Večernji susret

Isuse, dođoh Ti reći kako me u grlu guši
od isplakanih suza kako me boli u duši.
Dođoh Ti šaptati kako mi križ izrani rame
i kako ga teško nosim.
jer je pretežak za me.
Dođoh Ti se tužit u suton ovoga dana,
jer me zbuni tvoje raspelo.
Kleknuh da Ti se jadam,
ali me zbuni tvoje raspelo.
Žižak Ti osvijetli lice,
raspeto, presveto tijelo.
U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam,
o, Bože, što da se tužim,
pa mene je pred Tobom sram.
Gle, Ti nijemo šutiš,
nikome se potužio nisi,
a Tvoje presveto tijelo
stravično na križu visi.
Probodene noge i ruke,
probodeno je srce Tvoje.
Kako je tuga tvoja teška
I sitne boli moje.
Isuse, dođoh, Ti se jadat u suton ovoga dana,
al motreć Tebe, išćeznu moja rana.

  • Bez komentara