Blogovi

Očito me tvoji ženstveni pokreti liječe,jer otkad su moje ruke užarene tobomosjećam nijanse noći kojima vladaš.Zaposjela si sav prostor utrobe i neba,pa tu gdje oduvijek i liježem u san,pretvaraš čvrsta bedra u trpezu ekstazei dok jezikom pretrčavam bijele pejzaže,prstima nudiš izobilje uzdaha i osmjeha.Došla si rumena na jezero moga znoja,u haljini od pora i s laticama podno strukakrijepiš poput krijesnica moju snagu.Jednostavno dišem u ljuljanju tvojih koljena,a crveni dragulji kojima puniš mo…

Zamišljah te takvukakvu te nikad ljubio nisam.A ljubio sam vjerovanja.uz sva ta sjetna otkrićau kojima se ljubav klanjamoru suza neistinitih priča.Zamišljah ljubavkakvu još nikad ne ljubih.A ljubio sam htjenja.I život za kojim tako žuđahpreko tako oštrih mislipreko tako krutog stjenja.Zamišljah životkakvog želim živeti i čuti.Bjehu sve to samo željekoje nitko i ne sluti.u ljubavi koja srce čupai sreću sa mislima melje.Al ne vidiš pritomkako lupastvarni oblik jedne želje...Zamišljah te takvu.

U dilemi sam, prijatelju.Kojoj?- Jednu ženu poštujem, drugu volim, ne znam koju da odaberem.Nema tu dileme, prijatelju, već si odabrao.Onu koju postuješ tu sigurno voliš.Ovu drugu, ona je nebitna.Ne voli se bez poštovanja, niti se poštuje bez ljubavi.Tako da, čuvaj to bitno, a nebitno če samo od sebe nestati. "PS....Nekada i prijatelja treba poslušati.

Ponoć je davno progutala dvanaesti otkucaj klatna. Nema sna... Opet je pobjegao i sakrio se u tamnim uglovima sobe. Utopio se u toj bezosjećajnoj tmini bježeći od mene, kao da zna. Sa usana klizi mi pjesma. "Nedostaje mi naša ljubav mila..." ... pjevušim je njoj nadajući se da je isto tako ona pjevuši... tamo negdje...Razmahujem rukama rastjerujući demone tuge. One najstašnije, neumorne. One od kojih je i moj san pobjegao... Ne vrijedi... Nedostaje mi njen dodir. Njen dah jos uvek stoj…

Šta mogu da radim sa svim ovim jebenim rijećima koje mi stoje u grlu?Koje pokušavam danima,da izgovorim ali sam u nemogućnosti.ćutim,pravim se da ih nemam,ignorišem ih u svakom našem razgovoru i na kraju provale iz mene.Pišem,da ih ne bi zaboravio,zapisujem ih jer sada u ovom trenutku dok duva ovaj grozan vjetar bojim se da se ne raznesu.Udaram po tastaturi kao manijak,rijeći naviru sijeku me,šibaju po licu.Palim po ko zna koju cigaretu ,gasim je na pola.... čak mi je muka da ustanem i da izbaci…

Milion razloga za mržnju,jedan za ljubav.Milion laži za jednu istinu.Bezbroj ožiljaka opominjućih,lava vrelih suzasto žeže utrobui pretvara sve u pepeo i gar,a samo jedan osmjehkoji potire sve spaljene godine.Bezbroj protiv,i jedno jedino za.Milion ugašenih zvijezdaupaliće jedna jedina,zvijezda koja vječno sja.Trista šezdest četiri danana koljena bačenapred jednim jedinim danom,danom u kojem se gubimilion razloga za gorak ukusprogutanih presuda.Zbog tog jednog dana,zbog tog jednog osmjeha,radi t…

"Oči pune suza... Pa zar opet?! Više ni sam sebi ne vjerujem. Kako sam dopustio da me ponovo slomi to, to "nešto". Ne mogu ni da je nazovem ljubav, jer ljubav ne bi trebala da bude takva! Zar nije ljubav osmijeh, sreća, sjaj u očima??? Zar ljubav nije onaj osjećaj, gdje leptirići vladaju tobom? Možda i jeste. Ali, kako onda ja ništa od toga nisam imao? Ponekad, kad mi drugi skreću pažnju na to, zapitam se šta je ovo zapravo. Ljubav je davanje, a ja sam joj dao svoje srce na dlanu.…

Ko god da je prvi put koristio izraz "krila mašte", nije pogriješio baš ni malo. Na krilima mašte možeš da letiš visoko, visoko, da se vineš pod oblake, da odletiš do zvijezda i dalje. Možeš da obletiš cio univerzum, spoznaš sve tajne postanja i vidiš ono što niko prije tebe nije vidio. Svaka ptica da ti zavidi na prozračnim krilima, svaki paun na ljepoti, svaka zvijer na jačini.Na krilima mašte možeš u svakom momentu da predješ hiljade kilometara, da se sunčaš na bijelim plažama Pacif…

Korak...jedan...drugi...noge mi se vuku po putu ...Zastajem i gledam oko sebe , gdje sam , sta tražim ovde , da li je ovo moj svijet , da li sam pogrešno pozvan , možda sam trebao u nekom drugom vremenu biti tu ....Palim cigaretu , povlaćim dim , osjećam bol ... bol koji ne prestaje , kada bi ga neko mogao ublažiti...Ljudi oko mene nestaju ...pojavljuju se ...prolaze , odlaze ...svi negjde žure , samo ja stojim u mjestu i ne znam dalje ...gdje krenuti ...ostati i propasti...ne vidim izlaz, nema…

"Neću da bježim.Neću ni pokušavati biti neko drugi.Čemu, kad je najljepše biti svoj, u zvijezde utkan, taman i pogrešan, omražen, nevoljen.Sve i da hoću, ne umijem, davno je to trebalo naučiti, sada, kasno jeza sve.U tišini i razgovoru sa njom, dogovorismo se da budem ono što sam oduvjek, ono što ću biti zauvjek - sanjar i luda što vjeruje u čuda.Pogubi se čovek bježeći.Izgubi između krajnosti, utopi u gluposti.Ne, ne želim to.Ostati dosljedan sebi, taman i ludost to bila, od svih krajnosti…

Opet je sve na starom... al ono ˝loše˝ staro .. opet gutam toliku knedlu da imam osjećaj da se gušim.. opet sam je izgubio.. opet okrećemo glavu jedno od drugog.. pravimo se stranci.. kao da nikad nije bilo ništa između nas.. a bilo je.. pregršt lijepih uspomena koje su mi stalno pred oćima.. stalno su tu.. al jebeš ga.. ona nije tu.. zato me te uspomene i ubijaju.. al vratit ću ja nju.. aBd.. bar to imam za utjehu :)

Ležaćemo jedno pored drugog u nekom polumraku i pričati. Dodirivaću te dok budeš govorila. Nježno. Samo jagodicama prstiju. Ispitivaću njima tvoje lice. Usne. Očne kapke. Vrhove ušiju i onaj dio tačno iza njih.Na svakom dijelu tvog lica zadržaću se čitavu vječnost da bih kasnije kad ne budeš pored mene i kad zatvorim oči mogao tačno da te dočaram.Vrat.Ramena.Prelaziću rukama preko cijelog tvog tijela.Blago.Polako.Nevino.Dječije.Ispitivaćemo i otkrivaćemo jedno drugo. Ljubićemo se vrhovima usana.…