke obrade na tokarskim strojevima u prijedorskoj Centralnoj radionici. Rukovodim pogonom u kome radi dvadesetak tokara. Uvijek kažem da je danas sreća i prava lutrija da imate posao i da ga zadržite. Zato sam zahvalan, bukvalno, za svaki novi radni dan", kaže Zagorac, kome je nakon Bugojna Prijedor postao novi dom.

Žao mu je što u BiH sve veći broj radnika svakodnevno ostaje bez posla.

"Veliki sistemi i nekadašnje fabrike propadaju, a radnici su na ulici. To je žalosno i zaista ne znam kuda nas sve to vodi. Za stabilnu državu trebaju nam rad i proizvodnja, a danas je toga sve manje", priča Zagorac.

Sa suprugom Dubravkom i sinom Igorom, koji se oženio, i ove godine će proslaviti Prvi maj.

"Sreća je da svi u porodici radimo i zarađujemo. Da nije tako, teško bismo živjeli. Prvi maj ćemo proslaviti na jednom od prijedorskih izletišta. Pridružiće nam se i moje kolege s posla. I pored teških vremena za radničku klasu, nadam se da će posla biti, a i prava za nas radnike. Mučno je gledati da se neka firma zatvara jer je danas teško živjeti i sa sigurnim poslom i malom zaradom, a komoli bez njega", kaže Zagorac, koji se nada da će za radnike ipak doći bolja vremena.

• 29 Apr, 2011
• 1012 pregleda