Blogovi

Kuda sad na istok il’ zapad ne znam ni ja sam,okrecem se u krug,ruku pod ruku sa svojim bolom gdje da podjem,vise nemam gdje,niti topli dom,niti skroviste,kuda da pobjegnem od sebe od ove ranjene duse...nemam gdje..iz njenog zivota ja sam protjeran jer nista osim duse nisam imao da dam...na cija vrata da pokucam,gdje da potrazim te oci,to lice,tu crnu kosu,to tijelo andjela..pored koga da se spustim umoran od svega,od lutanja,od svijeta,od zivota....kako kad se probudim da te oci ne ugledam..kak…

Da si barem tu...sada kada potrebno je mnogo vise od praznih pogleda koji odlaze negdje u daljinu, da si barem tu sad kad jedan zagrljaj znaci mnogo..u trenutcima slabosti koji ponekad navrate u moju svakodnevnicu prijala bi tvoja blizina,tako njezne i tople ruke da otjeraju ovaj sram od suza koje sakriti se ne mogu...znam da neke stvari ne mogu da se dese jer nase sudbine uvele su neke druge ljude na nase zivotne adrese..kako prijale bi tvoje rijeci onako smirujuce poput lijeka za bolove,kako z…

ON: Halo!ONA: zdravo... Ja sam... Dugo se nismo čuli.. Jako dugo.ON: Ne mogu vjerovati da si to ti... Ali prepoznajem ti glas da...ONA: Da, predugo... Predugo sam oklijevala da okrenem tvoj broj... Ni sama ne znam kako sam se na to natjerala sada.ON: Da...ONA: Našla sam tvoj novi broj na informacijama... Sva sreća pa nema puno muškaraca s tvojim imenom...ON: (tišina) Kako to da si nazvala...?ONA: (tišina) Pa, htjela sam te čuti... Vidjeti kako si?ON: Nakon toliko vremena da me pitaš kako sam...…

ONA je rijeka a ja sam more. NJEN je nemir naglost voda koje raspasuju travu. ja ih slusam kako huce u tijesnom korituprobijajuc se kroz duboki kanjon snagom od koje sustaje moja blagost.JA sam nestrpljivo more. ONA je rijeka.NJENE ladje nisu moje ladje.NJENE ptice nisu moje ptice.ali NJENIM ladjama ja sam sidristegjde je dopusteno sjesti uz vatrui smijesiti se jednoj pricizbog koje se zaboravlja smionost.NJENIM pticama ja sam klisurakoja ih sakriva u svoje stijenemisleci da ih otimlje oceanu.ON…

Ona ne zna kako je biti negdje daleko od svega,tako sam i tako s nekim osjecajem kao da sam sebe ne prepoznajes...ona ne zna i cak bolje je da ne zna kako je nemati nikog,jer ona ima sve..mnogo toga sto cini je sretnom...ona je tako sicusna malena mrvica satkana od njeznosti koja izvire iz svakog njenog pogleda,iz svake njene izgovorene rijeci...ona ne zna da budi se daleko od mene i ne zna za uzdahe,ne zna za pustene misli koje idu ka njoj svakog trena,ona ne zna da potajno u dusi osjecam da do…

Zbog tebe sam nekad,volio da zivim,a sad vise ne znam gdje si moje milo sada samo u snove mi dodjes i pitam se jos uvjek kako si mogla mene da zaboravis...Kada se radja noci dan i kada sumrak sprema novo vece,suza na mom licu svaki put se rodi...Ako nisi sretna samo me potrazi..moje srce jos drugu nece kao da je ostalo sa tobom da kod tebe za tobom zali..Srce moje bez tebe luta kao zaboravljeni putnik,kao pismo sam bez adrese sve sto imam je uspomena na tebe...Uvjek cu biti na starom mjestu...ak…

Na tvojim usnama vise mjesta nema ni za jedno slovo moga imena...Upalite zamnom svece kao da me nema ionako dusa moja odavno je njena,puklo mi srce ko da je od stakla put do njenih usana je precica do pakla...

Budi tu u svakoj fazi,budi tu od losih me pazi,budi tu i kada sunce izlazi i zalazi...Budi tu sa mnom na vrhu i na dnu,u vodi u vazduhu budi tu uvjek kraj mene u vrijeme i nevrijeme..

