Usmeno narodno stvaralastvo

[basista]

Vilu ljubi Murtez Atlagiću
--------------------------------
Vilu ljubi Mertez Atlagiću,
vilu ljubi devet godin dana.
Kad deseta godina nastala,
progovara Murtez Atlagiću:
„Bijela vilo, moja vjerna ljubo,
evo danas devet godin’ dana,
kako ljubim tvoje bijelo lice,
još se nisi na me nasmijala!“
„Kako ću se jadna nasmijati,
kad si meine mladu zarobio!“
Prevari se Murtez Atlagiću,
pa joj vrati krila i košulju.
Kad se vila dograbila krila,
ode vila nebu pod oblake.
Ode vila pjesmu pjevajući,
osta Murtez za njom plakajući.

Voljelo se dvoje mladih (Žute dunje)
----------------------------------------------
Voljelo se dvoje mladih, Å¡est mjeseci i godinu.
I htjedoše da se uzmu, dušmani im ne dadoše.
Razbolje se lijepa Fatma, jedinica u majke.
Zaželjela žute dunje, žute dunje iz Stambola.
Ode dragi da donese žute dunje carigradske.
Al’ ga nema tri godine, nit’se javlja, nit’ dolazi.
Dođe dragi sa dunjama, nađe Fatmu na nosilima:
„Dvjesta dajem, spustite je. Trista dajem, otkrijte je,
Da još jednom vidim Fatmu, moju Fatmu na nosilima.“

[basista]

Dv’je planine viš’ Travnika grada
----------------------------------------
Dv’je planine viš’ Travnika grada:
Bukovica spram nje Vilenica.
Vilenica Bukovicu pita:
„Ah, što mi se Travnik zamaglio
Ili gori, il’ ga kuga mori?“
Niti gori, nit’ ga kuga mori.
Djevojka ga okom zapalila,
čarnim okom kroz srčali pendžer!“

Dvoje su se zamilili mladih
----------------------------------
Dvoje su se zamilili mladih,
Omer momče, Mejrema djevojče,
U proljeće kad iscvjeta cv’jeće,
kad iscvjeta zumbul i karanfil.
Govorila Omerova majka:
„Oj, Omere, moje milo perje,
ti ne gledaj Mejreme djevojke,
ljepšom će te oženit majka:
lijepom Fatom - Atlagića zlatom.
I viša je i ljepša od Mejre.
Još je Fata od roda bogata,
i tebe će potpomoći blagom.“
Al’ govori Omer momče mlado:
„Hajd’ ne luduj, moja stara majko,
nije blago ni srebro ni zlato,
već je blago što je srcu drago.!“

[beca]

Derviš-paša Bajezdagić

Derviš-paša Bajezdagić je rođen u Mostaru "u šestom deceniju XVI vijeka". Poginuo kod Budima 14. VII 1603. Nakon školovanja u rodnom gradu nastavlja učenje u Istanbulu i tu dospijeva u dvorsku službu.

Derviš sam "pripovijeda u predgovoru 'Murad-name' gdje veli: 'Kao dijete došao sam u Carigrad i stupio u Atmejdan-saraje, a to se dogodilo u vrijeme Selima II'. To je bilo kad je Mehmed-paša Sokolović stajao na vrhuncu moći i slave, koji je nastojao svim silama da podigne svoje zemljake na kormilo turske države, što mu je donekle i pošlo za rukom.

U Atmejdan-sarajima mladi je Derviš proživio nekoliko godina marljivo učeći, a naročito se bavio, kako sam veli, proučavanjem arapske i perzijske lijepe književnosti. Prilika mu se pružila da se u tom usavrši, jer mu je bio učitelj poznati Sudija kome nije bilo premca u oznavanju perzijskih klasika." Saznajemo da je ubrzo postao "carski lični savjetnik i da se ni časa nije od sultana udaljivao, da je u carskoj prisutnosti kao dogandži-baša [ Soko srece stade na moju ruku, a moj posao postade nadzor na sokolovima... ] obavljao dužnost natkomornika, da je od prirode bio vrstan pjesnik, a po duševnim vrlinama i učenosti, ravan velikim učenjacima, da mu je sultan dozvoljavao da prisustvuje carskom vijeću, premda to nije bilo u obicaju...

Pečev i Četib-Čelebi spominju ga godine hidžretske 1000 (1592) kao carskog ličnog savjetnika. Nekoliko mjeseci iza Muratove smrti, u mjesecu ševalu 1003. (1595) spominje se u jednom fermanu kao bosanski valija". U svojstvu poslan je na odbranu Budima gdje je na Kovin-adi kod Budima poginuo 1603.
Ostavio je iza sebe po jedan divan na turskom i na perzijskom jeziku. Pored toga, kako navodi Fevzi Mostarac u svom Bulbulistanu, napisao je naziru na Mesneviju Mevlana Dželaluddina Rumija u dva toma. Napisao je vrlo uspjelu pjesmu o svom rodnom gradu i tarih posvećen Starom mostu u Mostaru, a ostavio je Mostaru i medresu, mekteb i džamiju i opremio biblioteku uz džamiju. Pripadao je mevlevijskom tarikatu.

Njegova poezija je refleksivna, iskričava - meditira o životu, sudbini, ljepoti. Derviš-paša spada među najznačajnije pjesnike osmanskog vremena u Bosni.


GAZEL O MOSTARU


Ko bi mogo opjevati redom
Sve ljepote divnoga Mostara,
Zar se cudis srce, sto ga ljubim
Sa ljubavlju sinovskoga zara ?
O ne ima na ovome sv'jetu,
Ako nema sred bajnoga raja,
Bistre vode i svjezega zraka,
sto covjeka sa zdravljem opaja !
Ko ga gleda, zivot mu se mladi,
A duça mu u nasladi pliva.
Svaki kraj mu i svako mjestance
Zadivljene oci podraziva.
S vocem vodom i ostali miljem
On je druga Sirija na svijetu,
E bi reko da je rajska basca,
Ko ga vidi u majskome cvijetu.
S dvije kule velika cuprija
Pruzila se preko rijeke carne,
Te sa svojim velebnijem lukom
Pricinja se poput duge çarne.
Cio svijet da obides redom,
Ne bi naso onakova svijeta.
On je majdan darovitih ljudi,
seher Mostar ures je svijeta.

[basista]

Bosanske narodne pjesme,uglavnom su posvecene ljubavi i Bosni i hercegovini.. Medjutim,ima i saljivih.. navescu tekst jedne od poznatijih sevdalinki.. u kojima se autor pomalo na salljiv nacin,prisjeca najljepse djevojke iz svoje ulice.. ali osjeti se i gorcina zbog ljudske prolaznosti.. ta vjecna tema dakle,, posebice.. zbog prolaska mladosti..
Procitajte.. ovo savremeni autori i kantautori.. sigurno ne znaju napisati... Ni blizu..!



Kad sretnes Hanku

Kad sretnes Hanku sijedu baku
u mahali u sokaku
selami je-pozdravi je
jer znaj da je bila vila

Zbog nje je Zijo danima pio
zbog nje je Salko u vodu skako
zbog nje je Ibro hapsane ribo
zbog nje je Bego u mezar lego
zbog nje su nozi parali srca
zbog nje se lila momacka krvca

Hvalise ljudi ljepotu njenu
i pjesnici za nju znase
tu nekada divnu zenu
i sazlije opjevase

Nigdje jos nebi takvoga stasa
nit ljepsih usta umilnog glasa
od pjesme njene slavuj umukne
od puste zelje srce da pukne

Takva je bila zanosna Hanka
najljepsa djeva iz mog sokaka

Godine burne odnjese mladost
ko vjetrovi list sa gore
u ocima gasnu radost
divno lice skrise bore
Leda se svila drhtave ruke
u stare Hanke sirote puke
protkani s tugom prolaze dani
sjecaju srce na sevdah davni

[beca]

evo literature o sevdalinkama, pa ko voli, neka izvoli....

