Poeziju će svi pisati...

[venecija]

Dolaze snegovi, ne vredi, sve vise i vise mi smetaju studeni
U kosu me nezno, k'o sedefnu snalicu udeni
To mi treba, moj mali zaklon ispod neba

Otkaci slepove, nanisani jutro i pusti tu ladju da klizi
Pronasli su Ameri sifru za to, take it easy
Lutko lepa, zrela se breskva nebom cepa

Spusti svetla, oduzmi gas, smesnih stvari se bojimo
Mislis da neko pita za nas, kao da ne postojimo
Stavi misli u prazan hod, stresi zvezde k'o dudove
I polako nasuci brod na te plisane sprudove
I sanjaj

Odlaze selice, leprsaju malena jedra po nebeskoj pucini
Taj odlazak gusaka uvek me starijim ucini
Put do raja, o, zar je uzvodno do kraja

Spusti svetla, oduzmi gas, smesnih stvari se bojimo
Mislis da neko pita za nas, kao da ne postojimo
Stavi misli u prazan hod, stresi zvezde k'o dudove
I polako nasuci brod na te plisane sprudove
I sanjaj

[venecija]

Soneta 45

Ne budi daleko od mene ni jedan jedini dan,
jer, ne znam kako bih rekao, daj je dug
i cekat ću te kao na nekoj stanici
kad negdje daleko usnu vlakovi.
Nemoj otici ni samo na sat, jer tada,
u tom satu, spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kucu
doći da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razbije tvoj lik pijesku,
jao, neka ne lete tvoje vjede u odsutnosti:
ljubljena, ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom casu otici ceš tako daleko
da ću obici zemlju ispitujuci
hoceš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.

P. Neruda

[venecija]

Povratak

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum,
Sve Å¡to slutnja Å¡apne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono Å¡to je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići

Dobriša Cesarić

[venecija]

Kad nemamo sto podijeliti
na dan dugog putovanja
osim velike ljubavi
kao sto je nasa

Kad imamo samo ljubav
ti i ja , ljubavi moja
od radosti blista
svaki sat, svaki dan

Kad nemamo nikakvo drugo bogatstvo
da ispunimo obecanja
vec samo ljubav
i vjecno vjerovanje u nju

Kad imamo samo ljubav
da ostvarimo cuda
i prekrijemo suncem
ruznocu predgradja

Kad imamo samo ljubav
kao jedini razlog
kao jedinu pjesmu
kao jedini spas

Kad imamo samo ljubav
da siromahe i probisvjete
odjenemo zorom
u svilene ogrtace

Kad poput bezazelenog trubadura
nudimo samo ljubav
u molitvi da bismo ublazili
zemaljske nedace

Kad imamo samo ljubav
da poklonimo onima
kojima je jedini smisao borbe
trazenje svjetlosti

Kad imamo samo ljubav
da trasiramo put
i pobijedimo sudbinu
na svakom raskrscu

Kad imamo samo ljubav
za pregovore s topovima
i nista osim pjesme
da nadglasamo bubanj

Tada cemo iako nemamo nista
osim snage da volimo
steci prijateljstvo
cijeloga svijeta.

[ra-ja]

maska (Muzika iz filma Karaula ).... veoma dobro

[venecija]

Prije sna...

Dah Ti lebdi iznad usne.
Preko obraza Ti klizne
sve do tvoje kose guste.
Pa se zaigra u trenu.
Labirintom tjemena
i kad pokupi Tvoj miris
odleprša tad u mrak...

To sam ja...
To te moje ruke grle iz daljine
Prije sna...
ja Ti dođem tek onako
da Te dirnem.
I prevarim...
samu sebe
da sam tu, kraj Tebe
da Ti gledam oči
sklopljene
za Nas

[venecija]

Osjetiš li bol
kad kažem da te ne volim
stoput riječi lažu
kriju istinu od svih

Osjetiš li bol
kad prošlost vrijeme zamagli
nekom dugom ruku daješ
ko da nikad nismo bili

Mi, o, mi, duše pune ljubavi
mi, o, mi, negdje izvan nekog
svijetlog puta, mi

Osjetiš li bol
kad samu prekrije te noć
pitaš li se što sad slijedi
da l' će netko doć'

Osjetiš li bol
kad hladne kiše padaju
ovdje pored tvojih stakla
kao kazne sad iz pakla

Mi, o, mi, duše pune ljubavi
mi, o, mi, negdje izvan nekog
svijetlog puta, mi

Osjetiš li bol
kad hladne kiše padaju
osjetiš li bol
ko da nikad nismo bili mi

Mi, o, mi, duše pune ljubavi
mi, o, mi, negdje izvan nekog
svijetlog puta, mi
__________________

[venecija]

Jednom kad noc

Jednom kad noc
ukrade nebu
sve sto si voljela na njemu
bit ce ti zao, bit ce ti zao
sto nisam tu
ruke pamte
samo ljubav najbolju

Jednom kad usne
ne bude htjele
u strancu utjehu traziti
suze ce srcu sapnuti
da je pogrijesilo
jer nije ostalo tamo
gdje je jedino voljelo

Kada tuga jednom
na vrata dodje
a samoca zaboli
hoces li moci ime moje
sa usana svojih skloniti

Bili smo jednom najbolji
o nama su price pricali
i sad kad se sjetis
htjela bi vrijeme vratiti
poslije mene su ti ladje slomile
bure i vjetrovi

[venecija]

Dok tiho spavaš
Bez nemira
Ja nježno ljubim te
U snovima
Sve dok u svitanje
Moje ruke te ne izgube!

