Ne, nemoj mi prici! Hocu izdaleka
da volim i zelim oka tvoja dva.
Jer sreca je lepa samo dok se ceka,
dok od sebe samo nagovestaj da.
Ne, nemoj mi prici! Ima vise drazi
ova slatka strepnja, cekanje i stra'.
Sve je mnogo lepse donde dok se trazi,
o cemu se samo tek po slutnji zna.
Ne, nemoj mi prici! Nasto to, i cemu?
Izdaleka samo sve k'o zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek' mi ne pridju oka tvoja dva.
** Stihovi & Price **
Re: ** Stihovi & Price **
MOJE OCI TRAZE POGLED TVOJ; MOJE TELO ZELI DODIR TVOJ; MOJE USNE LJUBILE BI TVOJE. NODOSTAJES MI JEDINO MOJE
Re: ** Stihovi & Price **
At the birth of the sunrise...
trough wind and the sun
...a song did play
in the soul of one man.
Long miles away, simse so close
it sang of desire and longing
...it played in his heart.
Caresses of the soul
passions and whispers
wondering...
if solace hides in the distance
knowing that others may not understand
that his body shivers, for the touch of her hand.
I will dream this nite
and seek her touch
in the realm of astral
to find the one
with the passion she-mate
brough by plastic and wire and a strange twist of fate.
And there all will happen
that is dreamed off
he will feed her with fiery love
she will give him the touch that she has
wrapped up inside them
...free now at last.
To kiss her so sweetly
and hold her so close
...to fall asleep in his arms, so tender...so charming...
a part of the dream they do know
and say their goodbyes in the name of the love
and meet once again...at the end of the sunset.
trough wind and the sun
...a song did play
in the soul of one man.
Long miles away, simse so close
it sang of desire and longing
...it played in his heart.
Caresses of the soul
passions and whispers
wondering...
if solace hides in the distance
knowing that others may not understand
that his body shivers, for the touch of her hand.
I will dream this nite
and seek her touch
in the realm of astral
to find the one
with the passion she-mate
brough by plastic and wire and a strange twist of fate.
And there all will happen
that is dreamed off
he will feed her with fiery love
she will give him the touch that she has
wrapped up inside them
...free now at last.
To kiss her so sweetly
and hold her so close
...to fall asleep in his arms, so tender...so charming...
a part of the dream they do know
and say their goodbyes in the name of the love
and meet once again...at the end of the sunset.
Re: ** Stihovi & Price **
Krade mi te cesta
Kradu mi te ljudi
Svako po malo
Od osmeha tvog posudi
Iza svakog ugla
Stalno neko vreba
Da mi te ukrade
Kada malo srece treba
I niko nije kriv za to
Sto te volim toliko
Al osmjeh tvoj je kriv da znas
Sto me osvaja
Volim osmeh tvoj
Bas dobro ti stoji
Jos ti bolje stoje
Poljupci moji.
Ma kriv je meni svako
Kom smijes se ti
Moja ljubavi.
Volim osmh tvoj
I nosi ga uvjek,
Smij se samo
Dusu mi grij zauvjek.
I krivi su mi svi,
I krivo mi je sve,
Kad sam bez tebe.
Ali nije krivo more
Niti sol u kosi
Niti nebo koje
Boju oka
Tvoga nosi
Niko nije kriv za to
Sto te volim toliko
Al osmeh tvoj
Je kriv da znas
Sto me osvajas.
Volim osmeh tvoj
Bas dobro ti stoji
Jos ti bolje stoje
Poljupci moji.
Ma kriv je meni svako
Kom smijes se ti
Moja ljubavi.
Volim osmh tvoj
I nosi ga uvjek.
Smij se samo
Dusu mi grij zauvjek.
I krivi su mi svi,
I krivo mi je sve,
Kad sam bez tebe.
