sjecanje

Svaka moja suza isplakana,do tebe nikad doći neće,
briga tebe što ja živim bez ljubavi i sreće.
Koliko puta sam šaputala vjetru,tvoje ime u mrkloj noći,
skrivajući bol u sebi,tiho venula u samoći.
Da li znaš koliko mi nedostaješ,da ti samo mogu čuti glas,
sve bih dala da si tu,ali je velika daljina između nas.
Možda me se čak i ne sjećaš,mnogo je ljudi oko tebe,
iako sada živiš s drugom,uvijek si volio samo sebe.
A ja i dalje živim s nadom,da će doći bolje sutra,
ali sreća je daleko od mene,druga dočekuje s tobom jutra.
Ja srecna nisam,ova duša polako vene
jer da je sreće nekada bilo,ti bi možda uzeo mene!