"Times": Tony Blair odgovoran za britanske vojne akcije u Iraku

Prema sudu javnosti, bivši premijer Toni Bler (Tony Blair) odgovoran je za britanske vojne akcije u Iraku, koje se nikako ne mogu nazvati pobjedom, piše "Tajms".

Bler je,  svjedočeći pred Čilkotovom komisijom koja istražuje britansko učešće u invaziji na Irak, rekao da je u vrijeme svog mandata četiri puta uveo Britaniju u rat, navodi list.

Čim je to izgovorio, shvatio je, dodaje list, da to nije popularna tvrdnja. Zastao je i počeo da reda - Sijera Leone, Kosovo, Avganistan i Irak.

Pitanje legalnosti postavlja se, navodi "Tajms", u slučajevima Kosova i Iraka, pošto oružanim intervencijama nisu prethodile rezolucije UN koje bi izričito odoborile upotrebu sile.

Opravdanje za napad NATO snaga  na Kosovo nađeno je u konvencijama o sprečavanju torture i genocida.

List ocjenjuje da se još od Vinstona Čerčila  nije pojavio lider u Britaniji koji je bio tako uporan da istjera svoje i da je kao diktator, poput buldožera,  gurao zemlju u rat.

Iako je  i sam sir Džon Kilkot rekao  da ovo istraživanje nije suđenje i da niko neće biti ni oslobođen ni proglašen krivim,  javnost je već imala svoj sud nakon svakog svjedočenja, a u slučaju Blera to je "tihi sud".

Iako to možda nikad neće doći pred sud javnosti,  jasno je da je Bler odgovoran za aktivnosti Britanije u ratu u Iraku.

Bler je  bio premijer  koji je dva puta glatko dobio na izborima, mogao je da laska, nagovara, prijeti, da istjera svoje, ratni lider  najbliži parlamentarnom diktatoru još od vremena Vinstona Čerčila.

"Tajms" podsjeća na Blerovo svjedočenje da je vjerovao, izvan svake sumnje, da  Sadam Husein ima oružje za masovno uništenje i da to  niko nije osporavao, osim samog tadašnjeg iračkog predsjednika.

Ipak, to ne odgovara na osnovno pitanje  - zašto Irak?

Bler tvrdi da se cijela politika  promijenila nakon napada 11. septembra na SAD i da se cijela percepcija o tome gdje leži rizik drastično promijenio nakon tog razaranja i oko 3 000 poginulih, te da, ako su mogli ubiti toliko ljudi,  mogli su onda  i 30 000.

Međutim, još nema odgovora na pitanje zašto Irak. Tačno je da je Al kaida ubila 3 000 ljudi u SAD,  pošteno je ali pogrešno vjerovano da Irak posjeduje oružje  za masovno uništenje koje može biti prijetnja Zapadu, ali nema dokaza da su ti ljudi "koji su lako mogli ubiti i 30 000 Amerikanaca" imali nešto sa Irakom ili sa samim Sadamom".

Istorijski gledano,  sekularna Baat partija gledala je na islamski fundamentalizam kao na svog najvećeg protivnika.

Bler se pozvao na karakter režima, a ne samo prirodu oružja. Blerova doktrina bila je da je procjena bezbjednosti blisko povezana sa prirodom režima i da je Sadam bio "zla osoba, skoro psihopata" i da je veliki rizik bio ostaviti oružje za masovno uništenje u rukama takvog čovjeka.

To je tačno, ali je to jednako bilo  tačno i prije 11. septembra, a nije jasno da li je taj 11.septembar promijenio računicu rizika, osim što je predstavljao  dodatni pritisak na Irak da učini ustupke.

Bler je takođe svoju doktrinu primijenio i na  aktuelnu situaciju u Iranu, gdje on vidi opasnu vezu između oružja za  masovno uništenje i veoma represeivne države.

On ne precizira svoju politiku prema Iranu, ali tvrdi da se sa takvim stvarima ne rizikuje. Bler ne kaže šta je veći rizik - preduzeti vojne akcije protiv Irana, ukoliko su izvodljive, ili ne preduzimati ništa. Iran je moćnija zemlja od Iraka, ocjenjuje list.

Postoje mnogi neuspjesi koji se tiču politike prema Iraku. Sadam je zbačen sa vlasti, ali uz  visoku cijenu savezničkih i iračkih života. Britanija je ostala lojalan saveznik veoma nepopularne američke administracije.

Međunarodno pravo nije razjašnjeno, a  hrabrim vojnicima nije data odgovarajuća oprema.

"Tajms" na kraju podsjeća na  riječi  generala Daglasa Mekartura pred američkim  Senatom 1951. godine, koji je rekao da u ratu nema zamjene za pobjedu.

Irak nije bio pobjeda za Britaniju - zaključuje list.