Kradu mi te ljudi
Svako po malo
Od osmeha tvog posudi
Iza svakog ugla
Stalno neko vreba
Da mi te ukrade
Kada malo srece treba
I niko nije kriv za to
Sto te volim toliko
Al osmjeh tvoj je kriv da znas
Sto me osvaja
Volim osmeh tvoj
Bas dobro ti stoji
Jos ti bolje stoje
Poljupci moji.
Ma kriv je meni svako
Kom smijes se ti
Moja ljubavi.
Volim osmh tvoj
I nosi ga uvjek,
Smij se samo
Dusu mi grij zauvjek.
I krivi su mi svi,
I krivo mi je sve,
Kad sam bez tebe.
Ali nije krivo more
Niti sol u kosi
Niti nebo koje
Boju oka
Tvoga nosi
Niko nije kriv za to
Sto te volim toliko
Al osmeh tvoj
Je kriv da znas
Sto me osvajas.
Volim osmeh tvoj
Bas dobro ti stoji
Jos ti bolje stoje
Poljupci moji.
Ma kriv je meni svako
Kom smijes se ti
Moja ljubavi.
Volim osmh tvoj
I nosi ga uvjek.
Smij se samo
Dusu mi grij zauvjek.
I krivi su mi svi,
I krivo mi je sve,
Kad sam bez tebe.
Re: ** Stihovi & Price **
Poezija nije vojniÄÂki ustroj
nit zvuk cokula na asfaltu
ona ne poÄÂinje s zvukom trublje
niti se piše s krvlju ranjenika.
Poezija nije savršeno dobar dan,
svitanje il suton u zagrljaju,
niti je suza isplakana na peronu,
il pogled Å¡to ÄÂeÅ¡lja daljinu.
Poezija nije vaga pravednosti,
blistav Å¡tit skovan odluÄÂnošću
nit koplje oštro za srce meko
al nije nit melem duši trpkoj.
Ako poezija nije sve to „ništa“
pa traje ko svježa rosna kap,
zar da budem pjesnik što ište mrak,
kad oko ne vidi, već ÄÂeka srca znak.
Poezija nije ono Å¡to ti srce veli
Poezija, to je nedodirljiv med
najslađe nešto što usnama godi
ÄÂak i onda kad jako,jako boli.
nit zvuk cokula na asfaltu
ona ne poÄÂinje s zvukom trublje
niti se piše s krvlju ranjenika.
Poezija nije savršeno dobar dan,
svitanje il suton u zagrljaju,
niti je suza isplakana na peronu,
il pogled Å¡to ÄÂeÅ¡lja daljinu.
Poezija nije vaga pravednosti,
blistav Å¡tit skovan odluÄÂnošću
nit koplje oštro za srce meko
al nije nit melem duši trpkoj.
Ako poezija nije sve to „ništa“
pa traje ko svježa rosna kap,
zar da budem pjesnik što ište mrak,
kad oko ne vidi, već ÄÂeka srca znak.
Poezija nije ono Å¡to ti srce veli
Poezija, to je nedodirljiv med
najslađe nešto što usnama godi
ÄÂak i onda kad jako,jako boli.
