Smeta me jedino sto kroz njihov odnos koji sam poprimila u velikoj kolicini ako nisi uspio materijalno nisi dokazan i sa one druge strane ali to je vec u meni usadjeno..
Primjetila sam da se ja svom djetetu trudim svim silama "nametnuti" da to nije presudno ,no mislim da ce promjeniti odnos nazalost prema tome kad bude starija ,jer ce "traziti" vise od zivota s te strane od onoga koju smo joj sami mogli pruziti ,sto je normalno po meni..
Sjecam se i da mama nije nikada mogla samnom na kraj pa i banalnim stvarima uvijek je trazila pomoc staroga ,a nije da nije mogla ,mislim da nije znala ,inace inteligentna zena ,radnik veliki ali smatram da joj ta duhovna strana nije bila dovoljno jaka da me navlada ,danas ja njoj dajem savjete kako i sta joj je ciniti za neke situacije.
Mislim da nije svjesna bila sta je rodila..e njene zavrsne recenice u nasim "prepirkama" su zavrsavale ,ma na koga si ti bona ,ko da te je kant napravio..
Danas ponosna na moja shvatanja i istice da je njena zasluga

Tata..njega mi je tesko staviti na papir sada..ali posebna osoba..oluja rekla bih i nekako u sebi bio mi je ideal "idealnog" muza..
mozda napisem nesto..jednom..