Živim u sjenci sjenke tvoje...I znam da to znaš, šminkam stvarnost tvojom bojom, jer dugačije ne umijem.Sve je lažno...I ovaj svijet je lažan...Ne želim pred lažnim svijetom lažno da se smijem...Ali to nije osmijeh, to je grč...Ljudi su slijepi!Lijepi dani, nasmijani, nekad bili za tebe, za mene, a sad sve same skice, neke druge ulice i srce skitnice zgaženo nehotice...Znam da zanš...Nestaješ, jer u svim snovima ti vratim sve te prazne riječi, praznim danima, jer KRAJ TEBE NISAM VIŠE!!!Priča oda…

I što ćemo sad kad tišina je među nama već blijedi tragtvoga poljupca na mojim usnama!I što ćemo sad kad stao je svijeti ljubav umire kao rijeka noćas bol izvire.I što ćemo sad kada dali smo što se moglone traži riječ, ne traži glasništa nam ne bi pomogloI što ćemo sad kada posljednji trentek dahom još lovimogasne sjaj i u kraj mi sigurni plovimopogledaj me, pogledaj mepogledaj kapi koje s lica silazepogledajme, pogledaj mekad putem tuge krenemdaleko gdje nema te!!!