sanjala sam da uÄÂestvujem u eurosongu...i na sred nastupa okliznem se -padnem ko kruÅ¡ka,svi se smjeÅ¡kaju a ja crkavam od plaÄÂa ...i kraj sna!
Ma sama sam se sebi kasnije smijala,kada sam se probudila...
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
Sanjala sam neobican sam ..putujem odavde sa prijateljicama na put ..Avion polijece iz nekog nepoznatog Njemackog sela...Tu pored ajrodroma nalazi se fabrika u kojoj rade moje prijatelji iz azilskog centa u kojem sam bila neki sef....
Zadrzala sam se tu pored fabrike da kupim nesto po nekoj povoljnijoj cijeni...Nisam nista izabrala...dolazim u avio.. tada registrujem da sam tasnu izgubila tamo dok sam birala...
Ostavljam torbu, trcim po tasnu jer u njoj se nalazi pasos. novac i svi ostali dokumenti...Izgubila sam se vani ..kao da sam u nekom drugom mjestu..Dok trckaram da nadjem onu prodavacicu.stalno mi presjeca mlada djevojka u crno bijeloj halji...kao one stare slike...pita me treba li mi pomoc..bilo me je stid reci da sam se izgubila..Ipak nisam imala drugog izbora morala sam joj ispricati sta mi se dogodili...Nema problema ...trebala sam se uhvatiti za ramena njoj njenoj drugarici...a jedan mladic je sjedio..i govori ...u ovom selu je svaki da ubijeno po 150..pretezno mladih ljudi NJEMACA...zapamti...Rekao mi je i ime sela ali sam zaboravila...
Letjela sam , jer nisam imala drugog izbora...znam da sam se nalazila na visini i gledam kako prelijecem dvorista drvece.....ali nisam se uopste bojala..nisam niti osjetila da letim...
Dosla sam do aviona ..a on polijece...trcim prema. okolo ljudi mi govore gdje trebam proci...prelazim neki branik ..pa put ulazim na sporedan ulaz ..sa zemlje,jedva se hvatam tog ulaza..ulijecem skupa sa jos nekoliko ljudi koji su iste srece kao ja vrata se zatvaraju...budim se ..
Budi me muzika sa tv ostavila sam ga upaljenog...Mando Dialo...Glorija....
Bila bih zahvalna ako bih mi neko objasnio moj san...