I dan za danom
Tako mi prolazi
Nesretna ljubav
Nikako ne odlazi!
Pitam se da li znaš
Da s tobom sve meni dobro je
Pitam se da li znaš
Da bez tebe polako nestajem!

Ti neznaš kako mi je bez tebe
Ja s tobom živim svoje proljece
I moje sunce nikad ne umire
Zbog tebe!
Al kad u divne sate me probude
Tad htjela bih da više me ne bude
I moje sunce ponovo ugasne
A sve to zbog tebe, sve to zbog tebe!

Izmedju neba i tvojih dlanova
Sve Å¡to mi treba
Tu negdje pociva
I da vrijeme mi
Na silu sad zaustave
Moja ljubav bi živjela zauvijek!

Ti neznaš kako mi je bez tebe
Ja s tobom živim svoje proljece
I moje sunce nikad ne umire
A sve to zbog tebe!
Al kad u divne sate me probude
Tad htjela bih da više me ne bude
I moje sunce ponovo ugasne
A sve to zbog tebe!


Samo zbog tebe!

[venecija]

NEMOJ POĆI SAD

Nemoj poći sad
Jer se može sve zaboravit
Svaki prazan sat Å¡to nas razdvaja
Bit će sutra već negdje ostavljen i zaboravljen
Izgubljen je dan, ali tu je novi
Mnogo novih još
Nemoj poći sad, nemoj poći sad, nemoj poći sad

Nemoj poći sad
Jer dok budem živ učinit ću sve
Da ti budeš sretna ostaneš li tu
Nudit ću ti niz toplih perla kiše
Å to ih sipa tu jedan ljetni dan
Izmislit ću zemlju gdje je ljubav sve
Gdje je ljubav sve, gdje ćeš biti sve
Nemoj poći sad, nemoj poći sad, nemoj poći sad

Nemoj poći sad
Svaki ću ti dan priče pričati
Izmislit ću za te riječnik nježnosti
Kojeg samo ti, ti razumiješ
Sjetit ću te svih ljubavnika slavnih
Kojima su već srca slomljena
Kao tvoje sad, nemoj poći ne
Nemoj poći sad, nemoj poći sad

Vidjela si već kako baca vatru
Vulkan što je davno ugašen i star
Ima suhog tla Å¡to odjednom rodi
Bolje nego kišom oplakivan kraj
A kad padne noć kao luč je svod
Nemoj poći ne,
Nemoj poći sad, nemoj poći sad…

Neću plakati ni govoriti
Tu ću stati nijem da te gledam tek
Da ti čujem glas, da ti slušam smijeh
Pusti me bar da budem tvoja sjena
Tvoje sjene sjena
Tvoje ruke sjena
Sjena tvoga psa
Nemoj poći ne,
Nemoj poći sad, nemoj poći sad, ne me quitte pas

[venecija]

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe Å¡utim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.

[venecija]

Moja te reč dotakla

u trenu kad si odlučio

da ne veruješ nikome ko je

odrastao i ko pokušava

da te ukroti.

Kao ptica nevidljiva,

kao žuti list koji te

u Å¡etnji presretne naglo

i upozori na pad.

Jer jesen je. Jer sve je

prolazno i sve se smenjuje.

Kao da gledaš veliku reku

u predvečerje koja odnosi

bele lađe, a iza svakog

malenog osvetljenog prozora

možda odlazi neko koga bi

mogo zavoleti

zauvek.

[ra-ja]

Eh , da sam ... Poezija

[venecija]

Hej,mali dođi da ti nešto kažem.
Volim te…
Samo ne znam kako da to dokažem…
Svaki put kad te poljubim ispadne da lažem…
Ne znam zašto…
Hej,mali nisam ja takva…
I sam znaš da mokro ne gori…
Ako ti je lakše reći ću ti samo ovo…
(ne)Volim te i zbog toga sorry…
Dali sam iskrena ne moram ti reći,
Pogledaj me u oči i suze će poteći…
Hej,mali pogledaj još samo jednom koje boje su mi oči…
Sjaje malo jače jer su slikane u noći…
Ti si ih slikao one noći kad si me u zagrljaj zvao…
Kad sam bila tvoja i ti si mi sebe dao…
A di su sada te noći ..
U kojima siu nastale moje oči…
U kojima si im krao sjaj…
Hej,mali nemoj mi reći da je kraj…

[venecija]

Više i ne boli što smo usamljeni
svesno se pada i namerno greši
i nema ruke da nam čvor razdreši
u paramparčad svi smo razbijeni

Ipak se ne boj, svako zlo će proći
i tužne zore i pitanje ko si
ti ostani takav i dalje prkosi
i svetu i bogu i svojoj samoći

Neka gori glava, nek se ruše snovi
putevi pakla nama nisu novi
i bol nam ne vene brzo kao cvet

Sutra ćemo nove igre započeti
pakleno sami ludi i ukleti
isuviše svoji da nas voli svet.