http://www.youtube.com/watch?v=e_F6IEPH ... ure=relate
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
Re: ** Stihovi & Price **
Zvjezdanog neba i ljudskog lica nikad se ÄÂovjek neće moći nagledati. GledaÅ¡ i gledaÅ¡, i sve je vidjeno a neznano, poznato a novo. Lice, to je cvijet na toj biljci koja se zove ÄÂovjek. Cvijet koji se kreće, mijenja izraz od smijeha, zanosa, ...ili zamiÅ¡ljenosti do beslovjesne tuposti ili do nepomiÄÂnosti mrtve prirode. Od kako znam za sebe, ÄÂovjekovo lice je za mene najjaÄÂe osvjetljeni i najprivlaÄÂniji djelić koji me okružuje. Pamtim predjele i gradove, i mogu da ih izazovem u sjećanju kad hoću i zadržim pred sobom koliko hoću, ali ljudska lica, koja sam gledao na javi i u snu, javljaju se sama od sebe i ostaju pod mojim pogledom muÄÂno dugo ili bolno kratko, žive pored mene ili nestaju ćutljivo i trajno, da ih viÅ¡e nikakav napor sjećanja izazvati ne može. Biva da naidje jedno jedino i lebdi preda mnom dugo i zaklanja cio vidljiv svijet, a biva da navale stotine, hiljade lica, kao bujica, koja prijeti da poplavi i odnese moj svijet. I dok gradove i predjele gledam kroz svoj doživljaj i kao dio sebe, moj razgovor i obraÄÂun sa ljudskim licima nema kraja. U njima su za mene ucrtani svi putevi svijeta, sve pomisli i sva djela, sve želje i potrebe ljudske, sve mogućnosti ÄÂovjekove, sve sto ga drži, i sve Å¡to ga truje i ubija; sve ono o ÄÂemu ÄÂovjek maÅ¡ta, a Å¡to rijetko biva ili nikad neće biti, dobija u njima, najposlje, svoj oblik, ime i glas. PojedinaÄÂno ili u povorkama, ljudska lica se javljaju preda mnom. Neka iskrsavaju nema, sama od sebe ili meni nepoznatim povodom, a neka se javljaju, kao na ugovoren znak, na rijeÄ ili reÄÂenicu koja ih prati.
Ivo Andrić
Ivo Andrić
http://www.youtube.com/watch?v=e_F6IEPH ... ure=relate
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
Re: ** Stihovi & Price **
Samo moji tužni stihovi…
To je jedino Å¡to ce iza mene ostati,
Kad jednom odem, kada se izgubim…
Stihovi tužni i poneka pjesma o ljubavi…
Da li ce netko u njima prepoznati ime,
Hoceš li i ti znati kada ceš ih citati.
Necu ostaviti nikakve tragove…
Kasno je cak i da me pronadeš.
Neka te samo poneki stih na mene podsjeti
A ti, možeš me kukavicom nazivati,
Jer nisam imala dovoljno hrabrosti…
To je jedino Å¡to ce iza mene ostati,
Kad jednom odem, kada se izgubim…
Stihovi tužni i poneka pjesma o ljubavi…
Da li ce netko u njima prepoznati ime,
Hoceš li i ti znati kada ceš ih citati.
Necu ostaviti nikakve tragove…
Kasno je cak i da me pronadeš.
Neka te samo poneki stih na mene podsjeti
A ti, možeš me kukavicom nazivati,
Jer nisam imala dovoljno hrabrosti…
Re: ** Stihovi & Price **
Dosta sam sve prosla.
bila na vrhu srece,
padala do dna,
voljela bez razuma,
bila na granici stradanja.
Volim te jos uvijek,
ali to nije ono sto je bilo,
ti mene nisi nikad volio.
NIje ti se sa mnom posrecilo.
I dugo sam tugovala
provela noci placuci,
prijateljicama se jadala
na ramenu im jecajuci.
Zasto sad kad mislim da te ne volim vise,
zasto mi sudbina i dalje crno pise?!?!
Trebala bih biti sretna i poletna,
spremna za nove ljubavi i nadanja.
Al' mene jos uvijek nesto u grudima steze,
jos me uvijek nesto snazno za tebe veze.
Lazem li samu sebe,
da ove suze nisu za tebe?
Lazem druge,lazem tebe,
al' znam da je najteze lagati sebe!!
Zalim otici,nestati,ispariti,
zalim sve svoje zelje pokopati.
Da nema me vise,
da se moje ime izbrise,
jer cemu da zivim kad nemam srece,
cemu da zivim kad mi je dosta boli
cemu da zivim kad me ti ne volsi????!!!!
bila na vrhu srece,
padala do dna,
voljela bez razuma,
bila na granici stradanja.
Volim te jos uvijek,
ali to nije ono sto je bilo,
ti mene nisi nikad volio.
NIje ti se sa mnom posrecilo.
I dugo sam tugovala
provela noci placuci,
prijateljicama se jadala
na ramenu im jecajuci.
Zasto sad kad mislim da te ne volim vise,
zasto mi sudbina i dalje crno pise?!?!