KNJIGE SA TEKSTOVIMA, ANTOLOGIJE I ZBIRKE SEVDALINKI

1) ANDRIĆ, Nikola. 1909. Hrvatske narodne pjesme. Knjiga V. Ženske pjesme. Romance i balade. Zagreb: Matica hrvatska.
2) ANDRIĆ, Nikola. 1913. Izabrane narodne pjesme, ženske II. Zagreb: Matica hrvatska.
3) ANDRIĆ, Nikola. 1914. Hrvatske narodne pjesme. Knjiga VI: Ženske pjesme. Pričice i lakrdije. Zagreb: Matica hrvatska.
4) ANDRIĆ, Nikola. 1929. Hrvatske narodne pjesme: Knjiga VII: Ženske pjesme. Ljubavne pjesme. Zagreb: Matica hrvatska.
5) ANDRIĆ, Nikola. 1942. Hrvatske narodne pjesme. Knjiga X. Haremske pričalice i bunjevačke groktalice. Zagreb: Matica hrvatska.
6) AZEMOVIĆ, Zaim. 1987. U riječima lijeka ima: Zbornik zapisa narodnih umotvorina iz Rožaja i okoline. Rožaje.
7) BAJRAKTAREVIĆ, Fehim. 1960. Pregršt narodnih pesama iz bosanskog Skoplja. Beograd: Srpska akademija nauka, Etnografski institut 11.
BARTÓK Béla, LORD Albert Bates. 1951. Serbo-Croatian Folksongs: Texts and Transcriptions of Seventy Five Folk Songs from the Milman Parry Collection and a Morphology of Serbo-Croatian Folk Melodies. New York: Columbia University Press. [Zapisi bosanskih narodnih pjesama iz najveće zbirke bosanskih epskih i lirskih pjesama na svijetu koja se čuva u Slavističkom odjelu Biblioteke Widener, na Harvardu. Zbirka pripada Kolekciji Milmana Parrya (1902-1935), čuvenog američkog filologa, utemeljitelja Homerološke škole i zaslužnog sakupljača bosanske usmene tradicije, posebno epike.]
9) BARTÓK Béla, LORD Albert Bates. 1978. Yugoslav Folk Music. Vols. I-IV. New York: State University of New York Press. [Transkripcije bosanskih narodnih pjesama koje je sačinio čuveni madjarski kompozitor, muzikolog i sakupljač narodnog blaga sa šireg Balkanskog područja Béla Bartók (1881-1945). Sve su pjesme iz Kolekcije Milmana Parrya sa Harvarda.]
10) BAŠIĆ, Husein. 1971. Crni dukati: Izbor iz narodnog stvaralaštva plavsko-gusinjskog kraja. Ivangrad: Književni klub.
11) BAŠIĆ, Husein. 1988. Može li biti što bit’ ne može: Narodne lirske pjesme iz Sandžaka. Pljevlja.
12) BAŠIĆ, Husein. 1996. San i pola života: Tradicionalna usmena književnost Muslimana-Bošnjaka iz Crne Gore i Srbije (antologija). Novi Pazar: INA ”Damad”.
13) BAŠIĆ, Husein. 2002. Antologija usmene književnosti Bošnjaka iz Crne Gore i Srbije. Knjiga I: Usmena lirika Bošnjaka iz Crne Gore i Srbije (Antologija). Podgorica: ”Almanah”.
14) BAŠIĆ, Husein. 2002. Antologija usmene književnosti Bošnjaka iz Crne Gore i Srbije. Knjiga IV: O usmenoj književnosti Bošnjaka iz Crne Gore i Srbije (Hrestomatija). Podgorica: ”Almanah”.
15) BUGARINOVIĆ, Milan. 1904. Sarajke, srpske narodne ženske pjesme. Mostar.
16) BUTUROVIĆ, Djenana. 1983. Morići: Od stvarnosti do usmene predaje. Sarajevo: ”Svjetlost”: Biblioteka Kulturno naslijedje Bosne i Hercegovine.
17) BUTUROVIĆ, Djenana – MAGLAJLIĆ, Munib. 1998. Bošnjačka književnost u književnoj kritici: Knjiga dva: Narodna književnost. Sarajevo: ”Alef”.
18) BUTUROVIĆ, Djenana i Lada. 2002. Antologija bošnjačkih usmenih lirsko-narativnih pjesama (Hasanaginica, Smrt Braće Morića, Omer i Merima). Sarajevo: «Svjetlost».
19) DIZDAR, Hamid. 1944. Sevdalinke: izbor iz bosanskohercegovačke narodne lirike. Sarajevo.
20) DIZDAR, Hamid. 1953. Ljubavne narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine. Sarajevo: ”Seljačka knjiga”.
21) DURIĆ, Rašid. 2000. Trajna tradicija. Wuppertal-Tuzla: ”Bosanska riječ”.
22) ?URIĆ, Vojislav. 1937. Antologija ljubavnih narodnih pesama. Beograd.
23) ESCHER, Wolfgang. 1971. Untersunchungen zur Improvisation und Tredierung der Sevdalinka an hand der Sprachlinchen Figuren. Slavische Beiträge, band 53. München: Verlag Otto Sagner.
24) FRNDIĆ, Nasko. 1972. Narodni humor i mudrost Muslimana. Zagreb: ”Stvarnost”.
25) GEZEMAN, Gerhard. 1925. Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama. Sremski Karlovci: Srpska kraljevska akademija. Zbornik za istoriju, jezik i književnost srpskog naroda. Prvo odeljenje, knj. XII. (drugo izdanje: Nikšić, 1987.)
26) GOY, Dennis Edward. 1990. A Green Pine: An Anthology of Love Poems from the Oral Poetry of Serbia, Bosnia and Herzegovina. Selected and translated by: E.D. Goy. Beograd: ”Prosveta”.
27) GUNIĆ, Vehid. 1994. Meraklije I-II. Tuzla: IP 'R&R'.
28) GUNIĆ, Vehid. 1997. Sevdalinke o gradovima. Bihać: NITP 'Bošnjak'.
29) GUNIĆ, Vehid. 1999. Sarajevo divno mjesto: Najljepše pjesme o Šeheru. Sarajevo: autor.
30) GUNIĆ, Vehid. 2003. Sevdalinke I-II. Tešanj: ”Planjax”.
31) HADŽIĆ, Hajrudin H. 1999. Tradicionalne bošnjačke igre i njihova veza sa običajima. Sarajevo: ”Bosanski kulturni centar”.
32) HAK, Abdul. 1906. Muslimanske sevdahlinke. Sarajevo.
33) HAK, Abdul. 1914. Ašiklije. Muslimanske sevdahlinke. Momačke i djevojačke pjesme iz Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Izdanje knjižarnice i papirnice Mihajla Milanovića.
34) HRENOVICA, Muhamed Z. 1997. Slovo o Zaimu. Sarajevo: ”Vidam”.
35) ISAKOVIĆ, Alija. 1975. Hasanaginica: Varijante-prepjevi-studije-bibliografija. Sarajevo: ”Svjetlost”.
36) ISAKOVIĆ, Alija. 2002. Biserje: Antologija bošnjačke književnosti. 3. dopunjeno izdanje. Sarajevo: «Ljiljan».
37) JAHIĆ, Dževad. 1995. Narodne pjesme Bošnjaka. Moskva.
38) KARAČA, Tamara B. 2002. Sevdalinka: Melopoetski oblik bosanskohercegovačke gradske sredine. Sarajevo: Muzička akademija. (magistarski rad u rukopisu)
39) KARADŽIĆ, St. Vuk. 1964. Mala prostonarodna pjesmarica. Beograd: «Nolit». (originalno izdanje 1814./1815.)
