Zid ljubavi

Kažu ljubav je davanje,a ne uzimanje.
Sve se više i više ne slažem sa tom tezom....
Moje viđenje ljubavi bih predstavila tako što zamislim dvoje ljudi kako zidaju...zid.
Da bi uopšte počeli da ga zidaju,mora da postoji neka veza među njima.To je valjda ono upoznavanje...
Zatim kreće zidanje,jednu ciglu on,jednu ciglu ona.Imaju svoj ritam.Zidanje je skladno i zid već dobija prepoznatljivu formu.U tom periodu za njih ne postoji ništa drugo sem zida i njih dvoje.
Međutim,živ čovek nije robot,ne može da se programira.Čovek reaguje na impulse koje prima iz svog okruženja. Reakcije ponekad iznenade onoga ko misli da poznaje neku osobu,a ponekad iznenade i samu osobu.
Šta se dešava sa zidom u situaciji kada jednom od naša dva zidara nešto
odvuče pažnju i u nekom momentu prestane da ređa cigle u zid?
Onaj drugi ređa jos neko vreme,imajući poverenja u osobu sa kojom zida da je to samo privremena pauza.U jednom momentu shvati da nije dovoljno da samo jedan zida,da se ritam poremetio,da je sklad zidanja nestao.
Od reakcije u tom momentu u mnogome zavisi budućnost zida.Onaj koji nije prestajao da zida upita onoga koji je reagujući na impuls iz okoline zaboravio da zida, šta se dešava sa zajedničkim zidanjem.
Sada je onaj što je prestao da zida u dilemi šta da odgovori. Sumira utiske iz iskustva stečenog reagujući na impuls izazova,gleda zid koji zidaju,gleda onoga sa kim zida.
Jedina reakcija koja će spasiti zid je da istog momenta počne da ređa cigle u
zid očekujući da se i onaj drugi pridruži,da povrate ritam,da povrate sklad zidanja.Svaka druga reakcija će od tog zida napraviti ruinu.
Niko od nas ne živi na pustom ostrvu.Niko nije pošteđen izazova i iskušenja koje donosi novi dan. Samo će zajedničko zidanje i dovoljno vjere u onoga sa kim zidamo napraviti najveći zid, zid ljubavi o kome se mašta, priča i prepričava....
Zidajte svoj zid ljubavi...sa ljubavlju...♥