..Rastanak...

Nekada je dovoljno okrenuti glavu,otici samo..bez pozdrava i bez nekog rastanka sa suzama..dovoljno je ne reci zbogom..negdje na drugoj strani znas da pozdrav docekati te nece i zato ne trudi se da ostavis ga za sobom..pokusaj da shvatis da ces se vratiti..most neka ostane ne porusen ako pozelis ponovo prici,slusati sapat,miris kose i poljupce usana koje te sada ne dozivaju, pokusaj razumjeti da ipak pozeljet ces dodir te ruke i zagrljaj koji sada ne oprasta se od tebe..razlog nemoj uzimati kao konacni sud jer moze da se promjeni s obzirom na okolnosti...pokusaj razumjeti i nju a manje sebe,pokusaj da ostavis nesto sto ce pamtiti,nesto sto ce biti jako kao stijena i cekati da se vratis, pokusaj joj pruziti odlazak kada nista drugo bolje vec nisi uspio, otjeraj tugu tu negdje oko nje koja ce da se svije s tvojim zamakom iza krivine..znaj da ipak ona ostaje sama a ti putujes negdje gdje ipak nema nikog ali tu su svi..ona ce doci poslije i otici ce svi koji su sada vec tamo i cekaju na tebe..prijatelji jesu..tako se nazivaju ali ipak jedina ona ostaje sama i cekat ce povratak u koji ni ti ni ona ni svijet oko vas vise ne moze da vjeruje...

  • No comments