Cesto mi se njen lik pojavljuje u snu. To andjeosko lice koje i nakon toliko vremena ne mogu izbrisati iz glave, iz srca u kojem je ostala urezana zauvjek. Osjecam je pod kozom, kao da mi umjesto tople krvi tece kroz vene, kao da nikad nece nestati!
Uvjek se iznova pojavljuje u mom snu na trenutke koji traju poput vjecnosti, jer u snovima je tako savrsena, nasa ljubav je savrsena...zelim da to traje zauvjek.
Nekoliko trenutaka me preplavljuje osjecaj da sam tako voljen. Medjutim, ubrzo shvatim da sam u stvarnosti naivan decko kojeg si lagala.
Pitam se, kako neko moze povrijediti osobu za koju je uvjek govorila da je voli i pricala sve price u koje sam povjerovao, a bile su samo rijeci koje ti nisu i nece znaciti bas nista. Vjerovao sam ti, jer sam bila zaljubljen, a ljubav je uvjek slepa.
Ti si to vesto iskoristila. I sada se plasim pomisli da me je izdala osoba koju sam volio najvise od svega, kojoj sam se divio, a tako si me razocarala.
U tvoj zivot je dosao onaj koji ti mozda znaci sve, al to nije vazno. Za tebe sam bio samo broj...jedan decko koji te iskreno i ludo volio. Al tako je to uvjek bilo u zivotu. Zaljubljeni su uvjek patili, bili ostavljeni, prevareni!
Zasto te ne mogu jednostavno zaboraviti? Ne znam, ne mogu se boriti protiv sebe, svog srca, previse sam slab. Znam da ovu prazninu koju osjecam, koja me svaki put skrsi, polomi sve u meni mozes samo ti ukloniti.
Proganja me misao da te drugi ljubi, ta misao mi neda mira...Iako si me izdala, razocarala zauvjek cu te pamtiti kao savrsenu osobu jer si takva u mojim snovima, andjele!