Poeziju će svi pisati...

[venecija]

Ja ti želim sreću
Nek te čuva dragi Bog
Plakati sad neću
Poštedit ću te tog
Kada jednom shvatiš
Da sam stvarno voljela...


Bez tebe živa nisam ja
Što će mi ljudi
Neka me nitko ne gleda
Nek mi ne sudi
Kad nisi ti kraj mene

Neka me svi zaborave...
Tražiš sreću tamo gdje ti nisam ja
A na kraju samo stoji istina..


Da sam stvarno voljela....

[ra-ja]

A sada da ti kazem ja,madona..dona, zbogom tebi i tvojoj takvoj ljubavi zauvjek ...baj...baj

[venecija]

Znat ćeš da te nevolim i da te volim,
jer živjet je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.

Volim te da bih te počeo voljeti,
da bih ponovo počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.

Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.

Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim.

[venecija]

Usne jedino zato postoje
da s nekim podeliš nešto svoje.
I da ti Å¡apat Å¡apatom vrate.
Usne postoje da se pozlate.

Usne su vulkan tvog tela.
Usne su izvor tvojih reka.
Usne su pupoljak gde se srela
pčela od vetra s pčelom od mleka.

Usne postoje da se procveta
u vatromete neba i sveta.
Usne su da se u dahu zgusne
krilatost zvezda i kometa.

I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje
(MIROSLAV ANTIĆ)

[venecija]

Kako vjetar stići?
Brz je kao misao svaka..
Sve su misli tako krhke
kao da su od stakla..
Vjetar na trenutak zastane..
Poigra se s mojom kosom..
Vjetar ili ruke tvoje?
Sa usana mi ukrade ubrzan dah..
Vjetar ili poljubac tvoj osjećam?
Poškaklja me po dlanovima..
Vjetar ili tvoju ruku osjećam?
Usprkos nedostižnom vjetru..
Noćas su moje misli tvoje vezale..

[venecija]

Svuda ostavljam
tihe tragove
svoje iskrene sreće.

Kupi ta zrnca
koja ostavljam
za sobom.

Svemu se radovah
cijelim bićem svojim.

Otkrivam
čudesne svjetove.

Nikad ne tražim razloge.

U slapovima riječi
bez nekog
važnog značenja,
zažmirih, potonuh
i naglo izronih.

Bješe to novo iskustvo
al' želja za životom bi jača,
vratih se kopnu života
vratih se obali ljubave svoje.

[venecija]

Ako znas da iza svakoga danas mora doci
Jedno sutra, ali ne slucajno kao prolaznik
Koji ti se ukaze iza ugla, i ti znas
Da je to mogao da bude i neko drugi,
Neko ko nije ni ona prva, a ni ona druga
Na koga si pomislio, ako znas
Da je to mogao da bude tvoj suseda, ili ona
Sto stanuje na drugom kraju grada,
ali ako samo znas
Da je to morao da bude neko, da je morao
Da se pojavi iza ugla kada si ti nailazio,
Hoces li prici uglu i stati
Cekajuci da se ona pojavi? Hoces li joj,
Reci: Hajde, vreme je? I ona ce doci
Cekao je ti, ili samo prosao ne osvrcuci se,
Ali ona mora da se pojavi, da te sretne,
Da prodje pored tebe, da te pogleda,
Iako ni ona ne zna na kome uglu si ti
Moras da se pojavis pred njom isto onako
Kao sto se ona pojavljuje pred tobom,
Potpuno slucajno - moglo je da bude,
Potpuno slucajno - moglo je i ovako -
Treba samo proci pored nje i pogledati je
Dobro - jer sutra se bez nje vise nece
Moci ziveti.

[ra-ja]

ZAStO STE MI OBRISALI POST....

[Sanguine]

U NAMA SU SAMO OČI žIVE

Nismo mi to
što naša tijela hoće,
i Å¡to se sada
u jednom grču lome,
mi ljubavi smo
samo dvije samoće
u životu ovom prividnome.

Ko oka dva
Å¡to zajedno gledaju,
a jedno drugo
nikada ne vide.
Ko oka dva
Å¡to sjaj prelijevaju,
i plaču,
i snivaju
stvari posve vidne.

