Ni tamo ni ovamo: Bošnjaci kao trajna negativna opsesija susjeda i komšija

Profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu Nino Raspudić, inače porijeklom iz Bosne i Hercegovine, u intervjuu za srbijanski Press ocjenjuje da je "velikobošnjački hegemonizam najodgovorniji za tešku političku krizu u BiH", koja će se, kaže, odmah po odlasku međunarodne zajednice definitivno raspasti.

 [24 sata info] 

Vilijam Dorić, rođen 1939. u Zapadnoj Virdžiniji, u porodici Todorović iz Krajine, tvrdi da se po Holivudu priča kako je film Anđeline Džoli „U zemlji krvi i meda" finansiran novcem iz Saudijske Arabije, i da je Anđelina Džoli odabrana kao scenarista i režiser zbog svojih političkih stavova, piše Rijaset.ba.

Nino Raspudić i Vilijam Dorić su po mnogo čemu različiti, ali i slični. Prvi je profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a drugi je novinar u Los Anđelesu i dobitnik je Ordena Svetoga Save. Nino je Hrvat porijekom iz Hercegovine, a Vilijam je Srbin porijeklom iz Krajine. Obojica iz daljine gledaju na Bosnu i Hercegovinu. Obojica se brinu o Bošnjacima. Nino je u Zagrebu zabrinut zbog "velikobošnjačkog hegemonizama", a Vilijam u Los Anđelesu je nasikiran zbog filma Anđeline Džoli "U zemlji krvi i meda" i navodnoj holivudskoj priči „da je film finansiran novcem iz Saudijske Arabije".

Ovo su, doista, dva neobična otkrića, dvojice neobičnih domoljuba ili rodoljuba o neobičnom bošnjačkom narodu i neobičnom saudijskom novcu. Do sada se Bošnjacima nije priznavalo ni pravo na naciju, a sad ih se podiže na razinu "velikobošnjačkog hegemonizma". Takvo otkriće i takvo priznanje Bošnjacima, koje dolazi od visokog hrvatskog intelektualca iz Zagreba ni najveći bošnjački nacionalisti, poput kapetana Huseina Gradaščevića i Alije Isakovića, nisu mogli ni sanjati. O tome nisu sanjali ni bosanski šehidi, jer nisu imali vremena za to. Sada kada bi ovo čuli sigurno bi bili sretni i radosni što su Bošnjaci toliko jaki da ih se u Zagrebu optužuje za "bošnjački hegemonizam".

Isto tako, do sada se pričalo da je muslimanima Bošnjacima saudijski novac dolazio za džamije. Sa Vilijemovim otkrićem iz Los Anđelesa saznali smo da se saudijskim novcem financiraju i filmovi o bošnjačkoj istini. I to je, doista, senzacionalno otkriće kojem se svi muslimani Bošnjaci trebaju radovati i vjerovati da ih je krenulo pa ih, stoga, ništa ne može zaustaviti na njihovom putu do "bošnjačke hegemonije" i saudijsko-bošnjačke filmske industrije, a sve u režiji pozanate Anđeline Džoli, američke scenaristice i režiserke, koja ima svoje vlastite političke stavove, koji nisu pod beogradskom kontrolom.

Dakle, Bošnjaci muslimani su zaista neobičan narod, kojeg nikako da ostave na miru neobični političari, intelektualci, novinari, kardinali, vladike i ini susjedi ili komšije koji imaju potrebu da ih stalno za nešto optužuju. Da li zbog zlobe ili ljubomore, da li zbog straha ili osvete, ali nikako da se okane "ćorava" posla. Oni su jednostavno opsjednuti njihovom vjerom, kulturom, stilom života, njihovim karakterom, njihovim saburom, njihovim umjećem da žive i prežive unatoč svim njihovim zamkama, zavjerama, optužbama, progonima, pogromima i genocidima. Gotova da nema ništa na ovome svijetu a da Beograd i Zagreb nisu za to optužili muslimane Bošnjake. Najduža i najžešća je "turska krivnja", pa onda redom dolazi optužba za panislamizam, islamizam, mladomuslimanizam, fundamentalizam, separatizam, mudžahedinizam, vehabizam, selefizam i, evo sada, za velikobošnjački hegemonizam i za saudijsko-filmski truizam.

Dakle, to je opsesija naših komšija i susjeda. I ona će, čini se, trajati dok mi trajemo. A muslimani Bošnjaci će trajati do Božje volje i njihovog jedinstva i sloge na pravom putu. Zato muslimani Bošnjaci trebaju biti ponosni na sebe i svoju prošlost, podignute glave koračati kroz sadašnjost usmjereni ka budućnosti; ići dalje do sljedeće optužbe i etikete, jer optuživanje i etiketiranje muslimana Bošnjaka su poslastica njihovih susjeda i komšija, a Bošnjacima poruka da ih nisu zaboravili. Da ih nisu skinuli sa nišana.