Trebala bih biti sretna i poletna,
spremna za nove ljubavi i nadanja.
Al' mene jos uvijek nesto u grudima steze,
jos me uvijek nesto snazno za tebe veze.
Lazem li samu sebe,
da ove suze nisu za tebe?
Lazem druge,lazem tebe,
al' znam da je najteze lagati sebe!!
Zalim otici,nestati,ispariti,
zalim sve svoje zelje pokopati.
Da nema me vise,
da se moje ime izbrise,
jer cemu da zivim kad nemam srece,
cemu da zivim kad mi je dosta boli
cemu da zivim kad me ti ne volsi????!!!!
Re: ** Stihovi & Price **
I said i would forget you.
I said it was over.
I said i hated you
and i said i never love you,
but guess what.
I cry at night
ans sometimes i wish to die
because your not in my life
to make me smile.
I wanted to let you know
i never forgot
I never wanted to be over
and i love,i never stopped.
I said it was over.
I said i hated you
and i said i never love you,
but guess what.
I cry at night
ans sometimes i wish to die
because your not in my life
to make me smile.
I wanted to let you know
i never forgot
I never wanted to be over
and i love,i never stopped.
Re: ** Stihovi & Price **
Voljeti, znaÄÂi biti strpljiv,ali i dosljedan,
ne gubiti sebe uzimajući drugoga
i ne uzimati drugoga toliko i tako
da prestane biti svoj.
RazliÄÂiti ljudi imaju razliÄÂita poimanja o ljubavi.
Budala voli srcem i ne vidi istinu.
Mudar voli srcem i umom i vidi i voli istinu.
Budala tako dobije privid,
a mudar suštinu ljubavi.
ne gubiti sebe uzimajući drugoga
i ne uzimati drugoga toliko i tako
da prestane biti svoj.
RazliÄÂiti ljudi imaju razliÄÂita poimanja o ljubavi.
Budala voli srcem i ne vidi istinu.
Mudar voli srcem i umom i vidi i voli istinu.
Budala tako dobije privid,
a mudar suštinu ljubavi.
http://www.youtube.com/watch?v=e_F6IEPH ... ure=relate
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
Re: ** Stihovi & Price **
Znala sam o tebi,
znala sve,
pala ti na grdi ledene
tamo samo kamen kuca
tu gde ljubis koza puca.
Znala sve i na sve pristala
samo jednom sam zablistala.
Nije ljubav sve sto vidis,
zato PAZI KOME ZAVIDIS.
znala sve,
pala ti na grdi ledene
tamo samo kamen kuca
tu gde ljubis koza puca.
Znala sve i na sve pristala
samo jednom sam zablistala.
Nije ljubav sve sto vidis,
zato PAZI KOME ZAVIDIS.
Re: ** Stihovi & Price **
Poput pasa spremnih za parenje domaćinovi gosti živnu. Iz razvaljenih usta curila je slina. Jedan od njih dohvati omanju crnku te joj jednim potezom strgne haljinu. Ostane gola. Svi su se cerekali na njenu golotinju. Dvojica navale na nju. Masnim rukama Å¡arali su njenim tijelom hotimiÄÂno ih zadržavajući na dojkama. Ã…Â tipali su ju, ismijavali i nareÄ‘ivali.
Andrija se povuÄÂe u svoju sobu. Nije mogao viÅ¡e gledati takvo raskalaÅ¡eno ponaÅ¡anje. Kroz zid sobe razaznavao je jasne glasove smijeha. Pogleda na krevet u koji se uvuklo mjeseÄÂevo svjetlo milujući jastuk na koji je trebao spustiti glavu. Odgojen u katoliÄÂkom duhu klekne pored kreveta, prekriži se a potom pomoli.
Raspremi se i spusti u ležaj. Taman kada ga je hvatao prvi san zaÄÂuje kako su se otvorila vrata sobe u kojoj se smjestio. Na njima se pojavi ženska osoba. Njeno vitko tijelo obasja mjeseÄÂina.
