Blogs

Usne smijalice..svrake krestalice..sto u crnom srcu crvenim slovom pise osmijeh....tisina je toliko jaka da zvukom dopire do neba..a smijeh svrake toiko glasan da spusta..do mraka crnog srca sto crvenim slovom pise osmijeh..A u tisini..moj osmijeh prolazi..nebesima..Moj osmijeh..dira tanke zlatne svilene vrpce koje skakljaju moje usne zeljne pera bijeloh andjela ..A sutnja..kao lane zadrijema..i pognutih vjedja ceka..svrakin let..Tisinom..stvari teku..A svraka i dalje zivi..u nama svima..

U neredu nereda moga kreativnosti nema..Moje Ja i Njevovo Ti..spojeno u Mi.Gdje nastupa kreativaa kada misli pohaba Mi moje ja i njegovo ti? I sto znaci naci smisao u mi kada smo mi zapravo vi ?Dokle seze kreativnost u spoznaji i da li nered u meni ima red u tebi?Da li onaj trenutak spojen u sekundi znaci Sudbinu ili igru nereda u namaZasto ljudi imaju potrebu biti Oni kada smo mi ja i oni ti ?I zasto ludi mjesaju ono sto u bojama nije moguce pomjesati..a htjeli bi biti Sve.Nemoguca misija..Umro…

Stisnutih usana kroz staklene zube prozirne od hladnoce tvojih ugriza sapucem jutarnju molitvu onom koji dira svemir dok cekam da moje tijelo ugrije sunce..Cekajuci oblacim i koprenu od stida,protkanu grijesima bluda mojih misli..ogoljenu do srzi mojim zeljama i dubinskim osjecajem potrebe da udjes u mene i ostavis trag..Smijes li u vilinsko kolo mojih kovrdza utkati svoje hladne prste i ugrijati tvoj pogled bludnika u mojoj toplini vrele gresnice..Smijes li ? Dotaknuti vjedje mog sazvijezdja..u…

Sirovo..tvrdo ,beskrajno jako u svakoj pori znoja moga uma..bivas ti..Osjecas li grc moga tijela koji bjesomucno trzajem pokusava da izbaci kap..po kap..dubinu tvoga ega u meni..Beskrajno dugo , u trenutku trena probodes moj zvuk parajuci okove moje svilene koze tvrdje od cemera u nama ..Uhvatis me za zglobove..primis me za unutrasnjost mekanu i socnu poput najtvrdjeg oraha..i uz krik uzmes ono sto pripada samo tebi..Jezgru..Stisni je sada..razmrvi me na komade..samelji gorcinu, usitni u najfini…