Suđenje Karadžiću: "Posjeta britanskih novinara bila je smrtna presuda za logoraše"

Naređenje Radovana Karadžića da u ljeto 1992. logori za nesrbe u okolini Prijedora budu “pripremljeni” za posjetu britanskih novinara značilo je “smrtnu presudu” za stotine logoraša, izjavio je Idriz Merdžanić, svjedok Optužbe u Haškom tribunalu.

Merdžanić, koji je bio doktor u logoru Trnopolje, kazao je da je Karadžić nakon mirovne konferencije u Londonu pozvao novinare da posjete logore, a s Pala je došlo njegovo naređenje da se ti logori pripreme za posjetu novinara.

- To je bila smrtna presuda za mnoge logoraše... Za logor Keraterm je odlučeno da se potpuno isprazni i da se logoraši uklone... Jedan dio je prebačen u Trnopolje. Pred hangar u Keratermu, u kojem je bilo preko 100 ljudi, postavili su mitraljeze i pobili su ih sve. Preživio je Enes Crljenković i on je još živ, rekao je svjedok.

Karadžiću, u to vrijeme predsjedniku Republike Srpske (RS), optužnica na teret stavlja progon i genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u opštini Prijedor. Između ostalog, optužen je i za genocid u Srebrenici, teror nad civilima u Sarajevu, te uzimanje vojnika Ujedinjenih nacija (UN) za taoce, od 1992. do 1995. godine.

Svjedok Merdžanić je kazao da je iz Trnopolja - u okviru "priprema" prije dolaska britanskih novinara i ekipa Međunarodnog komiteta Crvenog krsta (MKCK/ICRC) - bilo odvedeno i oko 200 Bošnjaka, koji su krajem augusta ubijeni na Korićanskim stijenama na planini Vlašić.

Merdžanić je stvrdio da su i neki zarobljenici iz logora Omarska, Trnopolje i Keraterm "odvedeni u nepoznatom pravcu" i da "im se kosti i danas pronalaze".

Svjedok, koji je u Trnopolju bio od kraja juna do kraja septembra 1992., uslove u tom logoru opisao je kao "neljudske i nehigijenske2. Pritvorenicima je davano malo hrane i bili su podvrgavani "premlaćivanjima, silovanju", a "neki" su i ubijeni.

Merdžanić je izjavio i da su zatočenici dovedeni iz logora Omarska i Keraterm, uoči dolaska britanskih novinara 5. augusta 1992., bili smješteni u prostor okružen bodljikavom žicom. Snimci tih izgladnjelih zarobljenika koje je emitovala televizija ITN šokirali su međunarodnu javnost, poslije čega su logori kod Prijedora raspušteni.

"Nakon odlaska novinara, a uoči dolaska delegacije MKCK-a, ta bodljikava žica je bila uklonjena, dodao je svjedok, negiravši Karadžićevu tvrdnju da je bodljikava žica bila oko "skladišta", a ne oko zarobljenih Bošnjaka.

U unakrsnom ispitivanju, Karadžić je pitao Merdžanića zašto ni u jednom od ranijih iskaza nije svjedočio o "naređenju" koje je značilo "smrtnu presudu".

"Niko me direktno nije pitao, a nije ni vama bilo suđeno", odgovorio je svjedok.

"Kako znate da sam ja to naredio?, glasilo je sljedeće pitanje optuženog.

- To je bilo logično. Karadžić je obećao novinarima da će doći u logore... Oni u Prijedoru to nisu mogli znati, a jedino ih je Karadžić mogao izvijestiti o tome. Ne ulazim u to da li je on naredio da se ti ljudi pobiju, ali je njegovo naređenje značilo smrtnu presudu, uzvatio je Merdžanić.

Upitan zašto na ranijim suđenjima nije izjavio da su ubijene stotine zatočenika, svjedok je odgovorio "da se i ranije o tome govorilo – da je u Keratermu pobijen jedan hangar ljudi, a na Vlašiću ljudi iz konvoja".

- Vi to niste vidjeli, sugerisao je Karadžić.

Merdžanić je to potvrdio, dodavši: "Ali sam razgovarao s Enesom Crvenkovićem, koji je to preživio."

Karadžić je utvrdio i da je, nasuprot iskazu svjedoka, delegacija MKCK-a bila u Trnopolju 15. augusta 1992., a da je zločin na Korićanskim stijenama počinjen 21. avgusta.

Doktor Merdžanić je odgovorio da ne zna tačno kada se desilo masovno ubistvo na Vlašiću, ali da ubijene zatočenike nije registrovao MKCK zato što su već bili odvedeni.

Nastavak suđenja zakazan je za, četvrtak, 17. novembar, javio je BIRN Justice Report.