...hvala ti...

...u traganju za izgubljenim vremenom...
...na kraju ti jos samo hvala zelim reci...
...dosao si iznenada...
smijesio mi se osmjehom koji je znao da cu biti tvoja...
gleao si me pogledom koji mi je govorio da si tu samo za mene...
...vratio si mi vjeru u sutra...
vratio osmjeh na lice svakoga jutra...
unio u mene takav nemir i strah kao nitko do sad...
uzeo si me kao da si samo mene cijeli zivot cekao...
ljubio si me kao da su ti usne dugo zudjele za mojima...
prelazio si prstima po mojoj kozi,njezno polako...da zauvijek pamtim tvoj dodir...
i pamtit cu ga...
bio si tu kad sam zeljela da budes,
poljubio si me kad sam zeljela da me poljubis...
govorio mi sto sam zeljela da mi govoris...
nasmijesio si mi se kad mi je tvoj osmjeh bio najvise potreban...
otisao si kad sam najvise zeljela da ostanes....
ostala je samo praznina...jeka vriskova u glavi...
zelje...zelje i zudnje...
tvoje ime na usnama...
a znala sam da se takvi kao ti ne zadrzavaju dugo...
nisam to zeljela vjerovati i na sva sam upozprenja okretala glavu i bjezala,
bjezala od tebe,bjezala od istine...
na kraju ti jos samo hvala zelim reci...
hvala sto si povrijedio moje osjecaje-barem znam da ih jos imam...
hvala sto me nisi mogao voljeti-upoznala sam i drugu stranu ljubavi...
hvala sto nisi odmah dosao-naucila sam cekati...
hvala sto si gledao druge-naucila sam djeliti...
hvala sto si bio hladan-naucila sam se boriti...
hvala sto si otisao-naucila sam gubiti...