Erdemović na suđenju Karadžiću: Za pet sati strijeljali više od hiljadu nenaoružanih Bošnjaka
Erdemović rekao i da se odustalo od prijedloga da upotrijebe mitraljez, jer “mitraljez nanosi teške povrede, ali ne ubija”
Svjedok Optužbe Dražen Erdemović potvrdio je na suđenju Radovanu Karadžiću u Haagu da je, kao vojnik Vojske Republike Srpske (VRS), u julu 1995. godine učestvovao u strijeljanju “između 1.000 i 1.200” bošnjačkih muškaraca iz Srebrenice.
Erdemović je posvjedočio da je 16. jula 1995. godine na farmi Branjevo u selu Pilica kod Zvornika, zajedno sa sedmoricom drugih pripadnika Desetog diverzantskog odreda VRS-a, strijeljao bošnjačke zarobljenike koji su dovoženi autobusima, po naređenju oficira Brane Gojkovića.
Gojkoviću je instrukcije na farmi dao “visoki i krupni potpukovnik VRS-a prosijede kose” koji je, po Erdemovićevom kazivanju, njega i druge doveo na Branjevo iz Zvornika.
Erdemovićev opis potpukovnika, čije ime nije znao, odgovara izgledu Ljubiše Beare, bezbjednosnog oficira Glavnog štaba VRS-a, koga je Tribunal 2010. godine nepravosnažno osudio na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici. Da li je to zaista bio Beara, na dosadašnjim haškim procesima nije definitivno utvrđeno usljed nedostatka dokaza.
Karadžić je optužen za genocid nad više od 7.000 srebreničkih Bošnjaka u danima nakon što je VRS 11. jula 1995. zauzela Srebrenicu. Optuženom se na teret stavlja i progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, te uzimanje pripadnika međunarodnih mirovnih snaga za taoce, u periodu od 1992. do 1995. godine.
Erdemović je 1996. godine bio uhapšen u Srbiji, nakon što je o zločinu na Branjevu ispričao američkoj novinarki, i izručen je u Haag. Pred Tribunalom je priznao krivicu za taj zločin, sklopivši nagodbu sa tužiocima, a zatim je osuđen na pet godina zatvora. Na slobodu je pušten 2000. godine, pošto je izdržao kaznu u Norveškoj. Erdemović je proteklih godina svjedočio na nekoliko suđenja u Haškom tribunalu.
Nakon što je potpukovnik otišao, po Erdemovićevom svjedočenju, stigao je prvi autobus sa zarobljenicima. Muškarci stari od 15 do 60 godina, u civilnoj odjeći, sa povezima preko očiju i vezanih ruku, bili su izvođeni u grupama od po 10, postrojavani na poljani iza farme, a pripadnici Desetog diverzantskog odreda su ih strijeljali s leđa.
Erdemović je izjavio da su s njim, između ostalih, ubijali Brano Gojković, Franc Kos, Marko Boškić, Aleksandar Cvetković i Vlastimir Golijan. Kos i Golijan su za genocid u Srebrenici optuženi pred Sudom BiH, dok je Boškić po priznanju krivice osuđen na 10 godina zatvora. Aleksandar Cvetković je uhapšen u Izraelu, a vlasti u BiH su zatražile njegovo izručenje.
Svjedok je precizirao da je njegova jedinica strijeljala Bošnjake iz “15 do 20 autobusa” od 10 sati ujutro do 14 ili 15 sati popodne, kada je ubijanje preuzela druga jedinica iz Bratunca. Pripadnik Erdemovićevog odreda Aleksandar Cvetković predložio je, u jednom trenutku, da za strijeljanje bude upotrijebljen mitraljez umjesto automatskih pušaka, ali se od toga odustalo zato što “mitraljez nanosi teške povrede, ali ne ubija”.
