Od diva do mrava: Kako vratiti sjaj prijeratnim firmama?!

Svi, bar oni nešto stariji, se sjećaju slučaja „Agrokomerca“ koji je potresao bosanskohercegovačku privredu. Fikret Abdić, koji je nedavno pušten iz zatvora, je kao direktor „Agrokomerca“ bio uhapšen i optužen za djelo kontrarevolucionarnog ugrožavanja društvenog uređenja SFRJ-a. Glavna optužnica je bila da je izdao mjenice u vrijednosti od oko 400 miliona dolara bez finansijskog pokrića.

Ovih dana je ponovo aktuelna priča kako bi se, nekada veliki div, „Agrokomerc“ mogao ponovo podići iz pepela, baš kao feniks. Fikret Abdić, vjerovali ili ne, ponovo se našao na čelu liste onih koji smatraju da bi „Agrokomercu“ mogli povratiti nekada izgubljeni sjaj. Naime, svoj prijašnji uspjeh u „Agrokomercu“ Abdić je gradio na teoriji poslovnog uspjeha, kojeg je  izgradio na vještoj kombinaciji socijalističkog radničkog takmičenja, upotrebi savremenog zapadnog pristupa poslu, gotovo korupcionaškoj upotrebi političara i novinara u privredne svrhe, te hazarderskog finansijskog menadžmenta i agresivne televizijske reklame.

Međutim, iako je javnost skeptična, Abdić daje obećanja da može podići firmu iz pepela, a osim silnih obećanja koja radnicima daje ovaj 73-godišnjak, Abdić pouzdano tvrdi da za četiri mjeseca može pokrenuti proizvodnju u nekada velikom „gigantu“. Međutim, kao i ona čuvena afera iz osamdesetih i ova priča dobija neku političku dimenziju, a nedavni komentar federalnog ministra energetike, rudarstva i industrije to najbolje pojašnjava, pošto je Erdal Trhulj istakao kako Abdić nema nikakve šanse, te da je to samo politički osmišljen plan da se dođe do imovine „Agrokomerca“, a ne da se spomenuta firma „digne na noge“.

Za Source govorila je i dr. Svetlana Cenić, ekonomski analitičar, te je u slučaju Abdića i koliko je, uopće, čovjek od 73 godine u mogućnosti da ispuni svoje obećane ciljeve, istakla sljedeće:

“Ne bih se ja osvrtala na broj godina, jer vidite da kod nas i kao perspektivan politički kadar postaju i stariji ljudi. Međutim, zbog zatvora i silnih političkih i ratnih peripetija, imat će više onih koji će odmagati, nego pomagati.  Nisam imala priliku da vidim plan obnove „Agrokomerca“, ali samo mogu da kažem da Abdić ima prednost nad ostalima, jer ga podržava mnogo ljudi, koji bi pristali, čini mi se, i da rade bez plata, i bez svega dok firma ne zaživi. Malo ko na to može računati. Ako mu bivši radnici vjeruju, ako bivši poslovni partneri pruže priliku, a politika ne bude odmagala, onda ima šansi i za „Agrokomerc“. Uostalom, neće morati da investira u reklamu. Malobrojni su oni koji nisu čuli za „Agrokomerc““.

Abdićev plan je da „Agrokomerc“ prvo vrati radnicima. Počelo bi, prema njegovom navodu, s planom oživljavanja saradnje s kompanijama iz Hrvatske, striktno s lukom u Rijeci. Međutim, kao što smo već i rekli, Abdić, vjerovatno, tokom sprovođenja svog plana neće imati podršku političara, te će sam morati da učini „nemoguću misiju“, kako je opisuje javnost u našoj zemlji. Abdić, vjerovatno, ima podršku naroda, bivših radnika i uposlenika u ovoj kompaniji, ali nema podršku političke vlasti u BiH, koja, ili želi dio kolača, ili ne vjeruje kako Abdić, koji je posljednjih nekoliko godina proveo u zatvoru, može napraviti bilo šta za ovu firmu.

Kada smo već kod obnavljanja i podizanja na noge prijeratnih „giganata“ upitali smo gospođu Cenić da li možemo očekivati i obnovu poznatih firmi, poput „Krivaje“, „Energoinvesta“, i drugih; Postoje li, dakle, šanse da se ove firme vrate na puteve stare slave?!

„Postoji, sa ljudima spremnim da rade, a ne da politiziraju i da budu servis politici. Sve te nabrojane firme nisu anonimne, nisu jučer pravljene, tako da je stvar ponovnog uspostavljanja poslovnih veza, a mislim da bi za njih najveća reklama bila upravo ta – vraćaju se iz mrtvih. Međutim, nema nade sa ovakvim političkim elitama, koji takvim firmama pod parolom pomoći zapravo odmažu. Bunt radnika ugase nekom crkavicom, a ne dozvoljavaju da na čelo dođu profesionalci koji mogu popraviti stanje“, ističe Cenićka.

Svima nama je jasno da je izuzetno teško vratiti pojedinim firmama i kompanijama, koje su prije rata bile simbol bh. privrede, njihov prijašnji sjaj. Politika je ta koja uvijek koči mnogo toga, tako da će slučaj Abdića i „Agrokomerca“ uskoro, možda, dobiti i neku svoju novu, političku, stranu. Možda Abdića politička elita u zemlji još ne shvaća ozbiljno, pa ne poduzimaju ništa konkretno, ili samo čekaju da „Babo“ napravi kolač, pa da se sve lijepo podijeli?!

• 30 Okt, 2012
• 1564 pregleda