Enes Kišević

[venecija]

Ima a ne zna, grom u meni
i križ od ruku raširenih
Ima a ne zna, kavez i pticu
andjele dobre na svom licu

Ima a ne zna, ne zna a ima
pčele u ruci i što bi s njima
Ništa ne sanja, ništa ne želi
zelena jedra, oblaci bijeli

Spaljena trava poljem maka
pod grlom trnje ožiljaka
Ima a ne zna, i neće znati
kad jednom ode, da se vrati

[venecija]

Postoji svijet van ovog svijeta,
Tamo gdje ljepota duše caruje,
Gdje nema podmuklosti ni ujeda zmije,
I gdje se samo istinom daruje.

Gdje nema rijeèi suvišnih, niti lazi,
Niti zvijezda pruzenih, olako, na dlanu,
Niti iko ikome zadaje udarce i stavlja,
Svjesno, umjesto melema sol na ranu.

Taj Zivot se zove "Svijet istine srca"
U njemu vlada ljubav, sreca i smijeh.
Tu se ne moraš bojati kako ceš biti povrijedjen,
Ili ce te necim nagnati da napraviš grijeh.

Samo se opusti, predaj u ruke sreci,
Neka te istina srca uvede na prava ljubavi vrata.
I uzivaj u svemu Å¡to tamo ce te docekati
I ne bjezi od ljepote, osjećaja i duhovnog zlata.

[venecija]

Zato mi se jutros toliko spavalo,
opet sam sanjao da negde postojis...
zapisujem kad mi se to desavalo
a i ti, valjda, te snove brojis
pa kada se jednom sretnemo, konacno
i svoje predistorije pogresne spojimo
po tim cemo brojanjima da znamo tacno
ko je jace verovao da postojimo...

a i to sretanje...
ne znam niz koje silazis stepenice
pa sam izabrao za cekanja duga
neke niz koje se spusti do ulice
jedna pospana... sasvim druga...

i ne znam na kom zastajes semaforu
pa sam te cekao ovih dana
pred jednim sto ume da zacrveni zoru
bas kada naidje ona neispavana...
Opet?
pa...
jedno priznanje nudim ti gresan
i tu Sasvim Drugu sanjati znam
i tako dobro tebe i nju mesam
da vas tek budan razaznam...

ne zameri,
jer
ona je kriva za mastu izbledelu
i dusu moga sna razbudjenu
kriva sto tebe, po njenom modelu,
zamisljam tako nesavrsenu...

do kraja eto
ne znam ni da li su budni mi dani
ili su snovi medju njih sisli
sve mi se cini:
tako neispavani
mozda smo se negde i mimoisli.....

[ra-ja]

GDJE SU KLJESTA....DA USUTKAM PAPAGAJA....

[venecija]