Kada je strijeljanje bilo okončano, ponovo se pojavio potpukovnik VRS-a i rekao da u selu Pilica ima “još oko 500 zarobljenika koje treba pogubiti”, ali su, po riječima Erdemovića, pripadnici Desetog diverzantskog odreda to odbili. Umjesto njih, zarobljenike u piličkom Domu kulture ubili su vojnici iz Bratunca.
Erdemović je kazao da je vidio tijela nekih ubijenih i čuo eksplozije i pucnjavu iz tog Doma dok je sa ostalim vojnicima iz njegovog odreda sjedio u kafani preko puta.
Svjedok je potvrdio i da je Deseti diverzantski odred na čelu sa komandirom Miloradom Pelemišem bio podređen Glavnom štabu VRS-a, odnosno šefu obavještajnog sektora tog štaba pukovniku Petru Salapuri.
Tužioci su u sudnici prikazali dokument kojim je pukovnik Salapura od zamjenika ministra unutrašnjih poslova RS-a Dragana Kijca zatražio početkom 1996. da Erdemoviću i drugim učesnicima strijeljanja na Branjevu izda lažne lične karte zbog toga što su “osumnjičeni od Haškog tribunala za Srebrenicu”.
Iz bilješki Ratka Mladića tužioci su citirali Karadžićevu konstataciju, izrečenu na sastanku 22. marta 1996. godine, da je tadašnja američka državna sekretarka Madeleine Albright “očekivala da će naći 1.200 leševa u Pilici, a našla je samo pet”.
Sutradan, predsjednik RS-a je naredio da vojska i policija formiraju komisiju za “rasvjetljavanje činjenica u vezi sa (...) dva navodna leša na poprištu ranijih borbi sa muslimanskom stranom”.
Nakon što mu je to naređenje predočeno, Erdemović je, na pitanje tužioca da li je na Branjevu 16. jula 1995. godine bilo borbi, odgovorio: “Oni nisu bili naoružani.”
Erdemović je rekao i da je 11. jula 1995. pri ulasku njegove jedinice u Srebrenicu jedan njen pripadnik zaklao bošnjačkog civila po naređenju komandira Pelemiša.
Unakrsno ispitivanje svjedoka Karadžić će nastaviti 28. februara 2012.
Svjedok Optužbe Dražen Erdemović potvrdio je na suđenju Radovanu Karadžiću u Haagu da je, kao vojnik Vojske Republike Srpske (VRS), u julu 1995. godine učestvovao u strijeljanju “između 1.000 i 1.200” bošnjačkih muškaraca iz Srebrenice.
Erdemović je posvjedočio da je 16. jula 1995. godine na farmi Branjevo u selu Pilica kod Zvornika, zajedno sa sedmoricom drugih pripadnika Desetog diverzantskog odreda VRS-a, strijeljao bošnjačke zarobljenike koji su dovoženi autobusima, po naređenju oficira Brane Gojkovića.
Gojkoviću je instrukcije na farmi dao “visoki i krupni potpukovnik VRS-a prosijede kose” koji je, po Erdemovićevom kazivanju, njega i druge doveo na Branjevo iz Zvornika.
Erdemovićev opis potpukovnika, čije ime nije znao, odgovara izgledu Ljubiše Beare, bezbjednosnog oficira Glavnog štaba VRS-a, koga je Tribunal 2010. godine nepravosnažno osudio na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici. Da li je to zaista bio Beara, na dosadašnjim haškim procesima nije definitivno utvrđeno usljed nedostatka dokaza.
Karadžić je optužen za genocid nad više od 7.000 srebreničkih Bošnjaka u danima nakon što je VRS 11. jula 1995. zauzela Srebrenicu. Optuženom se na teret stavlja i progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, te uzimanje pripadnika međunarodnih mirovnih snaga za taoce, u periodu od 1992. do 1995. godine.
Erdemović je 1996. godine bio uhapšen u Srbiji, nakon što je o zločinu na Branjevu ispričao američkoj novinarki, i izručen je u Haag. Pred Tribunalom je priznao krivicu za taj zločin, sklopivši nagodbu sa tužiocima, a zatim je osuđen na pet godina zatvora. Na slobodu je pušten 2000. godine, pošto je izdržao kaznu u Norveškoj. Erdemović je proteklih godina svjedočio na nekoliko suđenja u Haškom tribunalu.