40) KARADŽIĆ, St. Vuk. 1866. Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske). Beč.
41) KARADŽIĆ, St. Vuk. 1987. Srpske narodne pjesme. Knjiga 1. Beograd: ”Nolit”.
42) KASUMOVIĆ, Ahmet. 2000. Bošnjačke narodne pjesme Srebrenika i okoline. Gračanica: «Grin».
43) KRNJEVIĆ, Hatidža [et al.]. 1972. Bosanskohercegovačka književna hrestomatija. Knjiga II: Narodna književnost. Sarajevo: Zavod za izdavanje udžbenika.
44) KRNJEVIĆ, Hatidža. 1973. Narodne pjesme: Lirske, lirsko-epske, epske. Sarajevo: ”Veselin Masleša”.
45) KRNJEVIĆ, Hatidža. 1973. Usmene balade Bosne i Hercegovine: Knjiga o baladama i knjiga balada. Sarajevo: ”Svjetlost”: Biblioteka Kulturno naslijedje Bosne i Hercegovine.
46) KRNJEVIĆ, Hatidža. 1978. Antologija narodnih balada. Beograd.
47) KUBA, Ludvik. 1984. Narodne pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. Sarajevo: ”Svjetlost”: Biblioteka Kulturno naslijedje Bosne i Hercegovine.
48) KUHAČ, Franjo S. 1878-1941. Južno-slavienske narodne popijevke. Knjiga I-V. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
49) KUJUNDŽIĆ, Enes. 2001. Narodna književnost Bošnjaka. Zenica: Dom štampe.
50) KURT, Dželaluddin Mehmed. 1902. Hrvatske narodne ženske pjesme (muslimanske). Mostar.
51) MAGLAJLIĆ, Munib. 1978. 101 sevdalinka. Mostar: ”Prva književna komuna”.
52) MAGLAJLIĆ, Munib. 1983. Od zbilje do pjesme. Banja Luka: ”Glas”.
53) MAGLAJLIĆ, Munib. 1985. Muslimanska usmena balada. Sarajevo: ”Veselin Masleša”.
54) MAGLAJLIĆ, Munib. 1989. Usmeno stvaralaštvo od stvaralaca do sakupljača. Tuzla: ”Univerzal”.
55) MAGLAJLIĆ, Munib. 1991. Usmena lirska pjesma, balada i romansa. Sarajevo: Institut za književnost u Sarajevu i ”Svjetlost”.
56) MAGLAJLIĆ, Munib. 1995. Usmena balada Bošnjaka. Sarajevo: ”Preporod”.
57) MAGLAJLIĆ, Munib. 1997. Antologija bošnjačke usmene lirike. Sarajevo: ”Alef”.
58) MAGLAJLIĆ, Munib. 2000. Bošnjačka usmena lirika. Sarajevo: ”Sarajevo-Publishing”.
59) MARUNOVIĆ, Ivan J. 1906. Narodne pjesme. Zadar: Brz. ”Katoličke hrvatske tiskarne”.
60) MEŠIĆ, Salih. 1976. Sa gornjeg čardaka. 120 pjesama iz zbirke Saliha Mešića. Priredili: Munib Maglajlić i Smail F. Terzić. Predgovor: Munib Maglajlić. Tešanj: Narodni univerzitet.
61) MILOŠEVIĆ, Vlado. 1954-64. Bosanske narodne pjesme I-IV. Banja Luka: Muzej Bosanske krajine, Odsjek za narodne pjesme i igre.
62) MILOŠEVIĆ, Vlado. 1964. Sevdalinka. Banja Luka: Muzej Bosanske krajine, Odsjek za narodne pjesme i igre.
63) MILOŠEVIĆ, Vlado. 1984. Ravna pjesma. Banja Luka: «Glas».
64) MLAČ, Krešimir. 1972. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Zagreb: Matica hrvatska.
65) NAMETAK, Alija. 1944. Muslimanske ženske pjesme. Zagreb.
66) NAMETAK, Alija. 1970. Od bešike do motike. Narodne lirske i pripovjedne pjesme bosanskohercegovačkih Muslimana. Sarajevo: autor.
67) NEDIĆ, Vladan. 1969. Antologija lirskih narodnih pesama. Beograd: Srpska književna zadruga.
68) ORAHOVAC, Sait. 1968. Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: ”Svjetlost”: Biblioteka Kulturno naslijedje Bosne i Hercegovine.
69) ORAHOVAC, Sait. 1976. Stare narodne pjesme Muslimana Bosne i Hercegovine. Sarajevo: ”Svjetlost”.
70) ORAHOVAC, Sait. 1977. Muslimanske narodne pjesme. Beograd: ”Rad”.
71) ORAHOVAC, Sait. 1990. Biserna ogrlica. Banja Luka: ”Novi Glas”.
72) PANTIĆ, Miroslav. 1964. Narodne pesme u zapisima od XV do XVIII veka. Beograd: ”Prosveta”.
73) PETRANOVIĆ, Bogoljub. 1989. Srpske narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine. Knjiga prva: Lirske. Sarajevo: ”Svjetlost”: Biblioteka Kulturno naslijedje Bosne i Hercegovine.
74) POBRIĆ, Omer. 1992. 99 sevdalinki i po koja pjesma. Visoko: Muzički atelje ”Omega”.
75) POBRIĆ, Omer. 1996. Sevdah nadahnut životom...slobodom. Visoko: MA ”Omega”.
76) POBRIĆ, Omer. 2000. Bajram i Ramazan u pjesmi. Visoko: MA «Omega».
77) POBRIĆ, Omer. 2002. Miruh Bosne. Visoko: Muzički atelje ”Omega”.
78) POBRIĆ, Omer. 2004. Banjalučki sevdah u vremenu. Visoko: Institut sevdaha – Fondacija Omera Pobrića.
79) SEKULIĆ, Momir – KIJAMETOVIĆ, Redžep. 1971. Đerdane moj. Ivangrad: Književni klub.
80) SULJKIĆ, Hifzija. 2003. Islam u bošnjačkoj narodnoj poeziji. Tuzla: ITP ”R&S”.
81) ŠAHINPAŠIĆ, Hamdija. 2002. Po Taslidži pala magla: Narodne pjesme iz Sandžaka po pjevanju Hamdije Šahinpašića iz Pljevalja. 2. izd. Sarajevo.
82) TAHIRBEGOVIĆ, Farah (ur.) 1998. Emina Zečaj – Mehmed Gribajčević: Sevdalinka. Sarajevo.
83) TAHIRBEGOVIĆ, Farah, et al. (prir.) 2004. Pjesma srca moga: Stotinu najljepših pjesama Zaima Imamovića. Sarajevo: «Buybook». [sa CD-om izabranih novokomponovanih pjesama Zaima Imamovića]
84) VASILJEVIĆ, Miodrag A. 1953. Narodne melodije iz Sandžaka. Beograd: Srpska akademija nauka: Posebna izdanja 205 = Muzikološki institut 5.
85) VELAGIĆ Mehmed, JONES Edward H. 1997. Sevdah: Traditional Music from Bosnia. London: Boosey & Hawkes.
86) VIDAN, Aida. 2003. Embroidered with Gold, Strung with Pearls: The Traditional Ballads of Bosnian Women. Harvard University Press: The Milman Parry Collection of Oral Literature Publications.
87) ŽERO, Muhamed. 1995. Sevdah Bošnjaka. Sarajevo: ”Ljiljan”: Biblioteka Bosnica.
88) ZORABDIĆ, O[mer]. 1953. Sevdalinke koje pjeva Zaim Imamović. Sarajevo: «Omladinska knjiga».
89) ZOVKO, Ivan. 1888. Hercegovke i Bosanke: 100 najradije pjevanih ženskih pjesama iz Bosne. Sarajevo.
90) «Za gradom jabuka: 200 najljepših sevdalinki». Izbor i predgovor: Ivan Lovrenović. Sarajevo: «Civitas», 2004.


