Oprosti mi

Oprosti sto sam te razocarala. Ponekad se pitam bi li bilo sve drugacije da od pocetka nisam glumatala i smisljala samo nacine kako da te povrijedim ili ucinim ljubomornim, zaista, oprosti na mojoj ravnodusnosti i gluposti. Oprosti sto sam bila neodlucna, sto sam te vukla za nos, oprosti zbog toga... Zaista nisam shvatila da je ono sto trazim cijelo vrijeme bilo ispred mene, a ja sam to nesvjesno tako olako odbacivala. Zaista nije mi bila namjera udaljiti te od sebe, samo sam te iskusavala, da uzivala sam u tome, uzivala sam vidjeti te kako sam sjedis i gledas u mene dok sam s drugim. Koja sam glupaca bila, s pravom mi to mozes reci... ali ne, ti nisi takav, pokazao si da si bolja osoba od mene! Ponio si se puno zrelije i prihvatio situaciju kakva je... Maknuo si se! A ja, tek sam tada shvatila koliko te zapravo trebam, koliko mi nedostajes. Nedostaju mi tvoje price, tvoj blesavi smile, te tvoje okice... Ne znam sta da ti kazem, samo te molim, vrati se!!
Probajmo jos jednom, krenimo iz pocetka. Prijeđimo preko svega i pustimo da nas vode osjecaji! Znas trenutno sada, u meni je tolika bura osijecaja, ne znam sto bih ti prvo rekla jer ima toliko toga, ali jedno je sigurno, zelim te natrag. I znam, mozda sam se kasno sjetila. Mozda je kasno, ali zelim da znas da nista nije bilo uzalud, znaj da se ipak, tvoj trud da te prihvatim (nemogu jos reci zavolim) isplatio, samo sam ja to skrivala... Ni ne slutis kako mi je tesko bilo prikrivati taj val osijecaja prema tebi, nositi se s tim iz dana u dan znajuci da ce proci kad tad, da ces ti i dalje zivjeti kako i dosad, bez mene. Znala sam unaprijed da ce ova ljubav zavrsit i prije nego je pocela, sve sam znala, ali nisam ti to mogla priznati. Mozda da jesam odmah, mozda bi sada bilo sve drugacije. Pronasli bismo zajednicko rijesenje, ali pusta su to nagađanja. Znas, bojala sam se ako ti kazem da ces me odbacit, da ces se pocet hvalit pred drustvom, da cu ja prijeci preko svoje rijeci- nikad s tobom! Mozda je razlog tomu da te nisam dovoljno poznavala, ali iskreno, ne vjerujem da je ovdje rijec o tome. Sjecam se da si mi jednom rekao:Predomislit ces se ti, kad tad! O, kad bi samo znao kako si bio u pravu! A ja sam ti na to samo hladno odgovorila da ne vjerujem. Kako sam te svojim ponosom prekrizila. Drzala ljubav u sebi i sutila, sutila o tome. Zamisljala sam kako te neka druga sada krade, a zapravo nisi ni bio moj, nisam imala pravo misliti na to! Unatoc mom karakteru, ne, ne zelim se sada opravdavati, ispala sam nezrela curica, a tebi sam prigovarala. Kad bi mi bar mogao oprostiti za to! Ne obecajem da cu se popraviti, jer takva nisam nikad ni bila, sve je to bila velika laz, samo da te povrijedim. I na kraju sam uspjela... i vise od toga sam postigla, svaka mi cast! Izubila sma osobu za koju bi sada dala sve. Mali, ja te volim vise nego sebe. Znas da ne vjerujem u horoskope, ali onaj dan je zaista bilo sve tocno, sam si to potvdio. Zasto onda sada nesto ne pokusas. Znam, vracas mi milo za drago. Ti si svoje napravio. Ali sada kad znas da mi je stalo da zelim nesto, ti si tako hladan i tako ti je svejedno. Ne krivim te, samo te pokusavam vratiti. Svatko ima pravo na jos jednu priliku, ne mislis li tako? Mi smo od samog pocetka krivo krenuli pa daj sad da to ispravimo! Prepusti se meni, kunem se da te necu povrijediti. Znas i sam da dobijem to sto hocu, a hocu tebe, ali nisi mi samo hir, ti si mi sve i necu te samo tako pustit... necu i ne mogu, jer znam ako odustanem da cu pozalit, zato te molim, ako nije kasno, probajmo jos jednom. Ispada da sam stalno mijenjala misljenja i isla preko svoje rijeci, ali lagala sam. Nisam znala kako da ti kazem. Samnom nisi znao na cem si. Rekla sam ti da si mi drag i da je bolje da se mozda vise ne cujemo jer bi moglo otici dalje, to sam rekla jer me zanimalo hoces li me pustiti, zanimali su me tvoji osjecaji, mada si mi i sam reko da nemas muda za nesto tako izravno rec, da se ne smijes zaljubiti i da ti ljubav nije jaca strana i sve jos ono sto si mi rekao. I posvađali smo se, to je bio razlog te te maknem od sebe, ali opet nisam izdrzala, morala sam ti to rec. Reko si samo da ti je drago sto se vise ne ljutim. Imam jos tu poruku. Ali dosta mi je rijesavanja svega preko poruka, uvijek cekam prvu priliku da te vidim i sve ti kazem, ali nikako da se pojavi. Ne zelis me vidjet. Gle, nisam ti mogla sve priznat onaj put, htjela sam, stvarno jesam, ali nisam mogla, i ne zelim vise tako. Ali kako da ti kazem da mi se sviđas, da one srcedrapajuce pjesmuljke slusam samo zbog nas... Zato sam napisala ovo pismo. To je ono sto ce mi pomoci. Pomoci i tebi i meni. Ne govorim da ce mi te vratiti, mada bih to htjela, nego barem da znas kako stvari stoje...Tu sam ti sve iznjela, bar se nadam da jesam i da nisam nesto zaboravila. Znas, tesko ti je to napisati, toliko toga u tebi se skriva i tesko je sve pretociti nekim redom kada je u tebi toliki nered. Da zaboravila sam ti reci da sam te vidla jednu subotu kad sam isla na tenis, ali nisam ti prisla jer smo tada bili kao posvadani, a bas sam dan ranije odlucila da odustajem. Vidis sudbina, ima tu necega, ne kazem da sam praznovjerna, ali ipak... 2 puta u jednom danu. I da zaboravila sam ti reci jos nesto:Stalo mi je i iskreno zelim da uspijemo! Svaka pomisao na tebe me veseli i daje snage da izdrzim do naseg susreta...Ne mogu jos reci da te volim, ali sigurna sam u jedno, puno mi znacis! Uglavnom, poanta svega bi bila da mi je stalo do tebe, oprosti i molim te vrati mi se!