Narod koji Srbi nazivaju Arbanasima, stranci veæinom Albancima, a oni sami sebe ©æipetarima, poreklom je sa Kavzaka. U antièkom vremenu i ranom srednjem veku poznata je zemlja na Kavkazu pod imenom Albanija. Tako su je nazivali stranci, ali ne i njeni stanovnici, ba¹ kako i danas zovu Albaniju u Evropi koju njeni stanovnici nazivaju ©æiperija-©æipnija. D¾ems Boker ka¾e:"Oni se zovu ©æipetari, ¹to znaèi brðani".
Albanija na Kavkazu nalazila se na istoènim padinama te planine do Kaspijskog mora, u pokrajini ©irvan, ¹to pripada savremenim Azerjbed¾anu i dragestanu. Severno od Albanije nalazila se zemlja Alana, severno-zapadno su bili Iberi, a zapadno i ju¾no preko reke Kur-Jermeni. Postojao je jedan grad po imenom Albana na obali kaspijskog mora izmeðu savremenih gradova Divièija i Derbenta.
Po imenu tog grada zemlja u njegovom zaleðu dobila je ime Albanija. Beker ka¾e:"Tamo je druga Albanija - savremeni dagestan - na Kavkazu i neki pisci smatraju da su njeni stanovnici isti narod i njihovi istoimenjaci u Turskoj. "Izvesno je da postoji velika sliènost izmeðu Toska u Albaniji i Èerkeza sa Kavkaza.
Stanovnici Albanije su ostali poznati u istoriji kao prost narod lovaca i stoèara koji su trgovali putem trampe. Po djednim zajednièkim kraljem imali su 12 lokalnih voða, a govorili su 26 razlièitih dijalekata. Njihovo glavno verovanje bilo je u boginju meseca èiji je kult bio orgijskog tipa.
Kada je Aleksandar Veliki osvajao Aziju, pred njega je izi¹ao neki vladar Albanije i upoznao ga o kr¹evitoj ovoj zemlji koja Aleksandra nije iteresovala. Neko vreme Albanija je bila zemlja "klijent" Rimske Imperije. Iako je nestalo ime Albanija, albanski narod nije nestao na Kavkazu. I danas se tamo nalaze vrlo brojni Albanci koji sa ovim u na Kosovu i Metohiji imaju svoja zajednièka etnièka obele¾ja, kao ¹to su jezik, lièna imena, narodna no¹nja i amtropolo¹ke karakteristike.
Najstarije istorijske vesti o Arbanasima potièu iz 11. veka. Jedan podatak je kod vizantijskog istorièara Mihaila Atalijata iz sedamdesetih godina 11. veka, a drugi podatak je u Aleksijadi, èuvenom delu Ane Komnine o vladavini njenog oca cara Aleksija Prvog, 1081-1118. godine. Prema Mihailu Atalatiju, u povodu vizantijskog sicilijanskog namesnika i uzurpatora Georgija Manijakisa iz Draèa, prema Solunu 1043. godine uèestvuju kao vojnici i "Arbaniti", tj. Arbanasi.
U sliènoj situaciji, ali sa obrnutom ulogom, javljaju se Arbanasi i 1081. godine; tada Normani iz ju¾ne Italije na èelu sa Roberom Gviskarom i Boemundom u toku invazije vizantijske obale opsedaju i osvajaju Draè. Vizantincima poma¾e tada jedan srpski odred pod dukljanskim princom Bodinom, kao i ne¹to Arbanasa.
Vizantijska vlast uspostavljena je u Draèu 1005. godine, a na celom podruèju 1018. godine. Jedanaesto stoleæe je vreme upornih nastojanja Vizantije da saèuva za sebe albansko primorje i uspostavi kontrolu nad unutra¹njo¹æu zemlje nasuprot poku¹ajima dukljanske srpske dr¾ave da postupno zahvati albanske zemlje. Najzad, to je vreme normanske invazije 1081. godine.