Nakon što je potpukovnik otišao, po Erdemovićevom svjedočenju, stigao je prvi autobus sa zarobljenicima. Muškarci stari od 15 do 60 godina, u civilnoj odjeći, sa povezima preko očiju i vezanih ruku, bili su izvođeni u grupama od po 10, postrojavani na poljani iza farme, a pripadnici Desetog diverzantskog odreda su ih strijeljali s leđa.
Erdemović je izjavio da su s njim, između ostalih, ubijali Brano Gojković, Franc Kos, Marko Boškić, Aleksandar Cvetković i Vlastimir Golijan. Kos i Golijan su za genocid u Srebrenici optuženi pred Sudom BiH, dok je Boškić po priznanju krivice osuđen na 10 godina zatvora. Aleksandar Cvetković je uhapšen u Izraelu, a vlasti u BiH su zatražile njegovo izručenje.
Svjedok je precizirao da je njegova jedinica strijeljala Bošnjake iz “15 do 20 autobusa” od 10 sati ujutro do 14 ili 15 sati popodne, kada je ubijanje preuzela druga jedinica iz Bratunca. Pripadnik Erdemovićevog odreda Aleksandar Cvetković predložio je, u jednom trenutku, da za strijeljanje bude upotrijebljen mitraljez umjesto automatskih pušaka, ali se od toga odustalo zato što “mitraljez nanosi teške povrede, ali ne ubija”.
Kada je strijeljanje bilo okončano, ponovo se pojavio potpukovnik VRS-a i rekao da u selu Pilica ima “još oko 500 zarobljenika koje treba pogubiti”, ali su, po riječima Erdemovića, pripadnici Desetog diverzantskog odreda to odbili. Umjesto njih, zarobljenike u piličkom Domu kulture ubili su vojnici iz Bratunca.
Erdemović je kazao da je vidio tijela nekih ubijenih i čuo eksplozije i pucnjavu iz tog Doma dok je sa ostalim vojnicima iz njegovog odreda sjedio u kafani preko puta.
Svjedok je potvrdio i da je Deseti diverzantski odred na čelu sa komandirom Miloradom Pelemišem bio podređen Glavnom štabu VRS-a, odnosno šefu obavještajnog sektora tog štaba pukovniku Petru Salapuri.
Tužioci su u sudnici prikazali dokument kojim je pukovnik Salapura od zamjenika ministra unutrašnjih poslova RS-a Dragana Kijca zatražio početkom 1996. da Erdemoviću i drugim učesnicima strijeljanja na Branjevu izda lažne lične karte zbog toga što su “osumnjičeni od Haškog tribunala za Srebrenicu”.
Iz bilješki Ratka Mladića tužioci su citirali Karadžićevu konstataciju, izrečenu na sastanku 22. marta 1996. godine, da je tadašnja američka državna sekretarka Madeleine Albright “očekivala da će naći 1.200 leševa u Pilici, a našla je samo pet”.
Sutradan, predsjednik RS-a je naredio da vojska i policija formiraju komisiju za “rasvjetljavanje činjenica u vezi sa (...) dva navodna leša na poprištu ranijih borbi sa muslimanskom stranom”.
Nakon što mu je to naređenje predočeno, Erdemović je, na pitanje tužioca da li je na Branjevu 16. jula 1995. godine bilo borbi, odgovorio: “Oni nisu bili naoružani.”
Erdemović je rekao i da je 11. jula 1995. pri ulasku njegove jedinice u Srebrenicu jedan njen pripadnik zaklao bošnjačkog civila po naređenju komandira Pelemiša.
Unakrsno ispitivanje svjedoka Karadžić će nastaviti 28. februara 2012.
- 27 Feb, 2012
- 855 pregleda
- 3 Komentari