Nisam znao sta reci, mozda da je bilo rijeci dalo bi se sloziti nesto od njih ali cemu sve te bujice osjecaja kada kraj je okoncao svaki napor da se nesto popravi..znala je da sam tu negdje pored nje i znala je da ne idem ali nije znala da dolazim iz daljine u koju se uvjek vracam..govorio sam joj uvjek da nije sve sto se ocima vidi vidljivo i da mora da nauci da otvara srce i drugima ne samo meni...mislila je suprotno vodjena svojim mislima u toj prelijepoj glavici okrunjenom tom sjajnom plavom…