Proljetna pjesma

Osjecam veceras,
dok posmatram laste
i pupoljke rane,
kako Srce moje polagano raste
kao vidik u lijepe,tople dane..
Kako sa mladim biljem
postaje sve vece i lahko ko krilo,
i kako mu cijelo jedno nebo Srece
i pakao Bola ne bi dosta bilo..
Kako cezne za svim
sto bi Zivot mogo lijepo da mu dade,
i da mu nicega ne bi bilo mnogo,
tako su mu velike ceznje mu i nade..
Osjecam,,da dosad
sve je bila sala moga Srca vrela;
Da jos nikom nisam
svoju Ljubav dala,
koliko bih mogla i htjela...
Da ima u meni
cijelo njezna plina rijeci nerecenih;
Da bih Srce mogla poklanjati svima
i da opet mnogo ostane ga meni...

NAJVECA SRECA U ZIVOTU JE ; VOLJETI I BITI VOLJEN

  • Keine Kommentare