«Spavate...?» - upita
«Skoro...da jesam...al ne mogu.» - odgovori
«Možda vam netko nedostaje?» -rekne, a onda polagano rastvori haljinu na prsima spuÅ¡tajući ju niz ramena. Postepeno se razodijevala, malo po malo. Jasno je nazirao bjelinu dojki na kojima su se poput prezrelog drijenka isticale bradavice uokvirene tamnim krugovima, a onda blago zaobljen trbuÅ¡ÄÂić, Å¡iroke kukove. Tu stane. Zadrži rukama haljinu. Tek je joÅ¡ malo nedostajalo da ju spusti niz noge, kad mu se ponovno obrati:
«Želiš li...?» - upita
«Imam djevojku.» - rekne glasom u kom se osjetila napetost i uzbuđenje.
«I...onda...ja imam muža.» - odgovori. U tom trenutku pusti da joj haljina klizne niz noge.
Nespreman na neÅ¡to takvo, Å¡akom prekrije oÄÂi i okrene se na drugu stranu.
«Pogledaj...zar sam ružna...pa si se okrenuo od mene!?»
«Ne...niste ružni...imate muža.» - osjeti kako je dotaknula njegov vrat. Nježnim prstima masirala je zatiljak usputno dodirujući resicu uha.
«On zna...a osim toga već je star.» privije se uz njegovo tijelo.
Njen miris i toplina priÄÂine mu ugodu. Popusti pod njenim dodirima. Grlila ga je kao brÅ¡ljan hrast. Pokretima iskusne kurtizane budila je njegovu muÅ¡kost. Uzvrati. Sada je on bio taj koji je dodirivao, ljubio i milovao. Svidjelo mu se Å¡to ga nije požurivala. Jednostavno je uživala pod njim. GraÅ¡ci znoja kvasili su razuzdana tjelesa. Stegne jaÄÂe ovijajući noge o njegove kukove, a rukama ga uhvati za ramena podižući glavu. Zatomljujući uzdahe zagrize Å¡iroka prsa.
«Oprosti morala sam...previÅ¡e sam bila.» - naglo se odvoji od njega i pogleda kroz prozor. Mrak i tama. Tamo dolje oslonjen na Å¡tap stajao je pored uliÄÂne svjetiljke neki ÄÂovjek. Kao da ju je vidio. Visoko podigne Å¡eÅ¡ir u znak pozdrava. Pripali cigaretu i zaputi se niz ulicu.
«Ponovno sam se osjetila ženom...tako si pažljiv.» - obrati mu se.
«Odavno nisam ovako uživala...a i kako bi...ovi smrdljivci misle da mogu sve kupiti...moju ljubav ne!!» - pokaže na zid koji je dijelio sobu od one u kojoj su se nalazili gosti. Odatle se viÅ¡e nije ÄÂuo nikakav glas.
«Koliko ti je godina?»
«Trideset i devet.» - odgovori
«A mužu?»
«Šezdeset i tri.»
«Toliko...sad razumijem.» - uvrne glavom Andrija
«Ništa ti ne razumiješ.»
«Kako ne...» - htjede još nešto reći, ali mu ona stavi ruku na usta.
«Nemoj kvariti ovo veće...ovo je novo nakon toliko dugo vremena.» - uhvati njegovu šaku te ju položi negdje u visini svog srca.
«Ovi trenutci vrijede svega...bola, patnje i poniženja...ova noć držat će me na životu.»
Andrija je razmiÅ¡ljao o njenim rijeÄÂima. Iako ju nije u potpunosti shvaćao znao je da je u njoj pokrenuo lavinu osjećaja.
«A koliko je tebi godina?» - prekine tijek njegovih misli.
«Devetnaest.»
«Mlad si...kako znaš tako postupati s ženom.?» - pomiluje mu obraz.
