Aleksa Šantić

[beca]

sta mislite koja vrsta poezije santica je najvise cijenjena...

nije ljubavna

rodoljubiva..

ugledao se na sevdalinku i bosanske obicaje...

OSTAJTE OVDJE

Ostajte ovdje!... Sunce tudjeg neba
Nece vas grijat ko sto ovo grije;
grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.
Od svoje majke ko ce naci bolju?!
A majka vasa zemlja vam je ova;
Bacite pogled po krsu i polju,
Svuda su groblja vasih pradjedova.
Za ovu zemlju oni behu divi,
Uzori svijetli, sto je branit znase,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vase.
Ko pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka place za svojijem cedom.

Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat'te se njojzi u narucja sveta;
Zivite zato da mozete mrijeti
Na njemom polju gdje vas slava sreta!
Ovde vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas nece;
Bolji su svoji krsevi i goli
No cvijetna polja kud se tudjin krece.
Ovdje vam svako bratski ruku steze -
U tudjem svijetu za vas pelen cvjeta;
Za ove krse sve vas, sve vas veze:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.
Ostajte ovdje!... Sunce tudjeg neba
Nece vas grijat ko sto ovo grije, -
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije

[kajs]

Neki dan bio na jednom koncertu etno i duhovne muzike. U sustini ono fino, prao osvezenje bar za mene. Izmedju ostalog bjese jedan uradio muziku na pjesmu od Alekse Santica i plaho mi se svidelo pa rekoh i sa vama da podjelim barem pjesmu


Proljeće


Nemoj, draga, noćas da te san obrva
I da sklopiš oči na dušeku mekom!
Kada mjesec sine nad našom rijekom
I na zemlju padne tiha rosa prva,

Rodiće se mlado proljeće! I svuda
Prosuće se miris plavih jorgovana;
I pahulje snježne padaće sa grana
U naš bistri potok što baštom krivuda.

Uzviće se Ljeljo nad našim Mostarom,
I svaki će prozor zasuti beharom,
Da probudi srca što ljube i gore…

Zato nemoj, draga, da te san obrva!
Dođi, i u bašti budi ruža prva,
I na mome srcu miriši do zore!

[ra-ja]

Aleksa Santic, jedan od nasih najpoznatiji pjesnika...
Za moj pojam jedna od najljepsi i istiskih izrazenih osjecaja je pjesma...

Aleksa Santic ...Ne vjeruj.....

[Sanguine]

JEDNA SUZA

Ponoć je. Ležim, a sve mislim na te.
U tvojoj bašti ja te vidjeh juče,
Gdje bereš krupne raspukle granate.

Mila, ko zlatno nebo poslje tuče,
U tihu hladu stare kruške one,
Sjede ti djeca i zadaću uce.

Nad Å¡edrvanom leptiri se gone
I sjajne kapi, sa bezbroj rubina,
Rasipaju se, dok polako tone

Jesenje sunce... I, ko sa visina
Olovni oblak po duši mi pade,
Najcrnji pokrov bola i gorčina.

I kobna miso moriti me stade :
Å to moja nisi, i Å¡to smiraj dana
Ne nosi meni zvijezde, no jade ?

Sto moje bašte ostaše bez grana
I slatka ploda, sto rađa i zrije
Na vatri sunca ? ... Gdje su jorgovana

Vijenci plavi ? ... Gdi je kletva, gdi je ?
Vaj, vjetar huji ... a ja mislim na te,
I sve te gledam, kroz suzu sto lije,
Gdje bereš slatke, raspukle granate.

[Sanguine]

GONDŽE RUŽO...

Gondže ružo
U zelenom sadu,
Lijepo li
Mirišeš u hladu!

Ljepše nego
Sav bosiljak rani
I zumbuli
Rosom pokapani.

Gondže ružo
U zelenom sadu,
Lijepo li
Mirišeš u hladu!

Ali zaman!
Ja te neću brati,
Niti brati
Niti dragoj dati;

Moja draga
I ne haje za me,
Niti haje
Niti čeka na me.

Na srcu mi
Teški jadi stoje,
Jer ja više
Nemam drage svoje.

Nemam drage,
A sve mislim na nju,
I kunem je
I noću i danju:

Ne utekla
Od moga harama
Å to je mene
Ostavila sama, -

No bog dao
Pa u dertu svome
Zaplakala
Na mezaru mome!

[MINJA]

I OPET MI DUÅ A SVE O TEBI SANJA

I opet mi duša sve o tebi sanja,
I kida se srce i za tobom gine,
A nevjera tvoja daleko se sklanja,
Kao tavni oblak kad sa neba mine.

I opet si meni čista, sjajna, vedra,
Iz prizraka tvoga blaženstva me griju,
Pa bih opet tebi panuo na njedra
I gledô ti oči što se slatko smiju.

Tako vita jela koju munja zgodi
Još u nebo gleda i života čeka,
I ne misli: nebo da oblake vodi
Iz kojih će nova zagrmiti jeka...


27. augusta 1896.

ALEKSA ŠANTIĆ