Roy Gutman: "Činjenica je da je u BiH izvršen genocid"

24SI - Američki novinar i publicist Roy Gutman, bio je među prvima koji su alarmirali američku i međunarodnu javnost izvještajima o srpskim koncentracionim logorima u Bosni i Hercegovini na kraju dvadesetog vijeka, u kojem je svijet svečano obećao kako se takvo šta neće ponoviti "nikada više".

On i još neki američki i evropski novinari i fotoreporteri tih dramatičnih godina uspostavljali su nove standarde novinarstva. Izvještavajući samo o onome što su doživjeli i vidjeli pokazali su kako novinar može i mora da bude objektivan, a da pri tome ne bude i neutralan kad se u njegovom vremenu događaju važne stvari...

Gatman ovih dana boravi u bh. prijestonici, gdje mu je, povodom 6. aprila, Dana Grada, svečano uručen Ključ Sarajeva.

U intervjuu za San, Gatman ističe da je oduševljen nagradom.

- Teško mi je povjerovati da sam dobio tu nagradu. Zapanjen sam i jako zahvalan. Za mene je biti počasni građanin Sarajeva izuzetna čast. Oduševljen sam nagradom, jer dolazi iz Sarajeva, grada koji je i u najgorem vremenu pokazao svoju dušu. Ovaj grad predstavlja toleranciju, kreativnost i civilizaciju.

Šta mislite o razvoju događaja oko usvajanja Rezolucije o Srebrenici koja u BiH još nije dopnesena, a u Srbiji je predmet velikih polemika?

- Mislim da treba biti zahvalan što je konačno priznata jedna osnovna činjenica o onome što se događalo između 1992. i 1995. godine, ali još mnogo toga treba da bude rečeno. Još treba sačekati na sve ono što će utvrditi Haški tribunal. Rezolucija je jedan korak koji je napravljen u pravom smjeru, ali je ipak samo korak.

Karakter rata u BiH još uvijek se različito tumači, jer se još uvijek negira genocid. Kako vi kao svjedok događaja gledate na to?

- Treba pogledati izvještaje Haškog tribunala i vidjeti šta je pronađeno pa donijeti prave zaključke. Moji zaključci su doneseni na osnovu mog izvještavanja i mislim da je na javnosti da prosudi. Mislim da je pravi odgovor na poricanje ovih događaja - prava informacija, do koje može doći svako ko želi. Da sam novinar, istoričar ili akademik iz Srbije, dobro bih proučio činjenice i onda donio svoj sud. U jednom trenutku to će se sigurno i dogoditi.

Šta mislite o sadašnjem trenutku i razvoju događaja u BiH koji radi nacionalističkih interesa i neslaganja podsjećaju na devedesete godine?

- Ovih dana sam se satao sa brojnim političarima BiH, i pošto ja u stvari izvještavam iz Sarajeva, još uvijek skupljam podatke, tako da do konačnog zaključka i mišljenja o stanju u BiH još uvijek nisam došao. Mislim da niko ne želi da se devedesete ponove, a da će nacionalisti i dalje njegovati mitove i legende i pokušavati da izmjene istorijsku. To se stalno dešava, a jedini odgovor na to su činjenice. Na sreću, u ovom slučaju ne moramo se oslanjati samo na novinarske izvještaje, jer Haški tribunal čije izvještaje priznaje međunarodna zajednica, radi na tome.

Da li ste svjesni da ste svojim izvještavanjem spasili na hiljade života?

- Moj zadatak je bio da istražim i pokažem činjenice svijetu, drago mi je ako sam u tome uspio . Mislim da sam možda mogao više da pomognem, ali novinari uvijek kasne, stižu na mjesto događaja kada se tragedija već dogodila, najstrašnije ne mogu spriječiti i onda im samo preostaje da izvještavcaju o tome. Veliki uspjeh je bio kada su novinari i fotoreporteri svojim radom o ratu u Bosni konačno izborili prostor u svjetskim medijima i tako skrenuli pažnju javnosti na događaje za koje su znali američka ambasada, predstavnik Evropske unije, Crveni krst i sve ostale međunarodne organizacije, ali niko nije govorio o tome koje. Čini se kao da su činjenice o logorima smrti u Bosni čekale novinare da ih iznesu pred oči javnosti.

Gatmanovi izvještaji u ljeto 1992. godine doprinijeli su dolasku u Bosansku Krajinu međunarodnih humanitarnih organizacija. Crveni krst je konačno popisao zatočenike u logorima oko Prijedora i Banjaluke i oni više nisu bili samo imena i ljudi koji su bez traga nestajali. Transportovani su u zemlje koje su im ponudile utočište, a logori su narednih mjeseci zatvoreni. Na taj način je, obavljajući svoj posao novinskog izvještača iz BiH, doprinio spasavanju hiljada života. Od Gatmanovih reportaža nastala je knjiga "Svjedok genocida", koji je prevedena deset jezika, o kojoj je prije dva dana u Sarajevu održana tribina, a on je za ratne izvještaje iz BiH 1993. godine dobio i najviše priznanje u američkom novinarstvu - Pulicerovu nagradu.

(24sata.info)