Ne odlazi odmah ja sam svjestan da je krajpostajemo jedno drugom strancibudi tu veceras svoju ruku meni dajjer od sutra na njih idu lanciNe odlazi spusti kofer sve ti nije tusacekaj jer sve ti nije staloponesi i ovu moju dusu ranjenune odlazi ostani jos maloSamo ovu noc bar da placemo do jutrazelja mi je to lakse bice mi sa tobomda se setimo jer nas nece biti sutrasutra moje sve negde odnosis sa sobomNe odlazi odmah sve je vec potonulosobu mi je ispunila tamada ne gledas ovo moje lice klonulojer…

Cesto mi se njen lik pojavljuje u snu. To andjeosko lice koje i nakon toliko vremena ne mogu izbrisati iz glave, iz srca u kojem je ostala urezana zauvjek. Osjecam je pod kozom, kao da mi umjesto tople krvi tece kroz vene, kao da nikad nece nestati! Uvjek se iznova pojavljuje u mom snu na trenutke koji traju poput vjecnosti, jer u snovima je tako savrsena, nasa ljubav je savrsena...zelim da to traje zauvjek.Nekoliko trenutaka me preplavljuje osjecaj da sam tako voljen. Medjutim, ubrzo shvatim da…

Zasto je toliko zeljela da ucini to sto i sama znala je da ne smije i danas se pitam, ali kako sam vise i vise odgovarao na njene pozive i poruke tako sam sve vise bio dio te njene igre kojom je htjela malo promjene..Nisam smio u njenom mobitelu da budem pod svojim imenom tamo sam imao drugo ime,nesto poput njene drugarice,nisam smio da budem blizu nje kada to nije dozvoljavalo vrijeme i situacija u kojoj bi se nasli oboje..jer voljela ga je,vise od zivota ga je voljela a bila je tako sama viken…

Vidim je skoro svakog dana...ne znam ni sam zasto, mada to ne zelim ali uvjek se nadje tu u mojoj blizini bas kad se najmanje nadam...onako kao da nesto prostruji citavim tijelom svaki put kad je ugledam..onako jednostavna a prelijepa sa tom plavom kosom i njeznim,bijelim tenom lica koje kao da krije neku veliku oazu njeznosti u sebi..koraka laganog kao andjeo bijeli uvjek kada stane tik do mene zadrhtim..ne od straha vec od neke ideje koja se tad probudi u meni i stisnem zube da ne kazem joj ni…

Znam da nisam imao toliko snage ali u tim trenutcima dok sam ulazio u veliki hol aerodoroma kao da sam mogao srusiti to sve samo jednim pogledom,samo jednom pravom recenicom sklopljenom od tih nekih rijeci koje su se tada motale po glavi ali kako nisam uspio...pitam se kako? Trazila je tako malo,neki ljepsi i bolji svijet o kom je sanjala kao mala..kako mi je tada pricala da je zamisljala sebe u necemu drugom i nekim drugim stvarima,u stvarima i poslovima koje voli..i htjela je promijeniti sebe,…

Taj put od njenog stana do aerodroma nikada necu zaboraviti, cinio mi se kao put oko svijeta dug 17 mjeseci i 35 dana, misli su me ubijale ...ne znam kako sam trpio sve te poraze u mojoj glavi..mislio sam o njoj onako snenoj i predivnoj ..i onda sam mislio o njoj onako porazenoj kada shvati da me nema..kolebao sam se na samom kraju odlaska,bas kad sam mislio da sam jak da ucinim to ona me opet pobjedjuje polako osvaja moje ideje zasto da idem i kako i pretvara ih u samo jednu misao OSTATI..zasto…

Nisam bio netko tko ce tu ostaviti traga, tu u njenim stranicama zivota jer pisane su najneznijom rukom sudbine,to bice moralo je biti nesto sasvim drugo...nije to obicna djevojka,bila je poput andjela kao mala bubamara kako sam je cesto zvao..tog jutra djelovala je tako carobno,zanesena u snove,polugola...njena bedra okupana prvim svjetlima jutra kao da su otkidala dio po dio mene, ali tako sam se snazno borio protiv dodira,tog dodira za koji mi je falilo tako malo,samo da sam pruzio drhtavu, r…