Putokaz
Kad nekoga u prolazu pitaš: kako si,
ti to sebe proveravaš i sebe pitaš.
NauÄÂi se da umeÅ¡ da uplaÅ¡iÅ¡ svoj strah,
umesto strah da tebe plaši.
NauÄÂi se da umeÅ¡ da zaboliÅ¡ svoj bol,
umesto da on tebe boli.
NauÄÂi se da umeÅ¡ da vodiÅ¡ svoje puteve,
umesto putevi tebe da vode.
I nauÄÂi da umeÅ¡ da odživiÅ¡ svoj život,
umesto da on... tebe živi.
Jer njemu je svejedno
da li nas ima ili nema
i da li, uopšte,
i mislimo da mislimo..
Miroslav Antić
Re: Miroslav Antić
veoma osjecajne pjesme je pisao...
Miroslav Antic.....prva ljubav...
Miroslav Antic.....prva ljubav...
Re: Miroslav Antić
Pesma za nas dvoje
Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako
zbog sreće njene
i sreće moje.
Pijana kiša šiba i mlati,
vrbama vetar ÄÂupa kosu.
Kuda ću?
U koji grad da svratim?
Dan je niz mutna polja prosut.
Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam,gladan i mokar,
zašto se nismo sreli nikad?
Il je već bilo?
Trebao korak?
Mozda je sasvim do mene došla.
Al' ja,
u krÄÂmu svratio gorak,
a ona
ne znajući-prošla.
Ne znam.
Ceo svet smo obišli
u žudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoišli.
Da,mora da je tako.
Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako
zbog sreće njene
i sreće moje.
Pijana kiša šiba i mlati,
vrbama vetar ÄÂupa kosu.
Kuda ću?
U koji grad da svratim?
Dan je niz mutna polja prosut.
Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam,gladan i mokar,
zašto se nismo sreli nikad?
Il je već bilo?
Trebao korak?
Mozda je sasvim do mene došla.
Al' ja,
u krÄÂmu svratio gorak,
a ona
ne znajući-prošla.
Ne znam.
Ceo svet smo obišli
u žudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoišli.
Da,mora da je tako.
Re: Miroslav Antić
Usne
Usne jedino zato postoje
da s nekim podeliš nešto svoje.
I da ti Å¡apatom Å¡apat vrate.
Usne postoje da se pozlate.
Usne su vulkan tvog tela.
Usne su izvor tvojih reka.
Usne su pupoljak gde se srela
pÄÂela od vetra s pÄÂelom od mleka.
Usne postoje da se procveta
u vatromet neba i sveta.
Usne su da se u dahu zgusne
krilatost zvezda i kometa.
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje.
Usne jedino zato postoje
da s nekim podeliš nešto svoje.
I da ti Å¡apatom Å¡apat vrate.
Usne postoje da se pozlate.
Usne su vulkan tvog tela.
Usne su izvor tvojih reka.
Usne su pupoljak gde se srela
pÄÂela od vetra s pÄÂelom od mleka.
Usne postoje da se procveta
u vatromet neba i sveta.
Usne su da se u dahu zgusne
krilatost zvezda i kometa.
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje.
Re: Miroslav Antić
beca je napisao/la:Gde je sve tvoje...
Zar te ne uplaši pomisao
s kim luta tvoja svest kad zaspiš?
S kim se izležava tvoj san
sad, dok si budan?
Gde je sve ono Å¡to si zaboravio da si bio?
Gde je sve ono što si sad, a ne znaš da to jesi?
Gde je sve tvoje
Svaki put kad ga tražiš?
ima li netko cijelu pjesmu? i iz koje knjige je? )
Re: Miroslav Antić
Pa vi joÅ¡ uvek delite ÄÂoveÄÂanstvo na narode. Zar vas to nije proÅ¡lo?
Nisam delio ja. ÄŒoveÄÂanstvo se delilo.
Nisam delio ja. ÄŒoveÄÂanstvo se delilo.
Re: Miroslav Antić
Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako
zbog srece njene
i srece moje.
Pijana kisa siba i mlati,
vrbama vetar cupa kosu.
Kuda cu?
U koji grad da svratim?
Dan je niz mutna polja prosut.
Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam,gladan i mokar,
zasto se nismo sreli nikad?
Il je vec bilo?
Trebao korak?
Mozda je sasvim do mene dosla.
Al' ja,
u krcmu svratio gorak,
a ona
ne znajuci-prosla.
Ne znam.
Ceo svet smo obisli
u zudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoisli.
Da,mora da je tako
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako
zbog srece njene
i srece moje.
Pijana kisa siba i mlati,
vrbama vetar cupa kosu.
Kuda cu?
U koji grad da svratim?
Dan je niz mutna polja prosut.
Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam,gladan i mokar,
zasto se nismo sreli nikad?
Il je vec bilo?
Trebao korak?
Mozda je sasvim do mene dosla.
Al' ja,
u krcmu svratio gorak,
a ona
ne znajuci-prosla.
Ne znam.
Ceo svet smo obisli
u zudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoisli.
Da,mora da je tako