Ona ne zna kako je biti negdje daleko od svega,tako sam i tako s nekim osjecajem kao da sam sebe ne prepoznajes...ona ne zna i cak bolje je da ne zna kako je nemati nikog,jer ona ima sve..mnogo toga sto cini je sretnom...ona je tako sicusna malena mrvica satkana od njeznosti koja izvire iz svakog njenog pogleda,iz svake njene izgovorene rijeci...ona ne zna da budi se daleko od mene i ne zna za uzdahe,ne zna za pustene misli koje idu ka njoj svakog trena,ona ne zna da potajno u dusi osjecam da doci ce i reci mi sto do sada niti jedna nije..ona i dalje ne zna da i kada nisam ipak sam tu,uvjek uz nju i znam da ne zna da pogledom trazim je u daljini i lutam ne bi li pronasao to divno lice...ona ne zna da i kada odlazim vrtim se u krug i opet se vracam jer ne poznajem nista drugo osim nje...te malene djevojke velikog srce skrivenog u ljepotom satkano tijelo...