RADOVI U STRUÄŒNOJ PERIODICI/ÄŒASOPISIMA

1. BURTON, Kim. Bosnia-Herzegovina: Sad songs of Sarajevo- Sevdalinke’, World Music, the rough guide, vol.1: Africa, Europe and the Middle East. London, UK: The Rough Guides, p. 31-35, 1999.
2. BAŠIĆ, Husein. Bošnjačke lirske pjesme u djelu Černogoria Pavla Apolonoviča Rovinskog. Almanah [Podgorica], br. 17-18, 2001, str. 27-33. (www.almanah.cg.yu)
3. BEJTIĆ, Alija. Prilozi proučavanju naših narodnih pjesama. Bilten Instituta za proučavanje folklora u Sarajevu 1953; 2:387-405; 1955; 3:105-124.
4. BEĆOVIĆ, Uzeir. In memoriam: Hamdija Šahinpašić. Almanah [Podgorica], br. 21-22, 2003. (www.almanah.cg.yu)
5. BEJTIĆ, Alija. Povijest i umjetnost Foče na Drini. Naše starine 1956; 3:23-74; 1957;4: 33-62.
6. BUTUROVIĆ, Djenana. Narodna poezija u tešanjskom kraju. GZM. NS [E] 1986/87;41-42:275-333. (izvanredan rad sa mnoštvom narodnih pjesama, detaljnim podacima o kazivačima i pjevačima sevdalinki i drugih narodnih pjesama u Tešnju i njegovoj okolini)
7. BUTUROVIĆ, Djenana et al. Dva pola balade: Junak i junakinja. Novi izraz [Sarajevo] 2001; br. 13. (www.openbook.ba)
8. BUTUROVIĆ, Djenana. Narodna poezija u Drežnici kod Mostara. Glasnik Zemaljskog muzeja, NS, Etnologija, sv. 34, Sarajevo, 1979., str. 47-136.
9. BUTUROVIĆ, Djenana. Muslimanska historijska balada – dio južnoslovenskog baladnog kruga. Makedonski folklor [Skoplje] 1984; XVII, str. 79-85.
10. BUTUROVIĆ, Djenana. Žanrovske karakteristike rane južnoslovenske muslimanske narodne tradicije turskog perioda. Makedonski folklor [Skoplje] 1989; XXII, str. 55-64.
11. CARTWRIGHT, Garth. Bosnia Sevdah. Folk Roots, no. 271/272, January-February 2006, pp 47-50
12. CEROVIĆ, Rajko. Muslimansko narodno lirsko stvaralaštvo na tlu Crne Gore. Almanah, 13-14, Podgorica, 2000, str. 223 (dostupno na: www.almanah.cg.yu)
13. ČAUŠEVIĆ, Nurija. Krvave godine Bošnjaka. Behar [Zagreb] 1998; 35:14-17.
14. ĆUMURIJA, Ismet. Saz, sevdahlinka i sijelo. Most, 102-103 (13-14), Mostar, 1998. (dostupno na: www.most.ba)
15. ĆUMURIJA, Ismet. Tumač i baštinik sevdalinke: Povodom 13-godišnjice smrti Himze Polovine. Most, 117-118 (28-29), Mostar, 1999, str. 79-83. (dostupno: www.most.ba)
16. ĆUMURIJA, Ismet. Čuvene Efice iz Cernice. Most, 130 (41), Mostar, 2000. (dostupno na: www.most.ba)
17. ĆUMURIJA, Ismet. Velikan muzičke baštine: Povodom 15. godišnjice smrti dr. Himze Polovine. Most [NS] 2001; 142 (53), str. 79-80. (www.most.ba)
18. ĆUMURIJA, Ismet. Legendarni sevdahlija: Životni put veterana i barda Zaima Imamovića. Most [NS] 2004;181 (92). (www.most.ba)
19. ĆURIĆ, Hajrudin. 1979. Pljevaljski muftija Šemsekadić u otporu Bosne i Hercegovine austrougarskoj okupaciji. U: Zbornik radova sa naučnog skupa: Otpor austrougarskoj okupaciji 1878. u BiH. Sarajevo: ANU BiH. Posebna izdanja 42 = Odjeljenje društvenih nauka 8.
20. DIZDAR, Mak. Gdje je ona čudnovata djevojka koja se je suncem povezala, a mjesecom opasala. U: Sabrana djela, knjiga III, str. 257-271. ”Svjetlost”, Sarajevo, 1981.
21. ESCHER, Wolfgang. Ljubiti, umrijeti: Lirika u tragediji: Heine i bošnjačke narodne ljubavne pjesme. Behar 1998; 36:14. (www.geocities.com/behar/)
22. GAFIĆ, Mustafa. Kako je nastala pjesma Put putuje Latif-aga. Preporod, br. od 15.9. 2002. (www.preporod.com; www.most.ba)
23. HASANDEDIĆ, Hivzija. Kulturno-istoriski spomenici u Mostaru iz turskog perioda. Prilozi za orijentalnu filologiju 1965; 11-12:121-131.
24. ISAKOVIĆ, Alija. Gradja za bibliografiju muslimanske književnosti. Život 1972; XXI. 4-5/6. [objavljeno i kao dodatak prvom izdanju «Biserja».]
25. KADRIBEGOVIĆ, Aziz. Sevdalinko, pjesmo najmilija. Takvim za 2002., str. 263-277.
26. KAZAZ, Enver. Sevdalinka – (is)povijest (u) marginalizacije(i). Novi izraz (Sarajevo). God. VI, knj. VI, br. 23., 2004., str. 102-114. (dostupno preko www.ceeol.org)
27. KREŠEVLJAKOVIĆ, Hamdija. Kapetanije i kapetani u Bosni i Hercegovini. Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine 1950; 2:89-141.
28. KREŠEVLJAKOVIĆ, Hamdija. Sahat-kule u Bosni i Hercegovini. Prilog za studij konzervacije. Naše starine 1957; 4:17-33.
29. KRNJEVIĆ, Hatidža. Mati krvnica i mati žrtva. U: Antologija bošnjačkog eseja XX vijeka. Priredjivač: Alija Isaković, str. 299-309. Sarajevo, 1996.
30. KRNJEVIĆ, Hatidža. Usmene balade Bosne i Hercegovine: Dosadašnje izučavanje i glavna svojstva. Godišnjak Instituta za jezik 1974-1975; 3-4:361-377.
31. KRŠIĆ, Jovan. Sarajevo u sevdalinci. U: «Poezija Sarajeva», priredio: Husein Tahmiščić. Sarajevo: «Svjetlost», 1968., str. 264-269.
32. KUJEVIĆ, Ibiš et al. Folklorne karakteristike Sandžaka sa posebnim osvrtom na rožajski folklor. Rožajski zbornik, br. 5, Rožaje, 1986.
33. KUNA, Herta. Jezik bosanskohercegovačke muslimanske narodne poezije u odnosu prema standardnom jeziku. Književnik jezik 1978; 7(3):5-29.
34. LITVINOVIĆ, Selena. Narodne melodije iz Sjenice prema zapisima Miodraga Vasiljevića. Zbornik Sjenice 2000., br. 11. (dostupno na: www.sanoptikum.co.yu)
35. MAGLAJLIĆ, Munib. Odnos pjesme i zbilje u sevdalinci. Izraz [Sarajevo] 1974; 18(8):233-260.
36. MAGLAJLIĆ, Munib. Sredina i vrijeme nastanka sevdalinke. Život [Sarajevo] 1974; 23(12):631-635.
