Danas nisam ni sa kim niti je neko sa mnom, ali ono sto cu uvijek pamtiti jedne godine zvali moj momak i ja rodicu da izadje sa nama jer je bila nesto neraspolozena, posto ona nije htjela zovnemo jos jednu drugaricu i dva druga pa smo je svi zivkali, ali opet nije htjela i na kraju je nazovem i kazem joj da mora izaci jer ja hocu da se udam, tacnije da smo se okupili da negdje otfl¡tamo i kao ja onda idem sa tim mojim momkom, ali da ne smije nikome reci.
Ona je bukvalno dotrcala placuci. Odemo tako svi u jedan restoran na muziku, cijelu noc nazdravljamo fol na taj racun, a ona place li place i kad smo krenuli kuci moj momak krenuo nas dvije odvuci (a ona i ja smo zivjele jedna preko puta druge) i kad nas je dovukao i ja izadjem iz auta a ona je tad bukvalno rikala od placa i kazem joj "e hajmo sad kuci", ona stala nis¡ta joj nije jasno, a mi uglas "aprililii"