«A kako to?» - zagonetno upita želeći joÅ¡ sluÅ¡ati o svojem uspjehu. Ona se nasmijeÅ¡i. Ustane od njega. Stajala je okrenuta leÄ‘ima. Promotri ju od glave niz kralježnicu na kojoj se isticao svaki prÅ¡ljen a zatim zagleda u njenu stražnjicu na koju položi dlan. Bila je ÄÂvrsta. Tu zagrize.
Izvije se i protegne. Ostane u raskoraku. Blijedi mjesec besramno uÅ¡eta u njeno meÄ‘unožje Å¡tipkajući pubis naÄÂiÄÂkan kovrdžavim dlaÄÂicama. Andrija mu se pridruži. Iako je bio u rukama dulcinee, žene koja izaziva strast, on je u mislima imao svoju dragu, svoju Janju. I prvi puta ona je bila ta koja je igrala u njegovim oÄÂima, letjela mislima. Njoj se podavao, a ne ženi s kojom je bio. Osjeti grižu savjesti. Duhovno je pripadao jednoj, a tjelesno drugoj.
«Bio si divan...tako divan!» - rekne, skupljajući svoju haljinu s poda.
«Niti slutila nisam da ću se tako provesti veÄÂeras!» - stane se odijevati, a zatim zatraži od njega da joj zakopÄÂa rajfeÅ¡lus na leÄ‘ima. Htjede krenuti.
«Ono što sam pomislila kad sam te jutros srela...to mi se ostvarilo...nisi mi rekao svoje ime!?» - dadne mu do znanja kako je i ona njega zapamtila.
«Andrija...a ti!?» - odgovori upitom.
«Zar je bitno...možeš me zvati kako hoćeš; Eleonora, Helena, Marija il Terezija...a naći me možeš uvijek ako poželiš?!» - rekne i odleprša iz sobe u tamu hodnika.
Znala je put iz ove kuće.
Andrija priÄ‘e prozoru. Mogao je ÄÂuti korake uz sitne zvuke potpetica kako su se gubili u daljinu. Promoli glavu. Kao da je osjetila njegovu prisutnost, žena se okrene, podigne ruku u znak pozdrava, a potom s dlana otpuhne poljubac u njegovu pravcu. Sjeti se kako je to isto uÄÂinila jutros kad ju je sreo na kolodvoru. Pratio ju je pogledom dok se nije izgubila u tami ulice.
Andrija se povuÄÂe u svoju sobu. Nije mogao viÅ¡e gledati takvo raskalaÅ¡eno ponaÅ¡anje. Kroz zid sobe razaznavao je jasne glasove smijeha. Pogleda na krevet u koji se uvuklo mjeseÄÂevo svjetlo milujući jastuk na koji je trebao spustiti glavu. Odgojen u katoliÄÂkom duhu klekne pored kreveta, prekriži se a potom pomoli.
Raspremi se i spusti u ležaj. Taman kada ga je hvatao prvi san zaÄÂuje kako su se otvorila vrata sobe u kojoj se smjestio. Na njima se pojavi ženska osoba. Njeno vitko tijelo obasja mjeseÄÂina.
«Spavate...?» - upita
«Skoro...da jesam...al ne mogu.» - odgovori
«Možda vam netko nedostaje?» -rekne, a onda polagano rastvori haljinu na prsima spuÅ¡tajući ju niz ramena. Postepeno se razodijevala, malo po malo. Jasno je nazirao bjelinu dojki na kojima su se poput prezrelog drijenka isticale bradavice uokvirene tamnim krugovima, a onda blago zaobljen trbuÅ¡ÄÂić, Å¡iroke kukove. Tu stane. Zadrži rukama haljinu. Tek je joÅ¡ malo nedostajalo da ju spusti niz noge, kad mu se ponovno obrati:
«Želiš li...?» - upita
«Imam djevojku.» - rekne glasom u kom se osjetila napetost i uzbuđenje.
«I...onda...ja imam muža.» - odgovori. U tom trenutku pusti da joj haljina klizne niz noge.
Nespreman na neÅ¡to takvo, Å¡akom prekrije oÄÂi i okrene se na drugu stranu.
«Pogledaj...zar sam ružna...pa si se okrenuo od mene!?»