37. MAGLAJLIĆ, Munib. Historijat bilježenja i zanimanja za sevdalinku. Godišnjak Instituta za jezik 1974-1975; 3-4:395-402.
38. MAGLAJLIĆ, Munib. Lirska pjesma i balada u Beharu. Anali Gazi Husrevbegove biblioteke 2001; 19-20:37-46
39. MAGLAJLIĆ, Munib. Pjevač i pripovjedač Hamdija Šahinpašić. Znakovi vremena 2002; Vol. 5, br. 15, str. 294-319. (dostupno na: www.ibn-sina.net)
40. MAHMUTĆEHAJIĆ, Rusmir. Zapis o muzici iz 1767. godine iz kodeksa Gazi-Husrevbegove biblioteke u svijetlu nekih karakteristika muzičkog folklora Bosne i Hercegovine. Anali Gazi Husrevbegove biblioteke 1974; 2-3:141-151.
41. MARIĆ, Jusuf. Neka obilježja gradske pjesme stare Podgorice. Almanah [Podgorica], br. 27-28, 2004., str. 117-119. (dostupno na www.almanah.cg.yu)
42. MARKOTIĆ, Boban. Život – Nada Mamula, kraljica sevdaha. Most, 190 (101), Mostar, 2005.
43. MARTINOVIĆ, Niko. Prva prodiranja Hasanaginice u svijetu. Godišnjak Instituta za jezik 1974–1975; 3-4:379-383.
44. MILOŠEVIĆ, Vlado. Saz. Zbornik Krajiških muzeja II, Banja Luka, 1962, str. 136-144.
45. MILOŠEVIĆ, Vlado. Tambura i harmonika u bosanskom varoškom pjevanju. Zbornik Krajiških muzeja II, Banja Luka, 1962, str. 132-135.
46. MILOŠEVIĆ, Vlado. Bosanske narodne pjesme – gradske. Zbornik Krajiških muzeja V, Banja Luka, 1973, str. 161-68. (kazivala Adevija Šehić-Mahmutović iz Sanskog Mosta)
47. NILEVIĆ, Boris. Muzički život u srednjovjekovnom bosanskom društvu. U: I Medjunarodni simpozij ”Muzika u društvu”, Sarajevo, 29.-30. oktobar 1998. Zbornik radova. Sarajevo: Muzikološko društvo, 1999., str. 33-37.
48. OMERIKA, Nusret. Opjevana pošast. Most, 110-111 (21-22), Mostar, 1999. (dostupno na: www.most.ba)
49. OMERIKA, Nusret. Šarića kaduna i njena sahat-kula. Most [NS] 1999; 114 (25).
50. OMERIKA, Nusret. Kulturno-historijski spomenici Mostara u narodnoj pjesmi. Most, 115-116 (26-27), Mostar, 1999. (dostupno na: www.most.ba)
51. PALA, Anel. Zanati i esnafska organizacija osmanskog doba u Mostaru. Most, 193(104), Mostar, 2005, str. 79-82 (dostupno na: www.most.ba)
52. PECO, Asim. Pregršt narodnih pjesama iz Hercegovine. Hercegovina 1998; 10:57-80.
53. PENNANEN, Risto Pekka. Zaboravljeni kovčeg s blagom – Prvi gramofonski snimci svih vremena u Sarajevu, maj-juni 1907. U: III Medjunarodni simpozij ”Muzika u društvu”, Sarajevo, 24-26. oktobar 2002. Sarajevo: Muzikološko društvo FBiH i Muzička akademija, 2003.
54. PENNANEN, Risto Pekka. Rane sarajevske svirke – snimateljska ekspedicija u Bosni 1908. godine. Muzika (Music). VII, br. 2 (22), juli-decembar 2003., str. 59-68.
55. PETROVIĆ, Ankica. Bosnia-Hercegovina, The Garland Encyclopedia of World Music-Europe. New York & London: Garland Publishing Inc., p. 962-971, 2000
56. PETROVIĆ, Ankica. Bosnia-Hercegovina-(II) Traditional music, The New Grove Dictionary of Music and Musicians. Londen, GB: Macmillan Publishers Limited, p. 58-65, 2001
57. RIZVIĆ, Muhsin. O lirsko-psihološkoj strukturi sevdalinke. U: Antologija bošnjačkog eseja XX vijeka. Priredjivač: Alija Isaković, str. 165-177. Sarajevo, 1996.
58. RUBIĆ, Stojan. Narodne pjesme (Duvno u Bosni). Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Knj. 23/1918; 24/1919; 25/1924. JAZU, Zagreb.
59. SARIĆ, Sajma. 1999. Doprinos Osmana Asafa Sokolovića proučavanju zdravstvene kulture u Bosni i Hercegovini. U: Zbornik radova: Attari i njihov doprinos razvoju farmacije u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: ”Avicena”.
60. SIMIĆ, Ljuba. Pesme jajačkog kraja. Bilten Instituta za proučavanje folklora. Vol. II, Sarajevo, 1953.
61. SIMIĆ, Ljuba. Narodne pesme. Glasnik Zemaljskog muzeja, NS, [E] 1959; 14:169-207.
62. SIMIĆ, Ljuba. Narodne pesme stanovništva jednog dela Bosanske Posavine. Glasnik Zemaljskog muzeja, NS [E] 1966; 20-21:167-208.
63. SOFTIĆ, Aiša. Husein-kapetan Gradaščević u usmenoj predaji. Takvim za 1999., str. 317-24.
64. ŠTULANOVIĆ, Mustafa. Bajrami. Preporod [Sarajevo], god. XXXII, izd. 1.12. 2002. (dostupno na: www.preporod.com)
65. TARTE, Bob. Humming it up. The Beat Magazine. Vol. 13(2), 1994. (Web-stranica: www.technobeat.com/columns/needle.html [O CD-u bosanske muzike: Bosnia: Echoes from an Endangered World koji je priredila Ankica Petrović 1993. u Washingtonu.]
66. TVRTKOVIĆ, Ognjen. Saza nam ne dirajte! Ljiljan [Sarajevo], br. 551, 8. avgust 2003. (dostupno na: www.nippljiljan.com)
67. VUJANOVIĆ, Vojislav. Neugasiva svjetlost sevdalinke. Ljiljan, br. 552-53, 15-29. avgust 2003.
68. ZUBOVIĆ, Alma. Aspekti muzičkog života u Bosni i Hercegovini u doba turske uprave. U: «I Medjunarodni simpozij 'Muzika u društvu'» (Zbornik radova), Sarajevo, 29.-30. oktobar 1998. Sarajevo: Muzikološko društvo, 1999., str. 38-52.
69. ZUBOVIĆ, Alma. Muzika Bošnjaka u Bosni i Hercegovini u doba osmanske uprave. Muzika (Music), IV (1-2), Sarajevo, 2000., str. 24-33.
70. ZUBOVIĆ, Alma. Društvena uloga glazbenika u Bosni i Hercegovini u doba Otomanske uprave. U: «III Medjunarodni simpozij 'Muzika u društvu'» (Zbornik radova), Sarajevo, 24-26. oktobar 2002. Sarajevo: Muzikološko društvo FBiH i Muzička akademija, 2003.

