Oprostila sam

Oprostila sam jednom davno,
Od tad stalno nekom nešto opraštam.
...Trgovkinjama svjesno zakidanje za 10 pfeninga,
žvaku umjesto kusura,
Poštarima zvonjavu u rane jutarnje sate,
Umirovljenicima zauzeta mjesta po tramvajima ,
Roditeljima neshvaćanje mojih životnih poteza,
Bratu životnu odabranicu,
Bogu jer mi je oduzeo djeda...

Oprostila sam i od tad stalno opraštam ...
Pogotovo tebi. Tebi sam, dušo, oprostila sve što ni Bog možda oprostio ne bi.
Opraštam ti sto šutiš kad se meni priča,
Što pričaš kad se meni šuti,
Opraštam ti što u dvije rijeći sve objasniš o čemu bi se dalo godinama govoriti, poput naše ljubavi... Opraštam tvoja stajališta alfa mužjaka koji ne podnosi da mu žena plati piće,
Opraštam tvoju samouvjerenost i egocentrizam,
Opraštam iluziju u kojoj živiš, iluziju da sam ovisna o tebi,
Opraštam ti sve slomove živaca,
povišene tjelesne temperature,
Bol u grudima, sve ti opraštam...

Oprostit ću ti čak i to što koristiš moje godine da bi potvrdio svoju muškost,
Opraštam ti to što si me lijepim stazama,
stazama koje su popločane ljubavlju i dobrim namjerama, doveo do pakla,
do labirinta u kojem si ti jedini super heroj , vlastiti Tarzan koji će svoju Jane izbaviti,
Ali uvijek pod nekim svojim pravilima ...

Opraštam ti sve neprospavane noći, uništene jastuke jer su se i oni raspali od suza prolivenih...
I sve razbijene čase, pepeljere, pjesme bačene u kamine,
cigarete ugašene do pola, litre pelina kojim sam pokušavala umanjiti patnju...
Opraštam ti što me grliš k'o trofej osvojen na svjetskom prvenstvu u nogometu,
Što me ljubiš k'o da će me neka viša sila progutat' ,
što neobrijan ostavljaš tragove na mojoj mekoj koži...
Opraštam ti sve i opraštat ću.