«Ne...niste ružni...imate muža.» - osjeti kako je dotaknula njegov vrat. Nježnim prstima masirala je zatiljak usputno dodirujući resicu uha.
«On zna...a osim toga već je star.» privije se uz njegovo tijelo.
Njen miris i toplina priÄÂine mu ugodu. Popusti pod njenim dodirima. Grlila ga je kao brÅ¡ljan hrast. Pokretima iskusne kurtizane budila je njegovu muÅ¡kost. Uzvrati. Sada je on bio taj koji je dodirivao, ljubio i milovao. Svidjelo mu se Å¡to ga nije požurivala. Jednostavno je uživala pod njim. GraÅ¡ci znoja kvasili su razuzdana tjelesa. Stegne jaÄÂe ovijajući noge o njegove kukove, a rukama ga uhvati za ramena podižući glavu. Zatomljujući uzdahe zagrize Å¡iroka prsa.
«Oprosti morala sam...previÅ¡e sam bila.» - naglo se odvoji od njega i pogleda kroz prozor. Mrak i tama. Tamo dolje oslonjen na Å¡tap stajao je pored uliÄÂne svjetiljke neki ÄÂovjek. Kao da ju je vidio. Visoko podigne Å¡eÅ¡ir u znak pozdrava. Pripali cigaretu i zaputi se niz ulicu.
«Ponovno sam se osjetila ženom...tako si pažljiv.» - obrati mu se.
«Odavno nisam ovako uživala...a i kako bi...ovi smrdljivci misle da mogu sve kupiti...moju ljubav ne!!» - pokaže na zid koji je dijelio sobu od one u kojoj su se nalazili gosti. Odatle se viÅ¡e nije ÄÂuo nikakav glas.
«Koliko ti je godina?»
«Trideset i devet.» - odgovori
«A mužu?»
«Šezdeset i tri.»
«Toliko...sad razumijem.» - uvrne glavom Andrija
«Ništa ti ne razumiješ.»
«Kako ne...» - htjede još nešto reći, ali mu ona stavi ruku na usta.
«Nemoj kvariti ovo veće...ovo je novo nakon toliko dugo vremena.» - uhvati njegovu šaku te ju položi negdje u visini svog srca.
«Ovi trenutci vrijede svega...bola, patnje i poniženja...ova noć držat će me na životu.»
Andrija je razmiÅ¡ljao o njenim rijeÄÂima. Iako ju nije u potpunosti shvaćao znao je da je u njoj pokrenuo lavinu osjećaja.
«A koliko je tebi godina?» - prekine tijek njegovih misli.
«Devetnaest.»
«Mlad si...kako znaš tako postupati s ženom.?» - pomiluje mu obraz.
«A kako to?» - zagonetno upita želeći joÅ¡ sluÅ¡ati o svojem uspjehu. Ona se nasmijeÅ¡i. Ustane od njega. Stajala je okrenuta leÄ‘ima. Promotri ju od glave niz kralježnicu na kojoj se isticao svaki prÅ¡ljen a zatim zagleda u njenu stražnjicu na koju položi dlan. Bila je ÄÂvrsta. Tu zagrize.
Izvije se i protegne. Ostane u raskoraku. Blijedi mjesec besramno uÅ¡eta u njeno meÄ‘unožje Å¡tipkajući pubis naÄÂiÄÂkan kovrdžavim dlaÄÂicama. Andrija mu se pridruži. Iako je bio u rukama dulcinee, žene koja izaziva strast, on je u mislima imao svoju dragu, svoju Janju. I prvi puta ona je bila ta koja je igrala u njegovim oÄÂima, letjela mislima. Njoj se podavao, a ne ženi s kojom je bio. Osjeti grižu savjesti. Duhovno je pripadao jednoj, a tjelesno drugoj.
«Bio si divan...tako divan!» - rekne, skupljajući svoju haljinu s poda.