OSTALA RELEVANTNA LITERATURA

1) ALISPAHIĆ, Nijaz. 2000. Tuzlansko sijelo u podne. Tuzla. (O porijeklu i nastanku poznatih tuzlanskih sevdalinki: «Pod Tuzlom se zeleni meraja», «Donju Tuzlu opasala guja», «Sarhoš Aljo drume zatvaraše», «Mujo djogu po mejdanu voda»,»Đugum kuje djugumdžija Aljo».)
2) ARNAUTOVIĆ, Rešad. s.a. Zbirka stiliziranih bosanskih pjesama za dvoglasni dječiji (ženski) hor. Sarajevo.
3) BAŠAGIĆ, Safvet-beg. 1971. Izabrana djela: Knjiga I. Sarajevo: ”Svjetlost”: Biblioteka Kulturno naslijedje Bosne i Hercegovine. [priredio: Muhsin Rizvić]
4) BAŠAGIĆ, Safvet-beg. 1986. Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti. Sarajevo: ”Svjetlost”: Biblioteka Kulturno naslijedje Bosne i Hercegovine. [priredili: Džemal Ćehajić i Amir Ljubović]
5) BUTUROVIĆ, Djenana et al. 1974. Narodna književnost Srba, Hrvata, Muslimana i Crnogoraca: Izbor kritika. Sarajevo: «Svjetlost».
6) ĆATIĆ, Musa Ćazim. 1988. Izabrana djela. Sarajevo: ”Svjetlost”: Biblioteka Kulturno naslijedje Bosne i Hercegovine. [priredio: Enes Duraković]
7) ĆIŠIĆ, Husaga. 1991. Mostar u Herceg-Bosni. Mostar: «Preporod». [Ovo je briljantna knjiga sjajnog bošnjačkog intelektualca prepuna detalja iz mostarske i bosanskohercegovačke historije protkana i potkrijepljena najljepšim stihova naše narodne pjesme.]
ĆURIĆ, Hajrudin. 1965. Školske prilike muslimana u Bosni i Hercegovini 1800-1878. Beograd: Srpska akademija nauka. Posebna izdanja 389 = Odeljenje društvenih nauka 50.
9) FAKIĆ, Fehim. 2001. Butum Tuzla. Tuzla: «Harfo Graf».
10) GUNIĆ, Vehid. 1989. Bilješke univerzalnog neznalice. Gornji Milanovac: ”Budućnost”.
11) HADŽIJAHIĆ, Muhamed. 1935. Gradja za povijest narodne poezije Muslimana iz Bosne u XVI, XVII i XVIII stoljeću. Sarajevo: Islamska dionička štamparija. (rad preštampan u zborniku: «Usmena epika Bošnjaka», priredio: Enes Kujundžić. Sarajevo, 1996.)
12) HADŽIJAHIĆ, Muhamed. 1974. Od tradicije do identiteta: Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana. Sarajevo: ”Svjetlost”.
13) HADŽIJAHIĆ, Muhamed et al. 1991. Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: «El-Kalem».
14) HADŽIJAHIĆ, Muhamed et al. 1991. ABC Muslimana. Sarajevo.
15) HUMO, Hamza. 1976. Sabrana djela: Knjiga VI. Sarajevo: ”Svjetlost”: Biblioteka Kulturno naslijedje Bosne i Hercegovine. [priredio: Muhsin Rizvić]
16) ISAKOVIĆ, Alija. 1996. Antologija bošnjačkog eseja XX vijeka. Sarajevo: «Alef».
17) JAHIĆ, Dževad. 1999. Trilogija o bosanskom jeziku. Knjiga I: Bošnjački narod i njegov jezik. Sarajevo-Zenica: «Ljiljan» & «Ze-Company».
18) JERGOVIĆ, Miljenko. 2004. Rabija i sedam meleka. Sarajevo: «Civitas».
19) JERGOVIĆ, Miljenko. 2004. Inšallah, Madona, Inšallah. Sarajevo: «Civitas». (Kako autor u napomeni na kraju knjige navodi ova je knjiga «prozni remiks bosanskih sevdalinki»: Okreni se niz djul-bašču; Služim cara devet godin' dana; Sunce bi sjalo, sjati ne može; Ali-paša na Hercegovini; Sve ptičice lastavice jednim glasom pjevaše; Djevojka sokolu zulum učinila; Meha majka luda oženila; Đul-Zulejha; Bosa Mara Bosnu pregazila; Kad kauri Livno porobiše; Ima l' jada ko kad akšam pada; U Mostaru čudan mekteb kažu; U Trebinju gradu, vel'ka žalost kažu; Djevojka se suncu zamjerila i Put putuje Latif-aga.)
20) KENJALOVIĆ, Milorad. 2002. Vlado S. Milošević: etnomuzikolog. Banja Luka: Akademija umjetnosti. (sa propratnim CD-om na kojem se, medju ostalima, nalaze i fonografski zapisi sevdalinki koje je Vlado Milošević bilježio od vrsnih pjevača iz Banja Luke i njene okoline: Emine Smajić, Subhe Memić, Derviše Softić, Hasida Muminovića, Hakije Karabegovića, Raseme Katane)
21) KRNJEVIĆ, Hatidža. 1980. Živi palimpsesti ili o usmenoj poeziji. Beograd: ”Nolit”.
22) KRNJEVIĆ [DIZDAREVIĆ], Hatidža. 1997. Utva zlatokrila. Beograd.
23) KUČUKALIĆ, Zijo. 1967. The Development of Musical Culture in Bosnia and Herzegovina. Sarajevo.
24) MULAHALILOVIĆ, Enver. 1989. Vjerski običaji Muslimana u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: ”El-Kalem”.
25) PAŠIĆ, Azra. 1990. Muzičko-stilske odlike pjevanja muslimanskih gradskih pjesama Bosne i Hercegovine u interpretaciji Emine Zečaj. Sarajevo: Muzička akademija. (diplomski rad u rukopisu)
26) POBRIĆ, Omer. 2005. Eh, šta bi rekla moja, rahmetli, majka. Visoko: Institut sevdaha.
27) «Prilozi za proučavanje muzičke kulturne baštine u Bosni i Hercegovini». Zbornik sažetaka. Sarajevo: «Avicena», 1994.
28) RISOJEVIĆ, Ranko. 2001. Vlado S. Milošević: jedan vijek. Banja Luka: Akademija umjetnosti.
29) RIZVIĆ, Muhsin. 1994. Panorama bošnjačke književnosti. Sarajevo: ”Ljiljan”: Biblioteka ’Bosnica’.
30) TAHMIŠČIĆ, Husein. 1968. Poezija Sarajeva. Sarajevo: ”Svjetlost”: Biblioteka Kulturno naslijedje Bosne i Hercegovine.
31) TRAKO, Šukrija. 2003. Saz u Bosni. Visoko: Institut sevdaha – Fondacija Omera Pobrića.
32) VRANIĆ, Semir – POBRIĆ, Omer. 2005. Sevdah i sevdalinka: Izbor tekstova na devet svjetskih jezika (bosanski, engleski, njemački, holandski, španski, francuski, arapski, turski i perzijski). Visoko: Institut sevdaha (dostupno na: www.institutsevdaha.ba)
33) ZUBOVIĆ, Alma. 1999. Muzika Bošnjaka u Bosni i Hercegovini u doba turske uprave. Sarajevo: Muzička akademija. (magistarski rad u rukopisu)


DALJNJE REFERENCE O SEVDALINCI

1) BALIĆ, Smail. 1992. Das unbekannte Bosnien: Europas Brücke zur islamischen Welt. Köln-Weimar-Wien: Böhlau.
2) BALIĆ, Smail. 1994. Kultura Bošnjaka: Muslimanska komponenta. 2. izd. Zagreb-Tuzla: IP ”R&R”.
3) BUTUROVIĆ, ?enana – MAGLAJLIĆ, Munib. 1998. Bošnjačka književnost u književnoj kritici: Knjiga dva: Narodna književnost. Sarajevo: ”Alef”.
4) ĆEMAN, Mustafa. 1994. Bibliografija bošnjačke književnosti. Zagreb: ”Sebil”.
5) ESCHER, Wolfgang. 1971. Untersunchungen zur Improvisation und Tredierung der Sevdalinka an hand der Sprachlinchen Figuren. Slavische Beiträge, band 53. München: Verlag Otto Sagner. [Ova knjiga, koja predstavlja doktorsku disertaciju njemačkog slaviste, sadrži vrlo dobru bibliografiju koja može poslužiti kao solidna osnova za produbljivanje znanja o sevdahu i sevdalinci.]
6) HUNJAK, Đurdjica. 1977. Bibliografija radova o narodnoj književnosti IV. Sarajevo: ANU BiH. Posebna izdanja, knj. XXXII. Odjeljenje za književnost i umjetnost, knj. 4.
7) KUJUNDŽIĆ, Enes. 2001. Narodna književnost Bošnjaka. Zenica: Dom štampe.
KUJUNDŽIĆ, Enes. 2003. Bosnian Memory: Resources for Research and Study. 2nd ed. Sarajevo: International Peace Center.
9) MAGLAJLIĆ, Munib. 1979. Bibliografija radova o narodnoj književnosti V. Sarajevo: ANU BiH. Posebna izdanja, knj. XLI. Odjeljenje za književnost i umjetnost. Knjiga 6.
10) MAGLAJLIĆ, Munib. 1995. Usmena balada Bošnjaka. Sarajevo: «Preporod».
11) SMAILAGIĆ, Nerkez. 1976. Klasična kultura islama II. Zagreb: Nerkez Smailagić. Pogledati poglavlje o muzici, str. 439-451, koje nudi obilje informacija o muzici kod muslimana općenito. Omogućuje razumijevanje porijekla muzike Bošnjaka.


