Džemal Bijedić, 18. januar 1977. - 18. januar 2010

Bijedić, rođen u Mostaru 12. aprila 1917., poginuo je sa suprugom Razijom, te još šest saradnika i članova posade, 18. januara 1977. kada se avion SIV-a kojim je iz Beograda letio za Sarajevo, zabio u brdo Inač iznad Kreševa.

Ovog predratnog skojevca i komunistu, i danas mnogi u BiH proglašavaju jednim od glavnih saradnika Josipa Broza Tita zaslužnih za to što je BiH bila ravnopravna sa ostalim jugoslovenskim republikama, na osnovu čega je 1992. godine i mogla proglasiti samostalnost.

U Bijedićevoj biografiji stoji da je prije II svjetskog rata četri puta bio zatvaran u svom rodnom Mostaru, da je aktivno učestvovao u NOB-u, a lista njegovih posljeratnih funkcija je duga i vodi ka gore na hijerarhijskoj listi bivše zajedničke države.

Poznavaoci njegovog djela navode da je bio organizator nove bosanske privredne reforme i infrastrukture, posebno izgradnje moderne putne mreže, regionalnih vodovoda, gradskih kanalizacija i telekomunikacija, te osamdesetih godina prošlog vijeka djelimično ostvarenog kulturnog projekta "hiljadu škola".

To što je bio uvijek uz Tita, dovelo je do špekulacija da bi mogao biti njegov nasljednik, što je, onda, otvorilo sumnje u slučajnost avionske nesreće. O kolektivnom pamćenju na Bijedića svjedoče i brojne diskusije koje se danas vode po intemet-portalima, u kojima čak i mladi, rođeni znatno nakon njegove pogibije kostatuju da je "izgleda, bio dobar čovjek".

Oni koji su ga znali tvrde da bi se "teško moglo reći da je bio lukav. Ili naivan. Osvetoljubiv, tvrdoglav ili kapriciozan".

"Bio je impulsivan, začas bi planuo, ali je to začas prolazilo i on bi se brzo nasmijao. Nije koristio svoju funkciju za obračun sa neistomišljenicima. Upečatljiv je primjer odnosa sa Osmanom Pirijom, direktorom HEPOK-a. Pošto je ovaj inžinjer stalno kritikovao Džemala i provocirao sukob, te priželjkivao politički rivalitet, Džemal mu je poručio da sa "pozicije predsjednika Vlade SFRJ nije fer obračunavati se sa nekim ko nema ravnopravnu političku moć za raspravu". Radilo se o nekim razvojnim planovima u Hercegovini za koje je Džemal rekao da sa Pirijom o njima može raspravljati kada ne bude premijer", zapisao je u jednom sjećanju Bahrudin Bijedić.

Osim Džemala Bijedića na naučnom skupu Mostarci će se istovremeno sjetiti još jednog svog velikog sugrađanina, pjesnika Hamze Hume, koji je umro 19. januara 1970. godine. Dr. Medhija Maglajlić govoriće o "Iščezlim danima Hamze Hume".

"Ima ljudi koji su sa cijelim svijetom na ti, takav je bio Džema. Ni je se gromova bojao, kao da ih je izazivao da osvijetle njegov put od gnijezda do zvijezda... Šta je njemu bilo, onolikom čovjeku da zagrli cio svijet", zabilježio je Enver Mehmedbašić.

"Gledao sam ga na Musali, davno minula ponoć, prati na spavanje penzionisanog konobara, drugara iz djetinjstva, kome je šećer udario u noge. "Samo me ti, Šice, uhvati pod ruku i ništa ne brini. Smjestiće tebe Đemac u krevet". Gledao sam ga preko Titovog mosta, ide sa Gadafijem, kiša. On je gologlav, Gadafi u kabanici, pod kukuljom. "Skini mu, Đema, tu kukulju da ga vidimo", dovikne neko sa strane. Skine. Gadafi ga gleda začuđeno, on širi ruke, pokazuje na narod natiskan po trotoaru, pa se smiju obojica...", sjeća se Mišo Marić.

• 18 Jan, 2010
• 951 views