«Niti slutila nisam da ću se tako provesti veÄÂeras!» - stane se odijevati, a zatim zatraži od njega da joj zakopÄÂa rajfeÅ¡lus na leÄ‘ima. Htjede krenuti.
«Ono što sam pomislila kad sam te jutros srela...to mi se ostvarilo...nisi mi rekao svoje ime!?» - dadne mu do znanja kako je i ona njega zapamtila.
«Andrija...a ti!?» - odgovori upitom.
«Zar je bitno...možeš me zvati kako hoćeš; Eleonora, Helena, Marija il Terezija...a naći me možeš uvijek ako poželiš?!» - rekne i odleprša iz sobe u tamu hodnika.
Znala je put iz ove kuće.
Andrija priÄ‘e prozoru. Mogao je ÄÂuti korake uz sitne zvuke potpetica kako su se gubili u daljinu. Promoli glavu. Kao da je osjetila njegovu prisutnost, žena se okrene, podigne ruku u znak pozdrava, a potom s dlana otpuhne poljubac u njegovu pravcu. Sjeti se kako je to isto uÄÂinila jutros kad ju je sreo na kolodvoru. Pratio ju je pogledom dok se nije izgubila u tami ulice.
http://www.youtube.com/watch?v=e_F6IEPH ... ure=relate
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
Re: ** Stihovi & Price **
Dali se sjećaš dragi kad smo se prvi put sreli,
poklonio si tada meni jedan poljubac vreli.
Susret je bio divan u sumraku u tami kao
buket mirisnog cvjeća bili smo sasvim sami.
Ti pružio si ruku u zagrljaj mene si zvao
dođi silno te volim samo si reci znao.
Srce me prevari tad,
u zagrljaj podoh tvoj
za ljubav lažnih rijeÄÂi izgubi ponos svoj.
Mislila sam da ću da ostanem sama
Da će sve želje moje da ,,proguta,,tama
Ali ne...
Ja nisam sama imam jednog
druga sto me vjeÄÂno prati a
zove se tug
Govorili su mi
da sam dijete.
Tu su bile rijeÄÂi koje bole.
Jer oni tada nisu znali
da djeca mogu najviše da
vole.
poklonio si tada meni jedan poljubac vreli.
Susret je bio divan u sumraku u tami kao
buket mirisnog cvjeća bili smo sasvim sami.
Ti pružio si ruku u zagrljaj mene si zvao
dođi silno te volim samo si reci znao.
Srce me prevari tad,
u zagrljaj podoh tvoj
za ljubav lažnih rijeÄÂi izgubi ponos svoj.
Mislila sam da ću da ostanem sama
Da će sve želje moje da ,,proguta,,tama
Ali ne...
Ja nisam sama imam jednog
druga sto me vjeÄÂno prati a
zove se tug
Govorili su mi
da sam dijete.
Tu su bile rijeÄÂi koje bole.
Jer oni tada nisu znali
da djeca mogu najviše da
vole.
Re: ** Stihovi & Price **
whatever happened to us
Everything we had was so special
Where did we go wrong
To make it like this, so official
Why did we let us go
Our life could have been great
How did this happen to me and you
We found a beautiful mate
When did we lose the fight
This cant be happening
Who did this to our life
Was it me or you or both for our ending
Do you feel as dumb as i do
For destroying our chance of happiness
Are you still hurt
For all the pain and emptiness
What went wrong
Everything we had was so special
Where did we go wrong
To make it like this, so official
Why did we let us go
Our life could have been great
How did this happen to me and you
We found a beautiful mate
When did we lose the fight
This cant be happening
Who did this to our life
Was it me or you or both for our ending
Do you feel as dumb as i do
For destroying our chance of happiness
Are you still hurt
For all the pain and emptiness
What went wrong
Re: ** Stihovi & Price **
Ako se ikad rodis sine moras da licis na njega jer kroz tebe ja cu se sjecati svega .Imaces smedzu kosu i plave oci boje, jer on je slomijo srce majke tvoje .Ako se ikada rodis sine otidzi do mamine skole na klupi urezano procitaj ............
On+Ona
On+Ona