REFERENCE U KOJIMA SE NALAZE NOTNI ZAPISI SEVDALINKI

1. BARTÓK Béla, LORD Albert Bates. 1951. Serbo-Croatian Folksongs: Texts and Transcriptions of Seventy Five Folk Songs from the Milman Parry Collection and a Morphology of Serbo-Croatian Folk Melodies. New York: Columbia University Press.
2. BARTÓK Béla, LORD Albert Bates. 1978. Yugoslav Folk Music. Vols. I-IV. New York: State University of New York Press.
3. CENERIĆ, Ivo. 1977. Narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine 2. Knjaževac: «Nota». (Notni zapisi 32 sevdalinke. Tekstovi su dobrim dijelom nepotpuni, iskrivljeni ili pogrešno zapisani)
4. HADŽIĆ, Hajrudin H. 1999. Tradicionalne bošnjačke igre i njihova veza sa običajima. Sarajevo: ”Bosanski kulturni centar”.
5. KAÄŒEROVSKI, Bogomir. 1900. Bosanske sevdalinke. Sarajevo.
6. KUHAČ, Franjo. 1878-1941. Južno-slavienske narodne popievke. Knjiga I-V. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
7. MILOŠEVIĆ, Vlado. 1954-64. Bosanske narodne pjesme I-IV. Banja Luka: Muzej Bosanske krajne, Odsjek za narodne pjesme i igre.
8. MILOŠEVIĆ, Vlado. 1964. Sevdalinka. Banja Luka: Muzej Bosanske krajine, Odsjek za narodne pjesme i igre.
9. MILOŠEVIĆ, Vlado. 1984. Ravna pjesma. Banja Luka: «Glas».
10. MUJANOVIĆ, Enes. 2004. Notna abeceda. Visoko: Institut sevdaha – Fondacija Omera Pobrića.
11. POBRIĆ, Omer. 1992. 99 sevdalinki i po koja pjesma. Visoko: Muzički atelje «Omega».
12. POBRIĆ, Omer. 1994. Bošnjačka kola. Visoko: Muzički atelje «Omega».
13. POBRIĆ, Omer. 1996. Sevdah nadahnut životom...slobodom. Visoko: MA «Omega».
14. POBRIĆ, Omer. 2000. Bajram i Ramazan u pjesmi. Visoko: MA «Omega».
15. POBRIĆ, Omer. 2002. Miruh Bosne. Visoko: Muzički atelje «Omega». (125 sevdalinki sa notnim i audio zapisima)
16. POBRIĆ, Omer. 2004. Banjalučki sevdah u vremenu. Visoko: Institut sevdaha – Fondacija Omera Pobrića. (58 banjalučkih sevdalinki sa notnim, tekstualnim, audio i video zapisima)
17. ŠAHINPAŠIĆ, Hamdija. 2002. Po Taslidži pala magla: Narodne pjesme iz Sandžaka po pjevanju Hamdije Šahinpašića iz Pljevalja. 2. izd. Sarajevo. [Prvo izdanje štampano je u Moskvi 1967. i na ruskom jeziku; Pjesme je od Hamdije Šahinpašića (1914.-2003.) bilježio crnogorski etnomuzikolog Miodrag A. Vasiljević (1903.-1963.). Nažalost, drugo izdanje prepuno je grešaka u tekstovima pjesama. Velikan Šahinpašić je zasigurno zaslužio mnogo bolje izdanje svoje zbirke!]
18. VASILJEVIĆ, Miodrag A. 1953. Narodne melodije iz Sandžaka. Beograd: Srpska akademija nauka: Posebna izdanja 205 = Muzikološki institut 5.
19. VELAGIĆ Mehmed, JONES Edward H. 1997. Sevdah: Traditional Music from Bosnia. London: Boosey & Hawkes.
20. ŽERO, Muhamed. 1995. Sevdah Bošnjaka. Sarajevo: ”Ljiljan”: Biblioteka Bosnica. (430 sevdalinki sa notnim zapisima)
21. Radovi objavljeni u tri broja «Biltena Instituta za proučavanje folklora» koji je izlazio u Sarajevu u periodu 1951-1955.

[basista]