Oprosti, majko sveta, oprosti,
sto nasih gora pozalih bor,
na kom se, ustuk svakoj zlosti,
blazenoj tebi podize dvor;
prezri, nebesnice, vrelo milosti,
sto ti zemaljski sagresi stvor:
Kajan ti ljubim preciste skute,
Santa Maria della Salute.
Zar nije lepse nosit' lepotu,
svodova tvojih postati stub,
nego grejuci svetsku lepotu
u pep'o spalit' srce i lub;
tonut' o brodu, trunut' u plotu,
djavolu jelu a vragu dub?
Zar nije lepse vekovat' u te,
Santa Maria della Salute?
Oprosti, majko, mnogo sam strad'o,
mnoge sam grehe pokaj'o ja;
sve sto je srce snivalo mlado,
sve je to jave slomio ma',
za cim sam cezn'o, cemu se nad'o,
sve je to davno pep'o i pra',
na ugod zivu pakosti zute,
Santa Maria della Salute.
Trovala me je podmuklo, gnjilo,
al' ipak necu nikoga klet';
stagod je muke na meni bilo,
da nikog za to ne krivi svet:
Jer, sto je dusi lomilo krilo,
te joj u jeku dusilo let,
sve je to s ove glave sa lude,
Santa Maria della Salute!
Tad moja vila preda me granu,
lepse je ovaj ne vide vid;
iz crnog mraka divna mi svanu,
k'o pesma slavlja u zorin svit,
svaku mi mahom zaleci ranu,
al' tezoj rani nastade brid:
Sta cu od milja, od muke ljute,
Santa Maria della Salute?
Ona me glednu. U dusu svesnu
nikad jos takav ne sinu gled;
tim bi, sto iz tog pogleda kresnu,
svih vasiona stopila led,
sve mi to nudi za cim god ceznu',
jade pa slade, cemer pa med,
svu svoju dusu, sve svoje zude,
-svu vecnost za te, divni trenute!-
Santa Maria della Salute.
Zar meni jadnom sva ta divota?
Zar meni blago toliko sve?
Zar meni starom, na dnu zivota,
ta zlatna vocka sto sad tek zre?
Oh, slatka vocko, tantalskog roda,
sto nisi meni sazrela pre?
Oprosti meni gresne zalute,
Santa Maria della Salute.
Dve u meni pobise sile,
mozak i srce, pamet i slast.
Dugo su bojak strahovit bile,
k'o besni oluj i stari hrast:
Napokon sile sustase mile,
vijugav mozak odrza vlast,
razlog i zapon pameti hude,
Santa Maria della Salute.
Pamet me stegnu, ja srce stisnu',
utekoh mudro od srece, lud,
utekoh od nje - a ona svisnu.
Pomrca sunce, vecita stud,
gasnuse zvevde, raj u plac briznu,
smak sveta nasta i strasni sud. -
O, svetski slome, o strasni sude,
Santa Maria della Salute!
U srcu slomljen, zbunjen u glavi,
spomen je njezim sveti mi hram.
Tad mi se ona od onud javi,
k'o da se Bog mi pojavi sam:
U dusi bola led mi se kravi,
kroz nju sad vidim, od nje sve znam,
za sto se mudracki mozgovi mute,
Santa Maria della Salute.
Dodje mi u snu. Ne kad je zove
silnih mi zelja navreli roj,
ona mi dodje kad njojzi gove,
tajne su sile sluskinje njoj.
Navek su sa njom pojave nove,
zemnih milina nebeski kroj.
Tako mi do nje prostire pute,
Santa Maria della Salute.
U nas je sve k'o u muza i zene,
samo sto nije briga i rad,
sve su miline, al' nezezene,
strast nam se blazi u rajski hlad;
starija ona sad je od mene,
tamo cu biti dosta joj mlad,
gde svih vremena razlike cute,
Santa Maria della Salute.
A nasa deca pesme su moje,
tih sastanaka veciti trag;
to se ne pise, to se ne poje,
samo sto dusom probije zrak.
To razumemo samo nas dvoje,
to je i raju prinovak drag,
to tek u zanosu proroci slute,
Santa Maria della Salute.
A kad mi dodje da prsne glava
o mog zivota hridovit kraj,
najlepsi san mi postace java,
moj ropac njeno: "Evo me, naj!"
Iz nistavila u slavu slava,
iz beznjenice u raj, u raj!
U raj, u raj, u njezin zagrljaj!
Sve ce se zelje tu da probude,
dusine zice sve da progude,
zadivicemo svetske kolute,
zvezdama cemo pomerit' pute,
suncima zasut' seljanske stude,
da u sve kute zore zarude,
da od miline dusi polude,
Santa Maria della Salute............

[venecija]

U prokletstvu života i bescjenja
oko sebe,
ne treba misliti na ljubav ,
ne treba misliti na tebe...
Srcu će jednom opet biti
žao, što na tom putu
život nije stao...
Putevi ga još mnogi vode..
ÄŒudni ljudi i misli tu kraj
njega hode.
Ni k**** klete nisu više ,
niko nikog se ne boji i grijehe
svoje ne kaje i ne briše.
I zato dok kune ti se na
ljubav svetu,
ne vjeruj budali ne zna
šta priča.Otiđi ponosno bez
suze u oku i nek posljednji
put vidi tvoju siluetu.
Ne plači sestro bit će opet
budala i ljubavi...
Svijet još neće stati..
Srce adresu ne mijenja
to si trebala znati.