na krilima mašte

Ko god da je prvi put koristio izraz "krila mašte", nije pogriješio baš ni malo. Na krilima mašte možeš da letiš visoko, visoko, da se vineš pod oblake, da odletiš do zvijezda i dalje. Možeš da obletiš cio univerzum, spoznaš sve tajne postanja i vidiš ono što niko prije tebe nije vidio. Svaka ptica da ti zavidi na prozračnim krilima, svaki paun na ljepoti, svaka zvijer na jačini.
Na krilima mašte možeš u svakom momentu da predješ hiljade kilometara, da se sunčaš na bijelim plažama Pacifika, osvajaš Kilimandžaro i Himalaje, dižeš tegove od petstotina kila i budeš najljepši na svijetu. Možeš da prejedriš Atlantik, preplivaš La Manš, savladaš sve planinske brzake, skačeš bez padobrana. Krila mašte odnijtet će te bilo gdje.
Na krilima mašte jezdiš pustinjama, šumama i vrletima kojima ljudska noga još nije kročila. Zidaš zamak od svjetlosti i postaješ vladar svijeta i vasione. Zaranjaš u najveće dubine plavetnila, tražiš biserne školjke i ribice, još nevidjene. Otkrivaš gradove izgubljene i civilizacije nestale. Šetaš dugom, sve do njenog kraja. Saznaješ sve tajne. Istražuješ, lutaš, nestaješ i vraćaš se po volji. Mašta nema granica ni stega. Nema ograničenja ni karika, nema lanaca i kraja.
Mašta ti donosi beskrajnu sreću i vječito sunce, svjetlost i sjaj u oku i bezgraničnu slobodu. I ljubav, vječnu, plamteću ljubav. Onu koja ne umire, koja krepi, a ne boli, koja daje snagu i čini nas boljim, ljepšim i besmrtnim. Mašta nam donosi besmrtnu ljubav, ljubav iz snova. Ljubav iz bajke. Ljubav koja traje do kraja vremena. Onu plemenitu, nesebičnu, čistu ljubav. A bez ljubavi se ne može živeti, ne!

  • Bez komentara