BALADA O HIFZI BEGU

Pogibija Hifzi-bega Djumisica


Knjigu pise srpski knjaze,
a na ruke Salih-pasi,
Salih-pasi u Bijelinu,
pa,u knjizi ‘vako kaze:
“Salih-pasa,diko nasa,
daj ti nama Hivzi-bega,
Hivzi-bega Djumisica,
i uz njega britku sablju,
i njegova b’jelog ata,
ja za srebro, ja za zlato,
ja za koje drugo blago !
Sve cemo ti opremiti,
k’o sto reces izdraviti,
da nam nece nist’ ostati!”
Otpisuje Salih-pasa,
srpskom knjazu u Biograd:
“Srpski knjaze u biogradu,
ne mogu ti Hivze dati,
Hivzi-bega Djumisica,
ni za srebro, ni za zlato,
ni za koje drugo blago,
jer za Hivzu i car znade,
i carevi svi veziri
da je Hivzo muska glava!”
U Hivze su do tri brata,
do tri brata na mejdanu;
on se drzi svoga jata,
i daidze Dervis-pase;
da ti prodam Hivzi-bega,
bila bi nam sreca losa.”
Tako knjigu nacinio,
pa je odmah opremio,
srpskom knjazu u Biograd,
Iza toga malo prodje,
dok na jednoc’ vakat dodje,
divan cini Salih-pasa,
a na svoje borozane:
“Borozani, djeco moja,
zasvirajte Hivzi-bega,
Hivzi-bega Djumisica,
zasvirajte,zapjevajte,
neka uzme dva buljuka,
Arnauta i Bosnjaka,
pa nek ide bas na Racu,
bas na Racu,rad tajina.
Borozani zasvirase,
Hivzi-bega dozivase:
“Hivzi-beze,carski sine,
tebe zove Salih-pasa,
da ti uzmes dva buljuka,
Arnauta i Bosnjaka,
pa da ides bas na Racu,
bas na Racu,rad tajina!”
Kad to cuje Hivzi-beze,
on unidje Salih-pasi,
pa on njemu kaze:
“Salih-paso, muko nasa,
zar si bolan poludio,
ili pamet izgubio,
gdje ce ici dva buljuka,
dva buljuka u Srbiju!
Sva je Raca posjednuta,
napunjena srpskom vojskom!”
Otolen se Hivzo vrati.
pa on ide svome dvoru,
svome dvoru bijelome.
Pripasuje britku cordu,
britku cordu dimiskiju,
pa uzjaha b’jelog ata,
i on uze dva buljuka,
Arnauta i Bosnjaka,
uputi se bas na Racu,
bas na Racu,rad tajina.
Kad je bio blizu Race,
susrete ga stara baba,
i sa babom mlado Srpce,
mlado Srpce gologlavo,
pa je njemu govorila,
Hifzi-begu kazivala:
“Hivzi-beze, carski sine,
znas li, beze, kuda ides?
Ti ces ludo poginuti,
rusu glavu izgubiti !
Skupila se silna vojska,
silna vojska, sva Srbija,
i bosanska vlasadija,
svu su Racu napunili,
i hendeke potpunili,
neces proci da si tica!”
Progovara Hivzi-beze:
“Hajd’ otolen, stara babo,
evo tebi zlatan dukat,
pa ti hajde svojoj kuci,
svojoj kuci,pa ti muci.
Volim muski poginuti,
neg’ se zenski povratiti !”
On doziva dv’je juzbase,
dv’je juzbase, dva buljuka,
pa je s njima govorio,
govorio, halalio.
Pa udari on na vojsku,
bas na vojsku od Srbije,
svu je vatru preturio,
nije rane zadobio.
S Vlajkovicem kad se tuknu,
i s njegovim dobrovoljcim’;
i tu beze sretan bio,
nije rane zadobio,
svu je vatru pregazio.
Treci put je udario,
sve po sr’jedi na topove,
svu eskiju precerao,
preko Drine, hladne vode,
sedam topa osvojio,
a osmi ga udario,
udario posred srca,
gdje junacko srce kuca.
Ranjen Hivzo progovara,
Ibrahima on doziva,
pa je njemu govorio:
“Ibrahime, dragi brate,
evo tebi moga ata,
pa ga vodi Banjoj Luci,
Banjoj Luci,bratu mome,
mome bratu Muharemu,
neka gleda b’jelog ata,
a vec nikad svoga brata!”
Dalje Hivzo progovara:
“Ibrahime, dragi brate,
otpasi mi britku sablju,
pa je nosi Banjoj Luci,
Banjoj Luci, mome bratu,
mome bratu Fehim-agi,
neka pase britku sablju,
britku sablju dimiskiju,
a, vec nikad svoga brata!”
Opet Hivzo govorio,
i treci put zamolio:
“Ibrahime, dragi brate,
hodi skini zlatan sahat,
pa ga nosi Banjoj Luci,
pa ga podaj bratu mome,
bratu mome Mustaj-begu,
neka gleda zlatan sahat,
a vec nikad brata svoga,
brata svoga Hivzi-bega!”
Najposl’je je govorio:
“Ibrahime,dragi brate,
skidaj enam ti sa mene,
pa ga nosi do Travnika,
do Travnika, mom daidzi,
mom daidzi Dervis-pasi,
neka uci zlatan enam,
nek ne gleda svog sestrica,
svog sestrica,Hivzi-bega!”
To izusti, dusu pusti.
Bog mu dao dusi dzennet,
lahka zemlja gdjeno lezi!



Povijesni kontekst balade

Smrt Hifzi-bega Djumisica, bimbase u tuzlansko-bijeljinskoj vojnoj posadi,koji je poginuo 1876.godine, opjevana je osmerackom baladom koja je zabiljezena u vecem broju oblika u raznim dijelovima BiH.
Pogibija tuzlansko-bijeljinskog vojnog starjesine snazno je odjeknula i ostavila jasan trag u usmenoj tradiciji vjerovatno zato sto je Hifzi-beg Djumisic - prema uvjerenju nepoznatih pjesnika - pao kao zrtva izdaje bijeljinskog vojnog komandanta Salih Zeki-pase.

Balada o pogibiji Hifzi-bega Djumisica redovito sadrzi motiv izdaje,a prema onome sto se znade o opjevanom dogadjaju ovo uvjerenje lokalnih pjesnika nije neutemeljeno.

Hifzi-beg Djumisic nasao je smrt vracajuci se iz Bosanske Race u Bijeljini, na celu tuzlanskog bataljona redife (rezervista), u pratnji kolone zapreznih kola kojima je trebalo da bude preuzeto brasno i zivezne namirnice za snabdijevanje vojske. Hifzi-beg je otisao iz Bijeljine u Racu pod cudnim okolnostima: bijeljinski vojni komandant Salih Zeki-pasa je poslao Hifzi-bega u Racu, iako je morao znati da su se tim putem povlacile jedinice srpske vojske, nakon neuspjelog napada na Bijeljinu prethodnog dana.

Hifzi-begov odlazak u Racu ima zapletenu prethistoriju. Vojni nabavljac Anastas Petrovic je zatrazio od bijeljinskog komandanta Salih-pase da mu pribavi zaprezna kola za prijevoz brasna i ostalog ziveza iz Slavonske Race, s obrazlozenjem da je u bijeljinskom vojnom skladistu nestalo brasna za ishranu vojske. Na ovaj zahtjev izdao je Salih-pasa nalog civilnim vlastima da pripreme kola, sto je i ucinjeno. Ali, kolona sa zapreznim kolima ne mogne krenuti u Racu u ponedeljak 21.6. kako je bilo planirano, jer toga dana napadne srpska vojska na Bijeljinu. Bio je to dio ratnih operacija koje su uslijedile nakon sto je - po izbijanju ustanka u nekim dijelovima BiH godine 1875. - Srbija objavila rat Turskoj. Ovaj napad na Bijeljinu bude odbijen i jedinice srpske vojske povlacile su se upravo podrucjem kojim je valjalo proci na putu za Racu. I umjesto da se posve zabaci plan o dovozu brasna i ostalog ziveza iz Slavonske Race - tim prije sto se brasno moglo osigurati iz begovskih hambarova, gdje je lezalo na hiljade tovara zita, ili pribaviti iz Brckog, ili iz Zvornika, kamo su putevi bili sigurniji - krenu u srijedu 23.6. rano izjutra put Race kolona zapreznih kola (dvadeset i cetvera na broju ) u pratnji tuzlanskog bataljona rezervista, pod komandom bimbase Hifzi-bega Djumisica. Sa kolima je krenuo i zastupnik vojnog nabavljaca Anastasa Petrovica, Jovo Okanovic.

Kolona prispije u Bosansku Racu oko podne a zastupnik vojnog nabavljaca zaputi se preko Save u Slavonsku Racu, s namjerom da preuzme brasno i namirnice. Zadrzavsi se tamo oko cetiri sahata - “usprkos dovikivanja Hifzibegova” - povrati se Okanovic natrag praznih saka, izjavivsi da mu za to odgovorni povjerenik nije htio izruciti brasno, jer da je, navodno, primio od banke brzojav u kojem mu je nalozeno da ne izda brasno, ako to vec nije ucinio. Na ovu Okanovicevu izjavu Hifzi-beg izda naredjenje vojnicima i kocijasima da se spreme na povrata, ne obaziruci se na upozorenja carinika u Bosanskoj Raci i pridoslih putnika iz Slavonske Race da se ne vraca istim putom, buduci da se istog dana vodila bitka u Obarskoj, sjeverozapadno od Bijeljine. Hifzi-beg ove opomene ne uzme u obzir i krenu istim putem u Bijeljinu. Na putu, u sumraku, naidje na nekoliko zalutalih vojnika koji mu javise za dnevna carkanja i bitke u Obarskoj, ali ga ni to ne pokoleba u nakani da po noci nastavi put za Bijeljinu. U noci naidje Hifzi-beg na jednu, a zatim na drugu pripravljenu zasjedu, ali mu njegovo ratnicko iskustvo i vjestina pomognu da iz obje izvuce zivu glavu. Konacno, naidje Hifzi-beg i na trecu busiju i pogibe, ostavivsi vojnike bez komande, koji vecim brojem zaglavise, zajedno sa kolima i konjima. Jedino se bijegom spasise troja kola i nekolicina vojnika sa cetiri casnika.